1996-10-09

Ogledalo

u njemu vidim odraz 
krvavog lica sa crnim okom, 
kao ponor bez dna ta mala zenica 
u koju stane 
beskrajno nebo 
a nekad ne stane ništa

u njemu vidim kosu 
gustu i oštru, kao noć crnu 
i bele vlasi, od straha il' čega 
tek oni kažu 
vidi seda dve tri 
i bledi crna 

čudna je stvar taj srebrni prah 
moj lik u njemu nestvaran 
svet iza tebe možda je bolji 
staklena spravo vrata otvori 

u njemu vidim lice 
svaki dan
nova mi bora polako zatvara usne 
smeh mi je sirov 
postajem mator 
hrapava brada 
a žilet tup 

u njemu vidim senku 
zloslutnu tamnu
kao misli što grizu 
ne osećam strah 
samo inat i ponos 
čekaj još jednom 
da te pogledam 

staklo je puklo davno u meni 
godina sedam uzalud čekam 
krvavu gledam sliku i sklapam 
mozaik sebe da vidim se