tag:blogger.com,1999:blog-195460662024-02-14T21:55:04.561+01:00Vladina neorganizacijaPojedinac sa neograničenom neodgovornošćuKravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.comBlogger44125tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-67362990021734881692017-02-20T01:11:00.000+01:002017-12-30T23:00:16.668+01:00Amorfizmi<ol>
<li><b>Raskinuo sam sa devojkom. Nije znala da uživa u malim stvarima.</b></li>
<li>Imam stomak za sve. Naročito pre nedeljnog ručka.</li>
<li><b>Nikako da nađem malo vremena da ostanem sam sa tuđim mislima.</b></li>
<li>Kad mi neko kaže "tvoja lepša polovina" znam da misli na levu, jer mi je desno uvo klempavo, a oko ćoravo.</li>
<li><b>Kad je zdrav, čovek ima 1000 želja, a kad je bolestan, 1001.</b></li>
<li>Rekao sam joj da moram negde da odem sam, makar na vikend. Rekla je "To sam i ja htela da ti predložim" i dala mi neke tablete.</li>
<li><b>U ponedeljak počinjem da se ne svađam sa drugim vozačima. </b></li>
<li>Bacila je sve uz dreku... </li>
<li><b>Pokvario se ženin mobilni. Šalje mi samo PMS poruke.</b></li>
<li>Treba da idem na svadbu kod starijeg sina iz prvog braka tatine druge žene. Ko ne bi bio srećan?<br /><a name='more'></a></li>
<li>Push-up bra je za sisice! </li>
<li>Neće da mi prizna da sam dobar u krevetu, a spavao sam skoro čitav dan.</li>
<li><b>Rešava moje dete ukrštenicu: muški roditelj, 4 slova: - PRSO.</b></li>
<li>Pas koji laje me ujeda!</li>
<li>Niko se nije vaučer rodio.</li>
<li>Dajem časove gitare, meni više ne trebaju...</li>
<li>Da li ste primetili kako na ulicama ima sve više ljudi koji pričamo sami sa sobom?</li>
<li>Ti si savršenstvo bez mame.</li>
<li>Takvi su ljudi danas: pružiš im srednji prst, a oni bi da ti odseku celu šaku!</li>
<li><b>Biću optimista sve do skorog kraja.</b></li>
<li>Idem sad da se opustim u džakuziju uz šampanjac i omiljenu knjigu. Šalim se, nemam omiljenu knjigu.</li>
<li>Da živim u Švedskoj, svaki dan bih ispunjavao Skandinavke.</li>
<li>Kako je krenulo, moram podići kredit da bih se šalio na sopstveni račun.</li>
<li>Mobilni uvek padne na namazanu stranu.</li>
<li><b>Šerbedžijo, Šerbedžijo, prevezi me preko...</b></li>
<li>Nismo braća, majke nam.</li>
<li>U svakoj šali ima pola istine. I 20% šale.</li>
<li>Upomoć, 31. decembra dočekaćemo Novu godinu!</li>
<li>ШУМАДИЈА ЈЕ ЈЕТРА СРБИЈЕ!</li>
<li><b>Danas sam ponovo dobio gomilu neželjenih poruka. Od direktora.</b></li>
<li>Zaustavite Zemun, silazim!</li>
<li>Dug račun - čista mržnja.</li>
<li>Opelo ne čini čoveka. </li>
<li>Kum caruje, snaga, dakle, valja.</li>
<li>Ako laže koza, ne laže jednorog. </li>
<li>Možda nemam neki cilj u životu, ali mi je zato start u pičku materinu.</li>
<li>Pre nego što sledeći put dam ženi da me vozi, moram završiti neku obuku za suvozača. <br />
</li>
<li><b>Volim sve što goli mladi.</b></li>
<li>Aftergrave - losion koji se nanosi nakon poslednjeg brijanja. </li>
<li>Porodica mi je na prvom mestu. Tek onda ljubavnica.</li>
<li>Što ste uspešniji u onom što radite, ljudi oko vas sve više žele da vas pljuju i gaze. Političare ne računam, oni ne rade.</li>
<li>Sećam se kad smo u vojsci dobili brom iz vedra neba... </li>
<li><b>Može pravde?</b></li>
<li>Sikofitol - efikasan lek protiv svih političkih frakcija. </li>
<li>Konačno sam dobio dijagnozu: narativna disfunkcija!
</li>
<li>Za sreću je potrebno tvoje.</li>
<li>Danas sam ludak, ne znam što hoću, danas sam ludak, želim samoću.</li>
<li>Stop nasilju nad rernama!</li>
<li><b>Sipajte mi još jedan Whiskas! </b></li>
<li>Rekao sam jutros cimeru da je nula od čoveka i da sa njim neću više ništa da delim!</li>
<li>Da li se zapitate šta će na kraju biti sa ovim jadnim političarima? Sama slonova kost i koža!</li>
<li>Kreteni, kreteni prema meni</li>
<li>Sipajte mi dunju stiže jesen moja.</li>
<li><b>Spavam kao beba otkako ponovo nosim pelene.</b></li>
<li>Prošao sam sito, pa su me izrešetali.</li>
<li>"Da" kod matičara može da vas košta kao klik na "Prihvatam uslove korišćenja".</li>
<li>Kad god odem u nabavku naplate mi sve po spisku!</li>
<li><b>Trebalo je da budem stilista, oni uvek preko prnja stignu do zvezda. </b></li>
<li>Otkako smo u sobu uneli bračni ležaj, oboje ustajemo na levu nogu.</li>
<li>Važno je učestvovati. Na tenderu!</li>
<li>Plate su nam zamrznute jer su političarima zamrzivači prepuni.</li>
<li>Pas mater! Čovekov najbolji prijatelj.</li>
<li>Šipak se okreće!</li>
<li>Čim sam se rodio počeo sam da sisam - vesla!</li>
<li>Draga, obećavam da ću biti dobar muž i još bolji otac, kad se razvedemo.</li>
<li><b>Imam krizno radno vreme, nezaposlen sam.</b></li>
<li>Lako je današnjoj deci: samo hleba i video igara.</li>
<li>Zreli smo za tehnološku revoluciju. Posle kuke i motike ustaće miš i tastatura!</li>
<li>Nekom je život Jamajka, a nekom maćeha. </li>
<li>Šta ima kod tebe za ručak? Ništa, standardno...</li>
<li>Bože, daj mi smirenosti da prihvatim stvari koje ne mogu izmeniti, hrabrosti da izmenim one koje mogu i par hiljada evra da odem odavde.</li>
<li><b>Neki prijatelji mi govore da sam postao zavisnik od Interneta, ali sam potpuno ogooglao na te priče...</b></li>
<li>Povoljno psujem u saobraćaju. Zvati između časova...</li>
<li>Sve je poskupelo. Jutros sam pokušao da podmitim policajca da mi napiše jeftiniju kaznu, ali nisam imao dovoljno.</li>
<li><b>Ko mi je kriv što radim 12 sati dnevno? Pa, kičma! </b></li>
<li>Potrebni političari sa višegodišnjim iskustvom za boravak u zatvoru. Smeštaj i hrana obezbeđeni. Broj mesta je ograničen!</li>
<li>Gej Sloveni, još ste živi?</li>
<li>Jako mi smetaju predrasude. To što mi je dečko gej ne mora da znači da sam i ja!</li>
<li>Drolje Vlada!</li>
<li><b>Kao klinac sam jako voleo da jedem kruške, kajsije, dunje... Danas ih isključivo pijem!</b> </li>
<li>Draga, smanjio sam šanse za decu!</li>
<li>Ulaži u kratke noge. Treniraj fudbal.</li>
<li>Na gladnima svet opstaje.</li>
<li><b>Na korak sam od šizofrenije. Žena sa kojom godinama živim je samo plod moje tašte!</b></li>
<li>Ljudska bića koja stupe u brak razmnožavaju se bolnim putem.</li>
<li><b>Kako smo se upoznali? Bilo je to jedne hladne decembarske noći. Ona me je lajkovala, a ja sam je tagovao! </b></li>
<li>- Zdravo, kako je? - Nekad bolje!</li>
<li>Niko nije završen.</li>
<li><b>Imajte poštovanja. Ja sam ipak kreten u godinama!</b></li>
<li>Šta kaže vegeterijanac na slavi: - Ovo je batak na moju ličnost!</li>
<li>Ne menjajte kanal, promenite lopatu!</li>
<li><b>Razlika između našeg pravosuđa i posuđa je što ovo drugo uvek može da se opere.</b></li>
<li>Ono što te ne ubije, uda se za tebe.</li>
<li>Danas, kada popijem bensedin, dajem časnu bensedinsku reč... </li>
<li>Demonkratija - vladavina demona. Zašto ne nazvati stvari pravim imenom?</li>
<li>U poslednje vreme sam mnogo humoran. Izgubio sam smisao za umor.</li>
<li>Čovek se muči dok je živ.</li>
<li>Reklama za lokalnog ključara: Da komšiji crkne brava!</li>
</ol>
Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-66073549921962480692016-01-04T20:00:00.000+01:002016-01-15T15:45:59.544+01:0010 spotova novosadskih bendova u 2015.Početkom godine, ničim izazvan (pun intended) sastavljam listu spotova koji su obeležili prethodnu godinu. Shvatio sam da će lista za 2015. biti predugačka ako u jedan tekst strpam sve spotove koje sam ubeležio tokom prethodnih 12 meseci, pa sam odlučio da ih podelim u dva posebna teksta.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZKH_qwk8z3TzMaC6G54drYuVCps0l01IY9rapdCHlPl_YENL_LfzTfwr-x5_HquyPTMxKFIHarkMWagppoLQ4xephb42eZ3P-97CcruBjKOpySyyjm7rfk31C1VH3hXIc_T-L/s1600/wolfram_ritam_nereda.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="Wolfram i Ritam nereda" border="0" height="366" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZKH_qwk8z3TzMaC6G54drYuVCps0l01IY9rapdCHlPl_YENL_LfzTfwr-x5_HquyPTMxKFIHarkMWagppoLQ4xephb42eZ3P-97CcruBjKOpySyyjm7rfk31C1VH3hXIc_T-L/s400/wolfram_ritam_nereda.jpg" title="" width="580" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Slušajmo domaće: <b>Wolfram </b>- Music of the Heathen, <b>Ritam nereda</b> - To nisi ti</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
U ovom se nalaze isključivo spotovi novosadskih bendova, kojih je, kako se ispostavilo, ubedljivo više od ostalih. Možda sam, iako "dođoš", previše lokal-patriotski nastrojen, pa favorizujem drugare i poznanike, a možda Novi Sad jednostavno ima malo razvijeniju muzičku scenu od drugih gradova, osim možda Beograda, što je opet razumljivo, ako se uzme u obzir da je procenat aktivnih muzičara proporcionalan broju stanovnika.<br />
<br />
<a name='more'></a>Bez favorizovanja nekog od izvođača, spotove navodim po datumu objavljivanja:<br />
<br />
<b>1. AZIL 5 - Intimna</b><br />
27. februar 2015.<br />
<b><br /></b>Grupa <b>Azil 5</b> postoji već više od 10 godina, ali nisam siguran koliko je poznata široj javnosti.<br />
<br />
Pesma Intimna je sa albuma "<b>Ako čuješ Istinu, znaš li šta ćeš s' njom?</b>" izdatog 2014. godine za <a href="http://www.lampshademedia.rs/" target="_blank"><b>Lampshade Media</b></a>.<br />
<br />
<a href="http://www.deezer.com/album/7980666" target="_blank">Azil 5 @ Deezer</a><br />
<b><br /></b><iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/G-RqEWpn9Js?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i>
<i>Kažeš da, rano je za ljubav.</i><br />
<i>Kažeš da, treba vremena.</i><br />
<i>Intimna si, sanjiva i tužna.</i><br />
<i>Ne shvataš da brzo prođe sve.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div>
<br /></div>
</div>
<b>2. NEPRIJATELJ PRELAZI ZEKU - Vreme je</b><br />
15. april 2015.<br />
<b><br /></b>Ovaj vokalno instrumentalni sastav neobičnog imena okuplja "prekaljenu" ekipu sa zapaženim muzičkim stažom iz drugih lokalnih sastava (<b>Kolaps</b>, <b>Deponija zvuka</b>, <b>Frontline</b>, <b>Tona</b>, <b>Tetrapank</b>).<br />
<br />
Pesma "<b>Vreme je</b>" nosi naziv kao i njihov prvi album, objavljen za <b>Nocturne Media</b>.<br />
Možete ga besplatno preuzeti <a href="http://nocturnemagazine.net/download/89/neprijatelj-prelazi-zeku-vreme-je" target="_blank">odavde</a>.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/rjBkxXooG14?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Vreme je da se ode,</i><br />
<i>jer ne mogu da slušam tvoje korake,</i><br />
<i>vreme je da se ode,</i><br />
<i>poslednji otkucaj već blizu je...</i></div>
<b><br /></b><b>3. RITAM NEREDA - Zauvek</b><br />
23. april 2015.<br />
<b><br />Ritam nereda </b>nema potrebe posebno da predstavljam. "<b>Zauvek</b>" je prvi spot sa 11. albuma pod nazivom "<b>To nisi ti</b>" koji je takođe objavljen pod etiketom <b>Nocturne Media</b>.<br />
<br />
<a href="http://www.deezer.com/album/11846874" target="_blank">Ritam nereda @ Deezer</a><br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/lDiYIj9JFuk?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Zauvek želim da sam tu kraj tebe</i><br />
<i>Da menjamo svet</i><br />
<i>Zauvek želim da sam tu kraj tebe</i><br />
<i>Jer dobro mi je</i><br />
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<b>4. NOVA - Senke</b><br />
5. maj 2015.<br />
<br />
O grupi <b>Nova </b>sam pisao i u 2014. kada su snimili spot za pesmu "<b>Ledeno</b>". Ova pesma je snimljena u studiju <b>Road </b>koji vodi <b>Dragan Alimpijević Pik</b>, a spot je montirao <b>Robert Moldvaji</b>, inače bubnjar Nove.<br />
<br />
Album u fizičkom obliku još uvek ne postoji, iako materijala imaju odavno. Prosto, sve više bendova okreće se online izdanjima, što je verovatno i najlogičniji izbor. CD zahteva dodatna finansijska ulaganja, a vreme je pokazalo da je, iako najmlađi, već prevaziđen nosač zvuka.<br />
<br />
<a href="https://www.facebook.com/novabend" target="_blank">Nova @ Facebook</a><br />
<a href="https://soundcloud.com/bend_nova" target="_blank">Nova @ Soundcloud</a><br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/jFpx3EjPAt4?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Senke se razilaze negde tamo i spajaju</i><br />
<i>Nikad više naše samo</i><br />
<i>Nestani ko da te nikada nisam znao</i><br />
<i>Nestani...</i><br />
<div style="text-align: left;">
<div>
<b><br /></b><b>5. ŠINOBUSI - Bio sam tu</b><br />
7. maj 2015.<br />
<b><br /></b><b>Bio sam tu</b> je drugi video singl sa aktuelnog albuma <b>Nebo od skaja</b>, objavljenog 2013. godine za <b>Dallas Records</b>. Muziku je napisao <b>Nenad Patković</b>, a tekst <b>Milan Korać</b>. Produkciju je radio <b>Darko Varga</b>. Autor video spota je <b>Predrag Novković</b>.<br />
<br />
Sajt: <a href="http://www.sinobusi.com/">www.sinobusi.com</a></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/P3fiP13D6as?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Bio sam tu nekada</i><br />
<i>Jedva slike dozivam</i><br />
<i>Možda nisam bio sam</i><br />
<i>Ali se nikog ne sećam.</i></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<br />
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i></div>
<div style="text-align: left;">
<b>6. GRATE - Kad odem ostaviću trag</b><br />
18. maj 2015.<br />
<b><br /></b>Za <b>Grate </b>me uvek asocira tzv. <i>kvaka 22</i>: u Srbiji mnogo lošije prolaze bendovi čiji su tekstovi na engleskom, u startu imaju manje publike, a kritika im po pravilu to prvo zamera, bez obzira na kvalitet. Sa druge strane, bendovi koji pevaju na srpskom teško imaju prođu izvan regiona i samim tim nemaju velike šanse da naprave neku ozbiljniju muzičku karijeru izvan granica matične zemlje. Ovo se ipak može opravdati činjenicom da je vrlo malo naših bendova napravilo neku internacionalnu karijeru, pa je možda onda logičnije držati se maternjeg jezika. Moj lični utisak je da bi Grate zvučao perfektno na engleskom jeziku, ovako kao da mi nešto na momente nedostaje. Paradoksalno, naziv benda je na engleskom.<br />
<br />
U svakom slučaju, NNNN (<b>Ne mogu, neću, ne znam i ne želim</b>) je odličan album za sve ljubitelje čvrste gitarske muzike. Možete ga besplatno (za jedan <i>šer</i>) preuzeti sa adrese <a href="http://nnnn.grateband.com/">nnnn.grateband.com</a><br />
<br />
U fizičkom obliku, objavljen je CD pod etiketom <b>Odličan hrčak</b>.</div>
<div>
<div style="text-align: left;">
<b><br /></b>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/ccE0kXMDp3E?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Ljudi prolaze, ne misle mnogo</i><br />
<i>Nisam njihov, nisu oni moji</i><br />
<i>Puni trgovi, prazne ulice</i><br />
<i>Brinem za sve nas koji smo ostali</i></div>
<div>
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<div>
<b>7. SPUTÑIK - A Perfect Mistake</b><br />
23. avgust 2015.</div>
<div>
<i><br /></i>
Iako je "rođen" u Sremskoj Mitrovici, <b>Žikica Milošević</b> će se sigurno složiti da je <b>Sputnjik </b>novosadski britpop bend. Ovih dana bi trebalo da objave EP izdanje za <b>Take It Or Leave It Records </b>na kojem će se naći 5 pesama.<br />
<b><br /></b>
Spot je režirao <b>Nemanja Velimirović </b>(Kofein, <a href="https://www.facebook.com/ShockRoom.Studio" target="_blank">Shock Room Studio</a>).<br />
<i><br /></i>
<a href="https://www.facebook.com/sputnikns" target="_blank">Sputnik @ Facebook</a><br />
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/ZWTCdlmQhK4?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>You’re a perfect mistake,</i><br />
<i>You’re so right and I ache,</i><br />
<i>I won’t regret if you’re fake,</i><br />
<i>‘Cos you are my perfect mistake.</i></div>
</div>
<b><br /></b>
<b><br /></b>
<b>8. WOLFRAM ft. DOJO - A Different Kind Of Sleep</b><br />
4. septembar 2015.<br />
<b><br /></b>
Nisam pogrešio kada sam prošle godine na sva zvona hvalio <b>Wolfram</b>. Dobili su odlične <a href="http://nocturnemagazine.net/recenzije/2146/wolfram-music-of-the-heathen" target="_blank">recenzije</a> za album "<b>Music of the Heathen</b>" i to je po meni pravi primer kako jedan bend sa ovih prostora može da zvuči "svetski", iako baš ne volim taj izraz. Gledao sam ih 21.11. u klubu "<b>Quarter</b>", zajedno sa prijateljskim bendom <b>Velar</b>, izvanredan nastup!<br />
<br />
Redakcija <b>Nocturne magazina</b> prograsila je ovaj album za <a href="http://nocturnemagazine.net/specijal/56/najbolji-albumi-u-2015-godini-po-izboru-clanova-redakcije-nocturne-magazina" target="_blank">najbolje regionalno izdanje u 2015. godini</a>.<br />
<br />
<a href="http://dojod.bandcamp.com/" target="_blank"><b>Dojo</b></a> je pseudonim <b>Dunje Dačić</b>, kantautorke iz Novog Sada.<br />
Spot je režirao <a href="https://www.facebook.com/stavrography" target="_blank"><b>Daniel Stavro</b></a>, a za koreografiju je zaslužna <b>Jelena Alempijević</b>.<br />
<br />
Ceo album možete preslušati onlajn: <a href="http://wolframmusic.bandcamp.com/">wolframmusic.bandcamp.com</a></div>
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/lvn86MXQR1g?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>You look a bit tired. </i><br />
<i>Try to sleep... </i><br />
<i>I don’t know if you remember </i><br />
<i>How to go so deep. </i><br />
<div style="text-align: left;">
<b><br /></b>
<br />
<div>
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<b>9. ATHEIST RAP - Ha-pu! </b><br />
16. novembar 2015.</div>
<div style="text-align: left;">
<br />
Ateisti su izdali još jedan odličan album i dokazali da može džabe i kod dede, pošto ga možete preuzeti bez da potrošite jednog dinara:<br />
<br />
<a href="http://nocturnemagazine.net/download/98/atheist-rap-uberlauf" target="_blank">Atheist Rap - Uberlauf</a><br />
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/gJK2yQ6bXz8?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Jednoga dana, kad popizdim od svega</i><br />
<i>zbaciću svoje okove i stege.</i><br />
<i>odjebaću sve žive propise i norme,</i><br />
<i>ništa te više neće čuvati od mene.</i><br />
<i>Doći ću tada, znaj</i><br />
<i>u tvoj mali, pogani raj</i><br />
<i>pa ću ti 'ladno, iz sve snage,</i><br />
<i>pljunuti pod prozor ja.</i><br />
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
</div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<b>10. AGAINST THE ODDS - We Are Here</b><br />
16. decembar 2015.<br />
<b><br />Against the Odds</b> su verovatno najmlađi bend na ovoj listi, kako po muzičkom stažu, tako i po godinama. Imao sam priliku da ih gledam i slušam uživo u Crnoj kući, pa smo se <b>Mlađa </b>(<b>Tea Break</b>) i ja složili da mogu biti samo bolji. Ova pesma je prvi singl sa njihovog debitantskog albuma "<b>Let Friends Be Friends</b>".<br />
<br />
Preslušavanje albuma: <a href="http://againsttheoddspunk.bandcamp.com/album/let-friends-be-friends">againsttheoddspunk.bandcamp.com</a></div>
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/Tt4s7zw_TZk?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>We are here, we are now,</i><br />
<i>But still not good enough somehow,</i><br />
<i>"Only young", you'll hear them say</i><br />
<i>"We were better in our day"</i><br />
<span style="text-align: start;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: left;">
<span style="text-align: start;">Ukoliko vam se svideo barem jedan, proverite i ostale <a href="http://blog.kravic.com/2016/01/najbolji-spotovi-u-srbiji-i-regionu-2015.html" target="">spotove iz 2015.</a> koje nije trebalo da propustite.</span><br />
<span style="text-align: start;"><br /></span>
<span style="text-align: start;">P.S. Na zahtev možda i jedine čitateljke dodajem i novi spot sastava <b>Josip A Lisac</b> koji mi je promakao.</span><br />
<span style="text-align: start;"><br /></span>
<br />
<div>
<b>11. JOSIP A LISAC - Ljubav</b><br />
25. novembar 2015.<br />
<br /><b>Josip a Lisac</b> je relativno mlad bend, osnovan 2009. godine. Pevač, tekstopisac i kompozitor većine pesama zove se Vedran Ferizović, a pravac, kao i kod većine drugih bendova, ne može baš tačno da se definiše, već predstavlja fuziju različitih muzičkih žanrova, ali u svakom slučaju prednjači <i>ska</i>.<br />
<br />
Zvanična Internet prezentacija: <a href="http://www.josip-a-lisac.com/">josip-a-lisac.com</a></div>
<div>
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/zfY2H_AX05U?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Ljubav - kao realizam čuda,</i><br />
<i>kao zagonetka mudra, srcu vidljiva.</i></div>
</div>
</div>
<br />
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-33553638954184800682016-01-04T19:00:00.000+01:002016-01-04T22:26:16.514+01:00Najbolji spotovi u Srbiji i regionu 2015.<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
Ovo je treća godina kako pravim neku svoju internu listu singlova, odnosno video spotova koji su obeležili prethodnu godinu. Primetio sam kako je svake godine sve više pesama, pa uprkos uvreženom mišljenju kako alternativna muzika nije nešto popularna, imam utisak da nikad nije bilo više dobre muzike. Prvi sam godinama govorio kako ne slušam domaće bendove, ali sam poslednjih godina počeo mnogo više pažnje da obraćam na ono što se stvara u regionu.<br />
<br />
Ovog puta sam spotove podelio u dva segmenta jer sam shvatio da imam čak <a href="http://blog.kravic.com/2016/01/10-spotova-novosadskih-bendova-u-2015.html" target="_blank">10 spotova novosadskih bendova</a> na listi.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyErNifKJ8LjFdQKfQnT6nqF90HNqaOIsHN3FOvdhewqyzI1xETikHAEK-PikOU_Z_r6yfp7_QUQrAsuBmWI2w8t5r_LVMBBN888VJ7e4MCJmwE_jSa7WyLv7hslG1t8i7dFaD/s1600/hladno_pivo_goblini.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="Hladno pivo i Goblini" border="0" height="366" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyErNifKJ8LjFdQKfQnT6nqF90HNqaOIsHN3FOvdhewqyzI1xETikHAEK-PikOU_Z_r6yfp7_QUQrAsuBmWI2w8t5r_LVMBBN888VJ7e4MCJmwE_jSa7WyLv7hslG1t8i7dFaD/s400/hladno_pivo_goblini.jpg" title="" width="580" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><b>Hladno pivo</b> - Dani zatvorenih vrata. <b>Goblini</b> - Roba s greškom</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
Cilj ovog teksta je da, pored bendova koje inače pratim i redovno slušam, makar malo skrenem pažnju i na manje popularne bendove koji teže nalaze put do novih slušalaca, pa se tako na ovoj listi ne nalaze neka zvučna imena kao što su <b>Partibrejkers </b>i <b>Električni orgazam</b> (da li je <a href="https://www.youtube.com/watch?v=8_ZA97rOqRs" target="_blank">OVO</a> zaista najveći hit sa albuma?), ili <b>S.A.R.S.</b> i <b>Artan Lili</b> od sveže afirmisanih bendova.</div>
<div>
<br /></div>
<a name='more'></a>Liste koje sam pravio za <a href="http://blog.kravic.com/2013/12/10-domacih-pesama-koje-su-obelezile.html" target="_blank">2013</a>. i <a href="http://blog.kravic.com/2015/01/14-najboljih-rok-spotova-u-2014.html" target="_blank">2014</a>. godinu bile su prilično žanrovski neodređene, pa ni ova nije izuzetak, ali sam ipak stavio akcenat na nešto "tvrđi" zvuk.<br />
<span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Georgia, Utopia, 'Palatino Linotype', Palatino, serif; font-size: 13.86px; line-height: 19.404px;"><br /></span>
<span style="background-color: white; color: #333333; font-family: Georgia, Utopia, 'Palatino Linotype', Palatino, serif; font-size: 13.86px; line-height: 19.404px;">I ovde su spotovi navedeni po datumu objavljivanja:</span><br />
<br />
<b>1. FEUD - Tajkun</b><br />
21. januar 2015.<br />
<br />
<b>Tajkun </b>je poslednja ekranizovana pesma sa odličnog albuma <b>Svinjotaur </b>objavljenog 2013. za <b>Take It Or Leave It Records</b>.<br />
<br />
<a href="https://www.facebook.com/musicfeud" target="_blank">Feud @ Facebook</a><br />
<b><br /></b>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/7uCsMMJT9zQ?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Što pakao drugima meni je raj </i><br />
<i>I zlato na meni je izgubilo sjaj </i><br />
<i>A svima sam uzor bar tako tvrde </i><br />
<i>Jer imam bogatstvo bez traga i potvrde</i><br />
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<b>2. UĆUTI PAS - Pismo i glava</b><br />
4. februar 2015.<br />
<b><br /></b>
Bend <b>Ućuti pas</b> živi i radi u Lazarevcu još od 2011. a ja sam tek prošle godine čuo za njih kada su objavili svoju prvu kompaktnu CD ploču za <b>Nocturne Media</b>. Album možete preuzeti odavde: <a href="http://nocturnemagazine.net/download/88/ucuti-pas-kako-da-ne-kako-da-ne-mogu-ti-reci-da-da" target="_blank">Ućuti pas - Kako da ne, kako da ne, mogu ti reći da da</a><br />
<br />
U kratkom razgovoru na temu koncerata i festivalskih nastupa novih, mladih bendova, pevač <b>Vladimir Milinković</b> mi je napisao: "Znaš kako, mi smo sve ovo do sad uradili sami jer volimo to što radimo. Ne sviramo zbog para jer para u ovome vide tri i po benda u Srbiji. Radimo, trudimo se i polako će sve doći na svoje zato što je iskreno."<br />
<b><br /></b><iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/h2ZE781x2kA?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i>
<i>Moja je opklada, pismo i glava,</i><br />
<i>u tvojim rukama, bogat i slavan,</i><br />
<i>zavrti ponovo, pismo i glava,</i><br />
<i>praznih je džepova samo budala.</i></div>
<br />
<div>
<b>3. ORTHODOX CELTS - One</b><br />
1. mart 2015.</div>
<b><br /></b>
Nakon spota za pesmu "<b>Save Me</b>", ovo je drugi singl sa albuma koji bi uskoro trebalo da bude objavljen. Priznajem da sam pomislio kako su ovi kadrovi iz Irske, ali me je prijatno iznenadilo kada sam čuo da je materijal snimljen u Nacionalnom parku Sutjeska (Bosna i Hercegovina).<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/95O6EPiPE0o?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Many Are Drowned In This Sea That I Swim</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Many Nailed To The Cross That I Bring</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Many Are Burnt In Flames That I Feel</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>But I'll Never Be The Fallen One</i></div>
<br />
<div style="text-align: left;">
<b>4. SIEMPRE PELIGROSO - Laž</b><br />
18. mart 2015.</div>
<div style="text-align: left;">
<b><br /></b>
Šabac je poznat po kvalitetnoj rock sceni i odličnim muzičarima. Za one koji vole nešto tvrđi zvuk, iskreno preporučujem da ozbiljnije poslušaju ceo opus grupe <b>Siempre Peligroso</b> (zauvek opasni). Njihov drugi studijski album "<b>Razor</b>" objavljen je početkom 2015. godine za <b><a href="http://nocturnemagazine.net/vesti/8446/razor-benda-siempre-peligroso-dostupan-za-preslusavanje" target="_blank">Nocturne Media</a></b>.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/CVKb52Xz618?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Da li da budem sam?</i><br />
<i>Kako da pobedim laž?</i></div>
<b><br /></b>
<b>5. TRIGGER - Vreme čuda</b><br />
19. mart 2015.<br />
<br />
Iskreno, nikad nisam slušao <b>Trigger </b>i kada se pojavio spot mislio sam da je u pitanju neki potpuno novi bend, verovatno zbog toga što nije iz Novog Sada. Sramota, priznajem, ovo je pokušaj da se iskupim za neinformisanost i manjak opšte muzičke kulture. Pravi razlog je što sam jako malo slušao "dvestadvojku" prošle godine.<br />
<br />
Istoimeni album objavili su za <b>Odličan hrčak</b>.<br />
<br />
<a href="http://www.deezer.com/album/10587735" target="_blank">Trigger @ Deezer</a><br />
<a href="https://www.facebook.com/bandtrigger" target="_blank">Trigger @ Facebook</a><br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/XBeDDWprdPQ?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Mi smo otkrili način</i><br />
<i>da slike i zvuk stignu do svakog čoveka,</i><br />
<i>da najzad može znati </i><br />
<i>kako da misli i radi, šta je dobro za njega.</i><br />
<div>
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<div>
<b>6. MORTAL KOMBAT - Šoferska pesma</b><br />
26. april 2015.<br />
<b><br /></b>
<b>Šoferska pesma</b> je inspirisana tragičnim događajima u saobraćaju kojih je bilo dosta, a jedan se posebno prepoznaje.</div>
<div>
U decembru su imali zapažen nastup na Koncertu godine.<br />
<br />
Informacije o bendu, vesti, nastupi, linkovi za preuzimanje i ostalo: <a href="http://mortalkombatbend.com/">mortalkombatbend.com</a><br />
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/XlQVjI0OGOk?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Ja sam inicijator drumskih atentata,</i><br />
<i>Da ne odem u zatvor, platiće mi tata</i><br />
<i>Prva, druga, treća, četvrta il’ peta,</i><br />
<i>Preko svakog ko mi smeta!</i></div>
</div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<br />
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<b>7. NEOZBILJNI PESIMISTI - To narod zna</b><br />
18. maj 2015.<br />
<b><br /></b>
Ovom pesmom Somborci najavljuju svoj treći album “<b>Pametovanje iz provincije</b>” koji bi trebalo da se pojavi ove godine. Pesma je nedvosmislena kritika opšte tabloidizacije našeg društva i nije ni čudo što nema gde da se emituje, osim na Internetu. Po mom skromnom mišljenju, možda i najbolji spot Neozbiljnih pesimista do sada.<br />
Iskreno verujem da će ove godine dobiti zasluženu pažnju nakon Evropskog prvenstva u vaterpolu koje počinje 10. januara u Beogradu, s obzirom na činjenicu da su autori himne srpske reprezentacije.<br />
<br />
Zvanična stranica benda: <a href="http://www.neozbiljnipesimisti.com/">www.neozbiljnipesimisti.com</a><br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/A9iKcbV3N2g?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Narod ne zna za gradove i kule</i><br />
<i>i svakog dana opet od nule,</i><br />
<i>on ne zna kako bolje da živi, </i><br />
<i>al' narod zna da drugi su krivi.</i><br />
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: left;">
<div>
<b>8. KOFEIN - Plašiš se</b><br />
27. maj 2015.<br />
<br />
Prošla je još jedna godina u kojoj nisam video i čuo <b>Kofein </b>uživo, zaista se nadam da ću to ispraviti u 2016. Ove godine konačno treba i da objave prvi album, pa očekujem da ću na koncertnoj promociji konačno nadoknaditi propušteno.<br />
<br />
<a href="https://www.facebook.com/CaffeineKofein/" target="_blank">Kofein @ Facebook</a><br />
<br /></div>
<div>
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/U7_3zvf8DhU?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i>
<i>Obuzima te strah,</i><br />
<i>nikom se ne javljaš,</i><br />
<i>zaključavaš se u stan</i><br />
<i>na svetlu ti me ostavljaš.</i></div>
</div>
<b><br /></b><b>9. HLADNO PIVO - Firma</b><br />
6. jul 2015.<br />
<b><br /></b>
Za razliku od prethodnog albuma <b>Svijet glamura</b>, ovo je daleko bolje izdanje zagrebačkih punk veterana, opet ponavljam, po mom mišljenju. Album donosi čak 15 novih pesama, od kojih je Firma najozbiljniji kandidat za pesmu godine.<br />
<br />
<b>Mile Kekin</b> je ovako objasnio ideju pesme:<br />
"Svirajući uzduž i poprijeko lijepe naše regije, primijetili smo u baš svakom gradu kombinaciju novih crkvi i propalih tvornica, velikih zastava i još veće nezaposlenosti, pa se tako dogodila pjesma <i>Firma </i>koja taj fenomen pokušava objasniti u manje od tri minute. Pjesma je ubrzani tečaj za mlađe, kratki podsjetnik za one malo starije, ali i upozorenje za nadolazeće da ne padaju olako i bez ispaljenog metka na stare fore novog početka."<br />
<br />
Album sam bezuspešno pokušavao da pronađem u slobodnoj prodaji tokom kratkog boravka u Istri proteklog leta. Jedne večeri sam slučajno naleteo na ulični štand sa diskovima, pločama, fanzinima i majicama koji u centru Pule drži <b>Sale Veruda</b> (<b>KUD Idijoti</b>, <b>Saša 21</b>). Preda mnom je zvao Zokija (gitaristu Hladnog piva) da ga pita gde može da se nabavi disk. Imao sam utisak da tražim neku zabranjenu robu, a ne novi album jedne od najpopularnijih hrvatskih grupa. Dobio sam odgovor da će imati disk kod sebe pred koncert u pulskom Kaštelu koji je bio 4. avgusta. Ja sam se 1. vraćao kući, tako da to nažalost nije bilo izvodljivo, ali me je prijatno iznenadila Saletova predusretljivost i srdačnost. Po povratku sam pronašao album u "Laguninoj" knjižari u Zmaj Jovinoj. Poređenja radi, kod nas je ovaj CD manje od 6 evra (690 dinara), a na zvaničnom sajtu <a href="http://www.hladnopivo.hr/">hladnopivo.hr</a> <i>cijena </i>je oko 9 evra (69 kuna). Vrlo čudno.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/uFQIPl5kT-k?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Bog, domovina, nacija </i><br />
<i>svi na pod ovo je privatizacija! </i><br />
<i>Napravite mjesta za obitelji dvjesta!</i></div>
<b><br /></b><b>10. GOBLINI - Pozdrav Suncu</b><br />
30. avgust 2015.<br />
<b><br /></b>
Ovo je poslednje ekranizovana pesma sa albuma "<b>Roba s greškom</b>" objavljenog krajem 2013. godine.<br />
Na pesmama Goblina sam odrastao, tako da šta god da napišem, osim suvoparnih činjenica ko-gde-kad-kako-i-zašto, bilo bi vrlo pristrasno i subjektivno.<br />
<br />
Suvoparna web adresa: <a href="http://www.goblini.com/">www.goblini.com</a></div>
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/D9QptOHsU10?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Opet si pomerio granice svog srama</i><br />
<i>laješ na nepoznate - ne bojiš se pada</i><br />
<i>Podigni glavu sviće novi dan</i><br />
<i>reci sebi neću da sam sam</i><br />
<br />
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<b>11. NIČIM IZAZVAN - Dalijev brk</b><br />
17. septembar 2015.<br />
<div>
<b><br /></b>Teško je uglaviti <b>Ničim izazvan</b> u isti koš sa heavy metal, punk i alternativnim bendovima, ali "sve je to rock and roll". Teško je i osporiti veliku popularnost ovog sastava. Ne znam tačno koji je pravi razlog, ali verujem da, pored muzike, tekstova, zanimljivih aranžmana i činjejnice da ih na bini ima kao i jedan neznatno okrnjen fudbalski tim, broj snimljenih spotova igra značajnu ulogu. Ovaj spot je na neki način revolucionaran na regionalnoj muzičkoj sceni zbog toga što je prvi koji je snimljen posebnom kamerom tako da omogućava interaktivno gledanje, odnosno da sami birate ugao posmatranja.<br />
<br />
Pred kraj godine objavili su svoj drugi album "<b>Odlaziš?</b>" koji već uveliko izvode na koncertima u regionu, a u rokovnik su ubeležili i nastup na Koncertu godine.<br />
<br />
<a href="http://deezer.com/album/11815430" target="_blank">Ničim izazvan @ Deezer</a></div>
<div>
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/v_tmlsxVBYA?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Tvoj britki um se svu noć sa mnom igrao rata</i><br />
<i>bulevari i klupe su bili poprište za boj.</i><br />
<i>U toj borbi Fon Trira je bezvoljno grlio Kafka</i><br />
<i>a Vinsent je Salvadora povuk’o za brk.</i></div>
</div>
<b><br /></b>
<b>12. DUBIOZA KOLEKTIV - Free.mp3</b><br />
6. novembar 2015.<br />
<b><br /></b>Dubioza kolektiv nije "moja šolja čaja", međutim, mislim da je ova pesma od velikog značaja za 2015. godinu jer je "piratizacija" Interneta počela da gubi bitku sa milijarderskim kompanijama koje se nemilosrdno bore da (šatro) zaštite autorska prava. Spot je jedno vreme bio postavljen na naslovnoj strani Pirate Bay sajta, pa je za nešto više od mesec dana premašio 3 miliona pregleda, što svi ostali spotovi koje sam ovde naveo neće zajedno skupiti narednih nekoliko godina. Primera radi, drugi najgledaniji spot na ovoj listi (u ovom trenutku) je <b>Hladno pivo</b> - Firma (nešto manje od 285.000 pregleda), dok nijedan drugi nema preko 100 hiljada.</div>
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/EuQLMXyGQOE?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Our music is for free,</i><br />
<i>You can download .mp3</i><br />
<i>Keep it playing on repeat,</i><br />
<i>If you hate it - press delete.</i></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<br />
<div>
<b>13. EVA BRAUN - Kao kišna kap</b><br />
18. novembar 2015.<br />
<b><br /></b>
Još jedna grupa koja svira malo "normalniju" muziku. Bečejci nisu bili mnogo aktivni poslednjih godina zbog poslovnih i privatnih obaveza, ali su u 2015. objavili čak dva video spota i dokazali da su još u igri.<br />
<br />
<a href="https://www.facebook.com/evabraunonline" target="_blank">Eva Braun @ Facebook</a><br />
<br /></div>
<div>
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/jrsxwDMtqoQ?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Tražim izgovor</i><br />
<i>pa makar bio slab,</i><br />
<i>i ponovo sa kišom vraćam se</i><br />
<i>kao kišna kap</i></div>
</div>
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<b>14. ORUŽJEM PROTIVU OTMIČARA - Vrati mi snove</b></div>
<div style="text-align: left;">
29. novembar 2015.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Veliki povratnički hit popularnog zrenjaninskog alternativnog sastava iz devedesetih. Jednostavno, melodično, brzo i energično. Puštajte deci, bez obzira što malo psuju na kraju.<br />
<br />
<a href="https://www.facebook.com/oruzjemprotivuotmicara" target="_blank">OPO @ Facebook</a></div>
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/HjilDYBWCcY?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Pričali smo laži </i><br />
<i>u</i><i> lepoj ambalaži.</i><br />
<i>Zar to se ljubav zove?</i><br />
<i>Hoću nazad snove moje.</i></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<b><br /></b></div>
</div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<b>15. DISCIPLIN A KITSCHME: Zaboravili rokenrol (02.12)</b></div>
<div style="text-align: left;">
<div>
2. decembar 2015.<br />
<b><br /></b>
Moram priznati da nikad nisam bio fan Discipline kičme, ali sam svestan uticaja koji je ovaj bend imao na ovdašnju muzičku scenu i to izuzetno poštujem. Ono što me je oduševilo je koliko ova pesma podseća na njihov prvobitni zvuk, posle više od 3 decenije postojanja. Kratak tekst pesme istovremeno opominje i uliva dozu optimizma da rok još nije odsvirao svoje.</div>
<div>
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/LsXzOYg931A?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Zaboravili rock and roll<br />i otišli u shopping mall...<br />Oprostiti im želim </i><i>jer ne znaju šta rade,</i><br />
<i>Oprostiti im želim jer verujem da ima nade.</i></div>
</div>
<b><br /></b><b>16. 16x8x23x - Minimal FUNK</b><br />
6. decembar 2015.<br />
<br />
Šesnajstosamdvajstri je bend koji je obeležio alternativnu scenu devedesetih, barem u mom neposrednom okruženju. Da je tada bilo Interneta i ovoliko digitalnog sadržaja dostupnog na jedan klik, pitanje je da li bismo se spasli od nenormalnog uticaja turbo-folka i ostalog šunda iz tog perioda.<br />
<br />
Posle duže pauze, <b>Vuk Popadić</b> i ekipa iz Stare Pazove još uvek imaju šta da odsviraju, u svom prepoznatljivom stilu, ali dosta zrelije u odnosu na period od pre 20 godina, kada je objavljen album "<b>Iz principa</b>".<br />
<br />
Ovo je prvi singl sa EP izdanja "<b>Da li možeš da podneseš?</b>" objavljenog krajem godine za <b>Odličan hrčak</b>.<br />
<br />
Sajt: <a href="http://www.16x8x23x.com/">www.16x8x23x.com</a></div>
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/xEweMZQhGck?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Daj mi neki ritam da mi uradi SVE!</i></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<b><br /></b>
<br />
<div>
<b>17. VASIL HADŽIMANOV BAND - Reach Out</b><br />
22. decembar 2015.<br />
<br />
Ovu pesmu <b>Vasil Hadžimanov</b> je komponovao povodom 70 godina od osnivanja Ujedinjenih nacija. Glasovne deonice su podelili <b>Vukašin Marković</b> iz benda <b><a href="https://www.facebook.com/IrieFM.Belgrade" target="_blank">irieFM</a></b> i Vasilova ćerka <b>Marta Hadžimanov</b>.<br />
<br />
Zvanična Internet prezentacija benda; <a href="http://www.vhband.com/">www.vhband.com</a></div>
<div>
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/wiUAFV7kR58?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Now is the time to change our ways,</i><br />
<i>Reach out to the world around you.</i><br />
<i>We make our fate, it's not too late,</i><br />
<i>Today we write our future history.</i></div>
</div>
<b><br /></b>
<b>18. GYMNASTICS - Travelling</b><br />
25. decembar 2015.<br />
<b><br /></b>
Malo stariji Rumljani pamte <b>Gymnastics </b>pod imenom <b>Laka gimnastika. </b>Teško je poverovati da je prošlo više od 20 godina otkako su pobedili na kragujevačkom ŠRAF-u (Šumadijski Rok i Alternativni Festival) 1995. posle kojeg su snimili spot za pesmu <b>Straight Ahead</b>, a zatim i izdali prvi album "<b>It Is</b>" (Silver Cross Records). Nedavno su objavili novi album pod nazivom "<b>Portal Core</b>", a intervju sa osnivačem benda možete pročitati na <b><a href="http://remixpress.com/gymnastics-objavili-novi-album-i-spot/" target="_blank">Remix Press</a></b> portalu.<br />
<br />
<a href="http://lakagimnastika.bandcamp.com/">lakagimnastika.bandcamp.com</a></div>
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i>
<br />
<div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/uOSliHO4ZG8?rel=0" width="580"></iframe><br /></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i>
<br />
<div style="text-align: left;">
<i><b>Igor</b>: "Ne znam šta Steva peva. </i><i>On od svih tekstova uzme samo pola strofe i</i><i> to vrti."</i></div>
<div style="text-align: left;">
<div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-33788716491323596102015-01-05T10:10:00.001+01:002015-01-05T23:28:29.828+01:0014 najboljih rok spotova u 2014.Prošle godine sam počeo da vodim neku vrstu sopstvenog muzičkog dnevnika kada sam napravio listu od <a href="http://blog.kravic.com/2013/12/10-domacih-pesama-koje-su-obelezile.html" target="_blank">10 domaćih pesama</a> koje su za mene obeležile 2013. godinu, ne sluteći da godinu dana posle toga neću napisati nijedan tekst, osim nekoliko <a href="http://kravic.blogspot.com/2010/04/aforizmi.html" target="_blank">amorfizama</a>. Razloga za to ima mnogo, ali o tome možda u nekom posebnom tekstu. Na pojedinim sajtovima bilo je zaista <a href="http://www.reddit.com/r/serbia/comments/1tctb1/10_doma%C4%87ih_pesama_iz_2013/" rel="nofollow" target="_blank">interesantnih komentara</a>, zanimljivo je koliko neki ljudi jednostavno vole da "truju" i "pljuju", to im je valjda vrhunac socijalne interakcije.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQ4tk1TJqJg7JD2O8j2rX8QjKDK7bYUgUScK2PWqpTTF_i0mF0nETUrhyphenhyphen_0JpNtwhjtklIa-LzA9zRTt0HGJLXgw6qtOktre-DEp8vAR_-PCs60cD7KqXUTvEVzo6iNLOk0CRl/s1600/volimo_da_hodamo.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQ4tk1TJqJg7JD2O8j2rX8QjKDK7bYUgUScK2PWqpTTF_i0mF0nETUrhyphenhyphen_0JpNtwhjtklIa-LzA9zRTt0HGJLXgw6qtOktre-DEp8vAR_-PCs60cD7KqXUTvEVzo6iNLOk0CRl/s1600/volimo_da_hodamo.jpg" height="400" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Petrovaradin - Gradić, pre koncerta <b>Queens of the Stone Age</b></td></tr>
</tbody></table>
<br />
Dok sam ja pravio pauzu kada je moj hobi u pitanju, rok muzičari u regionu bili su daleko kreativniji i produktivniji, na moju veliku radost, pa sam pisanje u potpunosti zamenio gledanjem i slušanjem omiljenih bendova.<br />
<a name='more'></a><br />
Odabrao sam, simbolično, 14 spotova koji su zvanično objavljeni 2014. godine.<br />
Lista je i ovog puta prilično subjektivna i žanrovski dosta šarolika, pa bez favorizovanja bilo koga od navedenih autora, spotove navodim po datumu objavljivanja, od januara do decembra.<br />
<br />
<b>1. TEA BREAK feat. KOCA DEBELI PRECJEDNIK - Killing Words</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/rqzdAjLcgsY?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Kad ti se obraćam, ma ti me ne čuješ</i><br />
<i>Tvoje su uši gluhe i oboljele</i><br />
<i>Na tvojim listama svašta je pjevalo</i><br />
<i>i novim klincima je mozak ispralo</i><br />
<i><br /></i><i>I ne, ja nisam dio tvoje predstave...</i></div>
<br />
<a href="https://www.youtube.com/watch?v=ecWE3Fckovo" target="_blank">Spot u nešto drugačijem obliku</a> se našao i na listi od prošle godine, međutim zvaničan spot za ovu pesmu je ugledao svetlost dana tek u januaru 2014.<br />
Tin Kovačić Koca iz benda "Debeli precjednik" doprineo je da se među stihove koje Tea Break peva isključivo na engleskom jeziku provuče i nekoliko na srpskohrvatskom. Za one mlađe koji čitaju ove redove (ako ih ima) dužan sam digresiju da smo mi matori, rođeni u SFRJ, u školi zvanično učili ovaj jezik, a u susjednoj Hrvatskoj nešto drugačiji hrvatskosrpski :)<br />
<br />
Besplatan download sa sajta NOCTURNE magazina:<br />
<a href="http://nocturnemagazine.net/download/62/tea-break-killing-words-ep-handful-of-misery-ep">http://nocturnemagazine.net/download/62/tea-break-killing-words-ep-handful-of-misery-ep</a><br />
<br />
<b><br /></b><b>2. GOBLINI - Idemo</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/NvFdk_QPifU?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Kad sam sa ljudima, najbolji sam</i><br />
<i>daću im sreće, ostvariti san,</i><br />
<i>a sa džiberima najgori sam</i><br />
<i>udaram nisko, ne razmišljam</i></div>
<br />
Još jedan singl sa albuma "Roba s greškom" iz 2013. godine koji su prilično aktivno promovisali. Ja sam 2014. godine uživo ispratio samo jedan nastup i to u klubu "The Quarter" 5. maja. Detaljan izveštaj sa ovog koncerta napisao je <a href="http://www.zlihadzo.com/2014/05/07/goblini-grate-klub-quarter-novi-sad-05-05-2014/" target="_blank">Zli Hadžo</a>, tako da <i>ne bi' ja tu ništa dir'o</i>.<br />
<br />
Na zvaničnom sajtu Goblina <a href="http://goblini.com/goblini-o-novim-pesmama/" target="_blank">Golub je objasnio</a> da je ovo "pesma o istinitom događaju, o popularnom <i>padu roletne</i> koji se desio jednom od nas, možda najispravnijem i najmirnijem u Goblinima. Počelo je tako što su ga likovi isprozivali samo zato što izgleda drugačije od njih, a završila se tako što su ga molili da ih više ne bije. Jedna od najagresivnihijih pesama Goblina, koja je, zapravo, pesma protiv agresije."<br />
<br />
<br />
<b>3. NIKOLA VRANJKOVIĆ feat. DEJAN LALIĆ (Orthodox Celts) - Nagrada za strah</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/1PWUeboN2QY?rel=0" width="580"></iframe><br />
<b><br /></b>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Tako ponekad, eto, setim se.</i><br />
<i>Pomislim možda prošlost sveti se.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Uglavnom, dođe mi da pobegnem</i><br />
<i>i ostavim sve zauvek.</i><br />
<i>Ali kad počnem da se pakujem</i><br />
<i>u kofer slučajno te spakujem.</i></div>
<div>
<i><br /></i></div>
<div>
Nikola je spakovao kofer sa pesmama koje ga vezuju za Block Out i iako nije otputovao u neke srećnije krajeve, objavio je gomilu novih autorskih pesama koje su stale u čitanku pod nazivom <b>"Bremeplov"</b>. Ja sam je dobio (hvala Ivani i Andrei) na promociji u prostorijama novosadskog SKC 1. aprila 2014. i već tada sam znao da mi je ovo nova omiljena pesma.<br />
<br />
Na početku spota piše da je ovo priča o Aleksandru Veljkoviću, njegovom džipu i njihovih 200.000 kilometara. Nije mi poznata pozadina priče, ali sam pronašao Aleksandrov komentar koji jako dobro pojašnjava ideju za spot:<br />
<i>"Nikola je kroz ovu pesmu i spot fantastično dočarao emociju i atmosferu mojih putovanja. Jedna od onih pesama koja ti se sve više uvlači pod kožu i otkriva sve više slojeva smisla, što je više puta slušaš. Kada mi je predložio da mu dam svoje snimke sa putovanja, nisam ni sanjao da može da ispadne ovako dobro. Krajnje jednostavno, a prosto savršeno, nema se šta ni dodati ni oduzeti."</i><br />
<br />
Prošle godine se i dalje dosta govorilo i pisalo o raspadu jedne od naših najznačajnijih alternativnih grupa, a opšti utisak je da ime Block Out nema smisla bez Nikole u njemu. Trebalo je skoro godinu dana da to na neki način priznaju i ostali članovi benda, tako da je naša muzička scena pred kraj godine dobila "novi" sastav po imenu <b>Čovek vuk</b> i album <b>"Crna kutija" </b>(Metropolis Records). O tome možda na kraju 2015. godine, kada ga detaljno preslušam.<br />
<br /></div>
<br />
<b>4. SWEEPER - Ne bojim se</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/PULMPsV-TqU?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Tonem, polako tonem u san,</i><br />
<i>sutra je novi dan,</i><br />
<i>biće bolji znam.</i><br />
<i><br /></i><i>Da li baš sve dok žmurim nestaje?</i><br />
<i>Znam da će me stići ako bojim se.</i><br />
<i>Ne bojim se.</i></div>
<div>
<br />
Ovaj power-pop-punk-metal-core bend iz Kruševca postoji više od 7 godina, a ja nisam čuo za njih pre nego što su objavili ovaj spot. Priznajem da sam neobavešten, ali je tome sigurno doprineo i medijski mrak na domaćoj rock sceni prethodne dve i kusur decenije. Meni se pesma dopala na prvo slušanje, ima valjda tu energiju koja meni u principu prija, tako da sam bez oklevanja preuzeo ceo <a href="http://sweeper.bandcamp.com/album/anamneza" target="_blank">EP Anamneza</a>. Ako vam se svidi, možete i vi, ništa vas ne košta.<br />
<br />
<a href="http://www.zlihadzo.com/2014/07/28/sweeper-anamneza-ep-mtv-adria-2013/" target="_blank">Zli Hadžo</a> recenzira i ovo, veoma zanimljivo izdanje.</div>
<br />
<br />
<b>5. LOVE HUNTERS - Black & Blue</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/kf8W4j4A-YI?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i><i>You never called me baby</i><br />
<i>Until your man is gone...</i></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Osim što se naslov i prvi stihovi namerno podudaraju, ova "povratnička" pesma Ljubavnog lovca nema drugih sličnosti sa pesmom grupe Whitesnake.<br />
<br />
Protekla godina je bila posebno značajna za Milana jer je film <b><a href="http://www.lovehunterfilm.com/" target="_blank">Love Hunter</a></b> u režiji braće Bala (Nemanja i Brane) doživeo premijeru u Srbiji (Cinema Fest) a zatim i u Americi. Na sajtu <a href="http://www.imdb.com/title/tt2303626" target="_blank">IMDb</a> trenutno ima vrlo visoku ocenu, čak 7.9, što govori da se film prilično svideo većini gledalaca. Moram priznati da još nisam imao prilike da ga pogledam, ali ispraviću to vrlo brzo.<br />
<br />
<br />
<b>6. ŠINOBUSI - Skačem visoko</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/K8YWzjp0jWo?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Sve više ljudi su zli,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>ne mogu to podneti.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Svet je postao vreo kotao</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Kad vrišti tišina, tražim mir.</i></div>
<br />
Šinobusi su živi dokaz da ne volim samo tvrde gitarske rifove i distorziju, mora neka ravnoteža da se uspostavi, kao uostalom i u svemu ostalom.<br />
<br />
<b>"Nebo od skaja"</b> je 4. studijski album Šinobusa, prvi sa svim autorskim pesama. Objavljen je pred sam kraj 2013. godine za izdavačku kuću Dallas Records, što znači da se može kupiti u većini prodavnica muzičkih izdanja, kao i u pojedinim knjižarama.<br />
<br />
Pored koncertne promocije ovog albuma, bend je vredno radio i na projektu pod nazivom <b>"Spektakl"</b> na kojem je pevao i Miloš Zubac ("Prkos Drumski"). Ovaj je objavljen 8. decembra 2014. za portal <a href="http://www.rocksvirke.com/download/milos-zubac-i-milan-korac.html" target="_blank">RockSvirke</a> odakle ga možete besplatno preuzeti.<br />
<br />
<br />
<b>7. NOVA - Ledeno</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/aepZJoUA7bc?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Srce mi je ledeno,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>gledam slike dok smo zajedno</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>u tim momentima s namerom </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>bili jedno drugom plamen.</i></div>
<br />
Još jedan odličan bend iz Novog Sada koji postoji od 2009. a sa trenutnom postavom "praši" na sve strane, tako da su 2014. imali jako mnogo nastupa od kojih bih izdvojio Kulpin fest, Bunt Rock Masters u klubu The Quarter i Boomerang, gde sam ih poslednji put gledao.<br />
<br />
Download: <a href="https://soundcloud.com/bend_nova/nova-ledeno-2014">https://soundcloud.com/bend_nova/nova-ledeno-2014</a><br />
<br />
<b>8. KOFEIN - Milion milja</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/iIVWnGoIO5c?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Ne veruješ, saznaćeš</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Da voliš ljude lako je</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Da sebe tu ne izgubiš</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Smeješ se</i></div>
<br />
Trio u sastavu <b>Nemanja Velimirović</b> (gitara, vokal), <b>Goran Kovačević</b> (bas) i <b>Goran Blagojević</b> (bubanj) većim delom dolazi iz Rume - grada u kojem sam proveo prvih 16 godina života, a manjim iz najvećeg sremskog grada. Nekako sasvim logično zvuči priča da ljudi koji skoro čitav svoj život sviraju sa raznim bendovima, pri čemu njihov veliki potencijal možda i nije došao do izražaja, otkriju da mogu mnogo više kroz međusobnu saradnju. Za samo godinu dana rada, Kofein se vrlo brzo uzdigao do prepoznatjivosti. Na moju veliku žalost, propustio sam nekoliko njihovih nastupa, iako su bili izuzetno aktivni cele godine, ali se nadam da ću to uskoro uspeti da nadoknadim. Tešim se činjenicom da svakim sledećim nastupom oni mogu samo zvučati bolje i imati još koju dobru pesmu više na repertoaru.<br />
<br />
Hteo sam da stavim njihov prvi spot, snimljen za pesmu <a href="http://www.youtube.com/watch?v=mVyxdwKHcrI" target="_blank"><b>Čovek</b></a>, ali sam onda video da je objavljen poslednjeg dana 2013. godine, pa sam se odlučio za Milion milja. Ovaj spot je snimao <b><a href="http://m-vladimir.tumblr.com/" target="_blank">Vladimir Milovanović</a></b> za koga sam se više puta uverio da pravi izvanredne fotografije, dok su audio i video produkciju završili u <b>Shock Room</b> studiju iz Sremske Mitrovice.<br />
<br />
Debi album se upravo miksuje, tako da vrlo brzo možemo očekivati i audio format navedenih spotova, ali i ostalih pesama koje nismo imali prilike da čujemo i vidimo.<br />
<br />
<br />
<b>9. GRATE - Grad</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/yxNV_bcOJak?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Evo stižem, ovaj grad me uzima.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Ruke dižem, sedativ me ubija.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Sve sam bliže...</i></div>
<br />
Da nije ovog sjajnog refrena, ovo bi mi bila jedna od dosadnijih pesama na albumu. Ovako, "stvar sabija"...<br />
<br />
Prošle godine sam napisao kako zaslužuju nastup na Koncertu godine i svim ostalim festivalima u zemlji i šire, Ne znam da li je neko od organizatora to pročitao, ali Grate su 2014. bili na glavnoj bini Spensa, tako da ću neskromno izjaviti kako imam potencijal da "namirišem" hit :)<br />
<br />
Album <a href="http://www.grateband.com/grate/album/volim-da-hodam/">Volim da hodam</a> možete besplatno skinuti sa zvaničnog sajta benda Grate.<br />
<br />
<br />
<b>10. NIČIM IZAZVAN - Bilo gde</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/Yp_m_JbCXT0?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Crveni trgovi i polarni krugovi,</i><br />
<i>i školjke k'o čaše čuvenih Plimuta starih...</i><br />
<i>I Veliki Benovi, na dinama slomljeni nosevi,</i><br />
<i>da budu naši...</i></div>
<br />
Pored pomenutih <b>Šinobusa</b>, primetio da mi sve više prijaju laganiji ritmovi i malo "normalnija" muzika koja ne smeta komšijama. Ovo mi je ubedljivo najbolja pesma sa albuma i nije mi jasno zbog čega nisu ranije snimili spot za nju, već one hitove za devojčice.<br />
Moja lepša tričetvrtina i ja smo ih prošle godine gledali čak dva puta: 27. juna na Arsenal festu u Kragujevcu i 20. septembra u novosadskom Quarter-u.<br />
Što kaže jedan prijatelj za Martinka (violina, truba, harmonika, gitara, mandolina i koznaštasvejoš):<br />
<i>- Ima li nešto što ti ne znaš da sviraš?</i><br />
<br />
<b>Trivia</b>: automobil u spotu uopšte nije plav i troši nenormalno mnogo benzina :)<br />
<b>Download</b>: <a href="https://soundcloud.com/nicim-izazvan/bilo-gde">https://soundcloud.com/nicim-izazvan/bilo-gde</a><br />
<br />
<br />
<b>11. WOLFRAM - Babel</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/7skFiQxrh0k?rel=0" width="580"></iframe><br />
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>People always hear, what they want to hear</i></div>
<br />
<div>
Wolfram je, gari moj, jedan opasan bend iz Novoga Sada. Kad kažem opasan, mislim da opasno ozbiljno pristupaju svemu što rade i da će, ukoliko uspeju da izađu van granica Srbije, gde se večito osporavaju bendovi koji pevaju na engleskom, vrlo brzo ostvariti veliki uspeh kada je u pitanju post/acid metal.<br />
<br />
Prvo sam hteo da kontaktiram Baneta (gitara) i da ga zamolim da napiše koju rečenicu o ovom spotu, ali sam ponovo izguglao članak NOCTURNE magazina gde je <a href="http://nocturnemagazine.net/vesti/6387/wolfram-objavili-spot-za-pesmu-babel" target="_blank">cela priča</a> već detaljno objašnjena:<br />
<br />
<i>"Spakovali smo ceo naš rad od preko pola godine u nešto više od pet minuta. Bilo nam je lako, jer smo imali jedni druge. Ovo je za nas početak. Biće još... Osetim da treba još"</i> izjavio je Marko Dorić, pevač, gitarista, klavijaturista i jedan od protagonista ovog izvanrednog filma.<br />
<br />
Album bi trebalo da se pojavi do kraja februara 2015. a do tada <a href="http://wolframmusic.bandcamp.com/" target="_blank">Wolfram EP</a> na <i>repeat</i>.</div>
<div>
<br /></div>
<b>12. DOGHOUSE - Nobody</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/30OBPXSNRp8?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>How did it all went wrong with us</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Could it be this road has led us apart </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Now we're sitting here in silence </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>We never seemed so far </i></div>
<br />
Sećam se da mi je bilo baš drago kada sam krajem 2013. čuo da se Doghouse ponovo okupljaju, nakon nekoliko godina pauze. EP <b>Dysfunction je </b>njihovo prvo izdanje posle 10 godina i sadrži 5 pesama, od kojih je ova iznad i ekranizovana. Uradili su i spot za staru pesmu <b><a href="http://www.youtube.com/watch?v=xeAVXJYsCGE" target="_blank">Breaking</a> </b>ali u potpuno drugačijem aranžmanu.<br />
<br />
Odličan nastup u CK13 za kraj godine, ima puno mladih koji će tek zavoleti ovaj bend.<br />
<br />
<b><br /></b><b>13. KINOKLUB - Henganje EP</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/RyQ_nyAA3RA?rel=0" width="580"></iframe><br />
<b><br /></b>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Požuri, polako više nije opcija,</i><br />
<i>Požuri, za polako više nema vremena</i></div>
<b><br />Kinoklub </b>je za mene definitivno otkrovenje prošle godine. Iako možda na prvi sluh i pogled deluju kao tipičan bend za američke tinejdžere, neverovatno mi je koliko sam negativnih komentara pročitao kada sam tražio malo više informacija o ovom zagrebačkom sastavu. Meni kada se nešto ne sviđa, kliknem na "Next" ili učitam sledeći video, mogao bih tako godinama lupati komentare na video klipove turbo folkera, di-džej ovog i di-džej onog, prosto ne želim da imam bilo kakvog kontakta sa njima. Ljudi na ovim prostorima ne praštaju nečiji uspeh, a po pravilu, najviše "hejtuju" oni koji sami ništa konkretno nisu uradili, bilo da je reč o muzici, sportu, književnosti, dizajnu ili nečemu petom. Koliko god već bila prežvakana floskula "o ukusima ne vredi raspravljati", ona je zaista empirijski dokazana najmanje milijardu puta, bez ikakve hiperbole.<br />
<br />
Kinoklub sam imao priliku da gledam baš pred kraj prošle godine, kada sam zvanično zatvorio koncertnu sezonu za 2014. Nastupili su u novosadskom klubu CK13 kao poslednji na redu, nakon "nekih novih klinaca" <b>Get Off My Property</b> i <b>Against the Odds</b>,<b> </b>a nakon iskusnih veterana <b>Doghouse</b> i <b>Tea Break</b>. Retko kada me neki bend "dobije" "na prvu loptu", a ovi momci su to uradili sa pola snage. Ostatak sam "kupio" po povratku kući kada sam odslušao i odgledao ceo EP zanimljivog naziva "Henganje".<br />
<br />
Odlična ideja za video prezentaciju mini albuma koja konceptualno potpuno odgovara zvuku i slici koje sam dobio na koncertu, a za koju bubnjar <b>Mario Mlakar</b> (pitam se da li ima veze sa Oliverom Mlakarom) kaže:<br />
<i>“Jednu noć smo u autu na povratku s probe svi četvero preslušavali nove mikseve pjesama koji su stigli friško iz Australije. Ja sam sjedio na stražnjem sjedalu iza Damjana, Luka na suvozačkom, a Goran iza Luke. U jednom trenu sam shvatio da je prošlo 20 minuta, a da nisam riječi izustio koliko mi je dovoljno bilo kroz prozor gledati scene noćnog grada, te slušati Lukin i Damjanov dijalog, dok se u pozadini vrtio EP. Tad mi je palo na pamet kako bi možda baš taj doživljaj, iz malo drukčije perspektive, bilo zanimljivo rekreirati u obliku video podloge, cijelog na streaming dostupnog izdanja. Kad smo par mjeseci kasnije sjeli u auto sa kamerom na haubi i počeli snimati, puno toga se nije odigralo po planu, ali smo baš zato video ostavili takvim kakav je. Mali sample života.”</i><br />
<i><br /></i><a href="http://nocturnemagazine.net/recenzije/1949/kinoklub-henganje-ep" target="_blank">Recenzija Miljana Milekića</a> iz NOCTURNE magazina jako dobro objašnjava stanje stvari kada je ovo izdanje u pitanju.<br />
<b><br /></b><b>14. THE STATIC - Liar</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="https://www.youtube.com/embed/DBZQhcWK--k?rel=0" width="580"></iframe><br />
<b><br /></b>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>You should be ashamed...</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>How can you even sleep at night?</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>How can you look your children </i><i>in the eyes, so proud?</i></div>
<br />
Kako mi je <b>Vedran </b>(bubnjevi) rekao, pesma govori o bezočnom lažovu koji laže čak i samog sebe, a potpisala ju je Milena Dimitrijević, tekstopisac benda.<br />
Najnovije izdanje mog omiljenog domaćeg <i>grunge</i> sastava koji dolazi iz Kostolca objavljeno je krajem godine za One Records pod naslovom <b>Welcome to Anger</b> i čine ga 4 pesme i 2 video spota.<br />
EP je snimljen u studiju Mr. Sound u Petrovcu na Mlavi u periodu od avgusta do novembra 2014, a može da se poruči preko sajta izdavača:<br />
<a href="http://www.onerecords.rs/sr/izdanja/cd/static-welcome-to-anger-detail" target="_blank">www.onerecords.rs/sr/izdanja/cd/static-welcome-to-anger-detail</a><br />
<br />
"Statičari" inače vredno rade i kao <b>Pearl Jam</b> <i>cover </i>bend, a poslednji put sam ih gledao 22. novembra u novosadskom pabu <b>Boomerang.</b> Ispostavilo se da je to ujedno bila i poslednja svirka u ovom prostoru, ili barem pod tim imenom, jer se odmah nakon toga zatvorio.<br />
Moram da napomenem da, ukoliko očekujete da čujete vernu kopiju legendarnog <i>grunge </i>sastava iz Sijetla, to nećete dobiti, ali ćete osetiti sjajnu atmosferu i energiju koju ovaj sastav nesebično deli sa malom ali odabranom publikom.<br />
<br />
Za kraj se savršeno nadovezuje epizoda od 25. juna kada sam u Beču gledao Pearl Jam, po drugi put u životu. Tri sata vrhunske svirke praćene iz prvih redova više su nego dovoljni razlozi za najjači utisak godine, kada su u pitanju koncerti i svirke. Voleo bih da ih sledeći put gledam u beogradskoj Areni, ako ni zbog čeg drugog, barem da opravdamo postojanje Facebook grupe <a href="https://www.facebook.com/groups/PearlJamSerbia/" target="_blank">Da dovedemo Pearl Jam u Srbiju</a> :)<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>Muzika je put do sreće, </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>to je šuma, reka, lug, </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>put do njenog srca kad te ona neće, </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>muzika je stihu drug</i></div>
</div>
Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-26124592887124359202013-12-19T21:55:00.000+01:002017-12-31T03:17:28.142+01:0010 domaćih rok pesama po kojima ću pamtiti 2013. godinu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjK8pYsllkkYOFPfK4xm7WutOM2FAPNnE4R4WQRiWAEPHHfD7UoldEHUitzBDg6gzjMkrxx4UFSr-YFlJJ-5oT7J05JS0lecOrvKocPT9RYbQDKZK1H3-omJd9bKV1DgHQgDpP/s1600/ulaznice.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjK8pYsllkkYOFPfK4xm7WutOM2FAPNnE4R4WQRiWAEPHHfD7UoldEHUitzBDg6gzjMkrxx4UFSr-YFlJJ-5oT7J05JS0lecOrvKocPT9RYbQDKZK1H3-omJd9bKV1DgHQgDpP/s200/ulaznice.jpg" width="200" /></a></div>
Primetio sam da u poslednje vreme sve više slušam domaću muziku i folder DOMACA se puni jednako kao i folder ALTERNATIVE. Ne znam da li zbog toga što je sve više kvalitetnih domaćih bendova, ili sam se ja sa godinama promenio, činjenica je da ranije nisam toliko pažnje posvećivao muzici koja dolazi sa ovih prostora. Verovatno je tome doprineo i broj koncerata na kojima sam bio prethodnih godina.<br />
<br />
<a name='more'></a>Iako je ova lista u potpunosti moj lični izbor, bio sam možda malo više pristrasan, pa sam uvrstio i bendove čije pojedine članove jako dobro i jako dugo poznajem i pratim njihov rad. Zbog toga je ova lista na kraju ispala žanrovski prilično šarolika, pa ima za svakog ponešto, od 7 do 107, kao "Politikin zabavnik".<br />
<br />
Pesme navodim po datumu objavljivanja video spotova, od najstarijeg do najnovijeg.<br />
<br />
<b>10. Viseći vrtovi Vavilona - Reci im</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/qHtAtvD45ZI?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>U svemu tražimo svoj raj,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Spoljni svet i lažni kraj,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Uvereni da sve čeka samo na nas.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Za svoje male potrebe,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Za naše niske pobude,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Da li ima smisla biti dosledan?</i></div>
<br />
Relativno mlad bend sastavljen od članova bendova Doghouse (Dejan Cvetojević - vokal, gitara), Blankfile (Dušan Jovanović - bas) i Tea Break (Petar Patrašković Cookie - bubanj). Album "Indigo deca" je izdat prošle godine, ali je spot za ovu pesmu završen tek početkom 2013. Ušao mi pod kožu na prvo slušanje, iskreno preporučujem svima koji vole malo žešći gitarski zvuk.<br />
<br />
Album možete besplatno preuzeti sa MTV sajta:<br />
<a href="http://www.mtv.rs/downloads/mtv-download-viseci-vrtovi-vavilona-indigo-deca">http://www.mtv.rs/downloads/mtv-download-viseci-vrtovi-vavilona-indigo-deca</a><br />
<b><br /></b>
<b>9. Grate - Volim da hodam</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/4fGg2C0dGIc?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Ubili ste sve u šta sam verovao,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>zgazili ste me, a ja se podigao.</i></div>
<br />
Novosadski bend koji zaslužuje da svira na Koncertu godine, Exitu i svim ostalim festivalima u zemlji i šire.<br />
Svi članovi imaju iza sebe impozantnu muzičku biografiju, a verovatno najpoznatiji je Dragan Alimpijević - Pik, kroz čiji studio su prošli mnogi muzičari, a za neke nove klince ćemo tek čuti. Garantujem da će sledeće godine u sličnoj listi biti barem dve pesme koje su izašle iz studija "Road".<br />
<br />
Album "Volim da hodam" takođe možete besplatno skinuti sa zvaničnog sajta benda Grate:<br />
<a href="http://www.grateband.com/">www.grateband.com</a><br />
<br />
<b>8. Tea Break - Killing Words</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/ecWE3Fckovo?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Kada mi kažeš da me ne razumeš ti</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>da ovo više nisu devedesete,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>i moram sad da pratim neke trendove,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>i da na maternjem ja pišem stihove,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>ali ne, to nije izbor moj...</i></div>
<br />
Već dugi niz godina moj omiljeni bend. Odrastao sam uz ovakav zvuk. Mislio sam da je ova faza prolazna, međutim, još uvek volim da slušam ove stvari. Kratko, brzo i efektno, sve što treba stane u 3 minuta.<br />
<br />
Nakon odličnog albuma Second Hand Hero, za koji tvrdim da bi u inostranstvu bio u vrhu top lista kada je ovaj žanr u pitanju, dvostruki EP sam dočekao sa velikim oduševljenjem. Naši "kritičari" im uglavnom zameraju isto što i svim ostalim bendovima čiji su tekstovi na engleskom jeziku, da na taj način ne mogu imati mnogo fanova u zemlji. Njihov odgovor je prosto "Fuck off". It's that simple...<br />
<br />
Besplatan download sa sajta NOCTURNE magazina:<br />
<a href="http://nocturnemagazine.net/download/62/tea-break-killing-words-ep-handful-of-misery-ep">http://nocturnemagazine.net/download/62/tea-break-killing-words-ep-handful-of-misery-ep</a><br />
<br />
<b>7. Kler - Ti si iz ovog grada</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/a5zg9HcOcVI?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Jutro iznad grada</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>i kišne kapi iznad krovova,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>ja pijem sad zadnje pivo,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>pa idem tvome tati da mi te da.</i></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Istoimeni album Branja i drugari snimali su u drugoj polovini 2011. a objavili leta 2012. godine. Ovaj spot koji je režirao Filip Markovinović snimljen je u proleće ove godine. Nakon toga Koja je okačio gitaru o klin čekajući neka bolja vremena.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Odličan intervju sa Branjom i besplatan album na sajtu <a href="http://www.rocksvirke.com/download/kler.html" target="_blank">Rock svirke</a>.</div>
<br />
<b>6. Nikola Vranjković - Ispod tvoga oka</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/1oYJ7gXpMBQ?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i>
<i>Besna deca, čudni ljudi,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>ne vide dalje od nosa,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>prestali su da se boje,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>žive svoje paranoje.</i></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Ova godina će mnogima ostati upamćena kao jedna od gorih, pa ni Block Out nije izuzetak. Nijedan domaći bend nisam toliko puta gledao i slušao uživo kao njih. Čuo sam nekoliko verzija zbog čega su se "raspali", ali prave razloge znaju samo članovi benda. U svakom slučaju, bolje dobar razvod nego loš brak, deca i dalje imaju oba roditelja.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Nikolino najnovije digitalno izdanje pod imenom Underground Sound Factory Session no. 1 nedavno je objavljeno pod DIY etiketom <a href="http://blackplanetrecords.bandcamp.com/album/bp016-underground-sound-factory-session-no-1-ep-alternative" target="_blank">Black Planet Records</a>.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Koga interesuje neka pročita <a href="http://nocturnemagazine.net/intervjui/255/nikola-vranjkovic-cetrdeset-dana-je-odavno-proslo-a-zivot-ne-stoji" target="_blank">najnoviji intervju sa Nikolom Vranjkovićem</a> koji je vodio Ivica Drobac.</div>
<br />
<b>5. Ničim izazvan - Tužne devojke </b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/1Mj8EtdQPI0?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Brazde od smeha na obrazu mirnom</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>da kriješ ne umeš.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Bile su žive nekada davno,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>sad se dodira plaše.</i></div>
<br />
A sada nešto sasvim drugačije. Kakvu god muziku da slušate, morate odati priznanje bendu koji posle samo godinu i po dana od nastanka osvoji <a href="http://www.b92.fm/channel/Pop+ma%C5%A1ina/88613.html" target="_blank">1. mesto po izboru slušalaca radija B92</a>. Do sada sam imao priliku samo jednom da ih čujem uživo, ali je zbog kiše i tehničkih problema taj koncert bio nedovoljan da se prikažu u pravom izdanju. Verujem da će sledeće godine biti mnogo više prilika.<br />
<br />
PROVERIO SAM, NEMAJU NIKAKVE VEZE SA TWITTER PROFILOM <a href="https://twitter.com/NichimIzazvan" target="_blank">@NichimIzazvan</a><br />
<br />
Download: <a href="https://soundcloud.com/nicim-izazvan/tuzne-devojke">https://soundcloud.com/nicim-izazvan/tuzne-devojke</a><br />
<br />
<b>4. Goblini - Deca iz komšiluka</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/Ie2VShp-JNc?rel=0" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i>
<i>Mi smo ona ista deca iz komšiluka</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>što ste im sjebali pola života...</i></div>
<br />
Još jedan bend uz koji sam donekle odrastao. Posle duge pauze, ovog leta sam ih ponovo gledao i slušao na njihovom terenu, u dvorištu šabačke tvrđave. Silnu smo prašinu podigli tamo, a ja sam bio srećan kao malo dete. Ako živite ili radite u Novom Sadu, sigurno ćete prepoznati neka lica.<br />
<br />
Dodatna literatura: <a href="http://remixpress.com/branko-golubovic-golub-goblini-izuzetno-je-velika-cast-za-mene-i-bend-da-ispostujemo-ljude-i-da-provedemo-neko-vreme-s-njima-na-koncertu-intervju/" target="_blank">intervju sa Golubom</a>, razgovarala Ivana Jovanović, Remix Press.<br />
<br />
<b>3. Neozbiljni pesimisti - Dobrodošli u Švedsku</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="435" src="//www.youtube.com/embed/nSKQh1K7C1Y?rel=0" width="580"></iframe>
<b><br /></b><br />
<div style="text-align: center;">
<i>Zemlja neviđenih talenata </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>i propuštenih šansi,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>to što mi možemo da uništimo,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>niko ne može da spasi.</i></div>
<br />
Osmerac bez kormilara, sa tekstovima na srpskom, više uspeha ima u inostranstvu nego kod nas. Da sam dobio dinar na svakom njihovom koncertu kojem sam prisustvovao, danas bih imao deset dinara. Sve kao što sam rekao i za Grate, puta dva. Ako ste nekim slučajem propustili njihov živi nastup, prvom prilikom to nadoknadite, pa samo probajte da stojite mirno. Pripremite bakšiš za harmoniku i violinu.<br />
<br />
Posle ovog spota, neki logičan izbor specijalnih gostiju prilikom snimanja sledećeg bio bi Holivud. Piće na moj račun za sve koji su primetili identičan zvuk violine kao u spotu pod rednim brojem 5.<br />
<br />
<b>2. Marčelo i Ministar Lingvista - Laž</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/iIpyjK87STs" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<i>Nisam ja uš'o u stranku da bi mi dali deo njihovog prihoda.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Uš'o sam da mi više ne otimaju to što mi pripada.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Ali ovde, ako si pošten, od svih stranaka skupa</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>pripadne ti samo jedno: pripadne ti muka.</i></div>
<br />
Ova muzika definitivno nije moj fah, ali Marko Šelić zaista ima šta da kaže u svakoj svojoj pesmi. Ova je sa albuma "Napet šou" koji će biti objavljen 2014. godine, ali se deo pesama već može čuti i videti.<br />
<b><br /></b>
<b>1. Čovek Vuk - Reka</b><br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="435" src="//www.youtube.com/embed/EQAGrgA9ivQ" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Svitanje para tišinu,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>šuplji kamen čuva jeku,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>virovi gutaju reči,</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>mokro blato drži reku.</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Zamisli kako zamišljam...</i></div>
<br />
Najnovija pesma najnovijeg Block Outa. Kao i kod svih drugih tema u narodu, mišljenja su i ovde vrlo podeljena. Naravno da ovo nije isti bend, ali nije ni potpuno drugačiji. Siguran sam da će imati veliku podršku starih fanova, a vreme koje dolazi je jedini relevantan pokazatelj u ovom slučaju.<br />
<br />
<b>IQV - Oči boje meda</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="435" src="//www.youtube.com/embed/KCasNf1JS1A" width="580"></iframe>
<b><br /></b>
<b><br /></b>Na kraju sam odlučio da ubacim i jednu obradu. Ekatarine Velike odavno nema, a ovi momci, iako nisu jedini, sigurno su najaktivniji i najuvežbaniji EKV tribjut bend u regionu. Ove godine sam ih gledao i slušao 3 puta, a ovaj nastup na Beer festu sam nažalost propustio. Utešno je bilo to što sam gledao direktan prenos na, ni manje ni više, Pinku 2. Možda R'n'R još uvek nije propao.<br />
<br />
Neki bendovi koje sam žarko želeo da stavim na ovu listu još uvek nisu završili sa snimanjem spota, neki su u produkciji, neki malo kasne, ali je sasvim izvesno da će biti još dobrih izdanja i sledeće godine. Do tada imate dovoljno materijala, ako vam se sviđa nešto od navedenog.<br />
<br />
P.S. Dobra stvar kod online tekstova je što mogu neograničeno da se ispravljaju i nakon objavljivanja.<br />
<br />
<b>0. Burning Circle - Dies Irae</b><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="326" src="//www.youtube.com/embed/WEnOUJvDx9c" width="580"></iframe>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i>When the day of wrath is near, </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>As we look towards the blackened sky, </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>And for sure on that day some may live, </i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>But many more will die! </i></div>
<br />
Samo jedan dan nakon što sam završio ovu listu, drugari iz benda <b><a href="http://www.burning-circle.com/" target="_blank">Burning Circle</a></b> objavili su spot za prvi singl sa prvog albuma "Ruins of Mankind". Pesma <b>Dies Irae</b> (lat. Dan gneva) nastala je pre nekih 5 godina, ovaj album se dugo snimao i još duže miksovao (finalni miks je završen u pomenutom studiju Road), ali je ovim spotom konačno zaokružena cela priča. Nezaobilazan album za sve koji vole progressive/metal zvuk.<br />
<br />
Za NOCTURNE Music Magazine prošle godine su izdali besplatno promo izdanje:<br />
<a href="http://nocturnemagazine.net/download/27/burning-circle-ruins-of-mankind-promo" target="_blank">Download</a><br />
<a href="http://nocturnemagazine.net/recenzije/807/burning-circle-ruins-of-mankind" target="_blank">Recenzija</a><br />
<br />
Album "Ruins of Mankind" je prvobitno objavljen kao samostalno izdanje, da bi krajem 2012. potpisali saradnju sa izdavačkom kućom <a href="http://www.miner.rs/" target="_blank">Miner Records</a>.<br />
<br />
<a href="http://www.serbian-metal.org/intervjui/burning-circle-ne-pravimo-kompromise.html" target="_blank">Intervju za Srpski Metal Portal</a><br />
<a href="http://burningcircle.bandcamp.com/">Burning Circle @ Bandcamp</a>Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-5788177006472437352013-09-29T00:42:00.002+02:002013-09-29T10:00:35.627+02:00Dnevnik još jednog taksisteUpravo sam naleteo na YouTube video pod naslovom "Dnevnik novosadskog taksiste" i prepoznao komšiju Ćazu, kojeg sam upoznao pre desetak godina kada sam radio na Radiju 021. Ćaza je tada svirao bas u bendu <a href="https://www.youtube.com/watch?v=-OmNObSBN-g" target="_blank">Red Cloud</a>, jednom od mojih omiljenih novosadskih bendova, pa smo ih kolega Aleksandar Berić i ja zvali da budu gosti u našem studiju, jer smo u to vreme vodili emisiju "Rokštilj". Na našu žalost, ta emisija nije potrajala, ali se te epizode sećam jer je to bio prvi put da smo uživo radili program koji je sadržao i izvođenje njihovih autorskih pesama.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<img border="0" height="453" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0errPzkXvWXN9dQAs0EVZxMEleq0_676Rwm7rszMjB2kNQ9lpww2jLNGpNQbTXSAavdfPlKxjYzuafmRDfXTRJ98lxnpNb30Z1zwA85VyrOybeEl9EQH9JwnS8RHIport9jrI/s400/Rokstilj.jpg" width="580" /></div>
<br />
Posle mnogo godina, obojica smo promenili uloge i danas radimo potpuno različite stvari, ali ove priče iz taksija su karika koja nas povezuje. S obzirom na to da ja nisam nikada bio taksista i da je <a href="http://kravic.blogspot.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-1.html">Dnevnik jednog taksiste</a> zapravo moje viđenje bratovih dogodovština dok je to radio, predajem tastaturu čoveku koji o tome piše iz prve ruke, on će sigurno imati još mnogo toga da napiše.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="435" src="//www.youtube.com/embed/coD5AMC9ZQE?rel=0" width="580"></iframe><br />
<br />
<a href="http://taxinovisad.blogspot.com/" target="_blank">http://taxinovisad.blogspot.com</a><br />
<br />
Hvala svima na čitanju i posvećenom vremenu.<br />
<br />
VladimirKravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-10674694863746327452013-09-23T00:30:00.001+02:002015-01-06T00:25:21.940+01:00Najkraća ljubavna priča- Halo?<br />
- Kupi hleb i pavlaku kad kreneš kući.<br />
- Volim te.<br />
- Divan si.<br />
- Ma ne kažem tebi.Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-50923819735615622582013-08-24T09:48:00.001+02:002015-01-06T00:25:44.827+01:00C'est la vie<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisIjmrPBZY4yPvmFYY_UIAiI5wLd4EM2k9N0kjV9r5nfePrzCOgb9xqago5Iju4JJBMcNy7Vt7Ng16ZJSGYEFvETxY2CrptndJ21OjaA92C0seSW2FtzPlx-9Pe0R-kvfJU0mc/s1600/cest_la_vie.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisIjmrPBZY4yPvmFYY_UIAiI5wLd4EM2k9N0kjV9r5nfePrzCOgb9xqago5Iju4JJBMcNy7Vt7Ng16ZJSGYEFvETxY2CrptndJ21OjaA92C0seSW2FtzPlx-9Pe0R-kvfJU0mc/s200/cest_la_vie.jpg" height="153" width="200" /></a></div>
Ne želim da pišem neki preopširan uvod, stvari su u principu prilično jednostavne.<br />
<br />
Neko od drugara je postavio video klip pod nazivom <b>Exploding Actresses 02 - Love Movies</b> i pošto je sam naslov dovoljno intrigantan, naravno da sam kliknuo veliko crveno dugme.<br />
<a name='more'></a><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='560' height='315' src='https://www.youtube.com/embed/q2Axn0xpufM?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<br />
Možda zbog popijenog piva, možda zbog trenutno dobrog raspoloženja, naglas sam se smejao, što ne činim baš tako često ispred monitora. Pošto ovaj video traje jedva nešto više od 2 minuta, a organizam je tražio još smeha, kliknuo sam i na jedan od ponuđenih klipova koje je YouTube odabrao, pa sam tako pogledao i video pod nazivom <b>Exploding Actresses 03 - Disney Princesses.</b><br />
<b><br /></b>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='560' height='315' src='https://www.youtube.com/embed/i6cb0ggl8bQ?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<b><br /></b>
Doza smeha je bila zadovoljavajuća, a već sam počeo i malo ozbiljnije da razmišljam, pa mi je proletelo kroz glavu da se nadam kako moja ćerka neće videti ovaj video "uradak" dok malo ne poraste, jer bi se verovatno rasplakala. Sa druge strane, pošto sam se amaterski malo bavio video montažom, bio sam fasciniran veštinom i trudom uloženim u ove svojevrsne parodije, pa sam kliknuo na ime autora da vidim šta to još on ima da ponudi. Očekivao sam barem 200 raznih video snimaka slične tematike, ali sam se iznenadio kada sam video svega 10, uključujući i ova 2 koja sam upravo pogledao.<br />
<br />
Snimci su bili poređani od najnovijeg do najstarijeg, a naslovi su bili manje, više očekivani, osim poslednja 3, koja se nekako nisu uklapala u ovu sliku, svi su imali zajedničko "C'est la vie" u naslovu. Pošto osim ove fraze ne razumem baš mnogo francuskog, kliknuo sam na naslov koji je u nastavku imao i ENGLISH SUBS. Zamolio bih te, poštovani čitaoče, da to uradiš i ti, pogotovo ako si već pogledao (ili pogledala) gornja dva videa, oduzeće ti samo 5 minuta, skoro ništa u poređenju sa vremenom koje je nepovratno izgubljeno na gledanje mačaka koje skaču i laju, sudare ruskih vozača, pijane starlete i najzanimljivije momente "Farme" i "Velikog brata".<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='560' height='315' src='https://www.youtube.com/embed/9y9953FtONo?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<br />
Nisam neki kritičar, kao što rekoh, potpuni amater, slobodno mogu reći laik, ali mene je oduševio. "Dobro", neki će reći, "gledao sam i mnogo boljih kratkih filmova, npr. <a href="http://www.youtube.com/watch?v=85HDu87TGy0" target="_blank">Sećanja</a> ili <a href="http://www.youtube.com/watch?v=mNK6h1dfy2o" target="_blank">Šta je to?</a>, nije ništa posebno". Možda i nije, ali za osobu koja u svom životu nije napravila ništa kreativno, iz čiste ljubavi ili hobija, ovaj film je pravo savršenstvo.<br />
<br />
Mene je, međutim, zaintrigiralo to što je, pretpostavljam isti autor, dakle, sada već izvesni Simon Rovelini (<a href="http://www.youtube.com/user/simonerovellini" target="_blank">Simone Rovellini</a>), kreirao jedno ovakvo remek-delo i svojevrstan <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_meme" target="_blank">Internet meme</a> sa glavama poznatih glumaca koje eksplodiraju u krucijalnim momentima po kojima se te scene večno pamte.<br />
<br />
Hronološki gledano, Simon je film <a href="http://www.youtube.com/watch?v=eEFkE6VjZ2Y" target="_blank">C'est la vie</a> postavio 4. februara 2013. kao i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=1Pb2bDVkX8c" target="_blank">C'est la vie - Making of</a>, verovatno u nadi kako će, nakon što prosledi link rodbini, prijateljima i poznanicima, ljudi širom sveta videti njegovo delo. Pošto se to nije dogodilo, Simon je 4 meseca kasnije postavio verziju sa ubačenim engleskim titlom, a zatim i nekoliko gore pomenutih parodija. Ne znam kako i kojim kanalima je ovo delio po Internetu, ali su za prethodna 2 meseca (trenutni podaci) ovi snimci sabrali preko 3.5 miliona (!) pregleda, što mu sada sasvim sigurno donosi pristojnu zaradu od reklama uključenih u snimke.<br />
<br />
Trenutno najgledaniji klipovi su upravo eksplodiranje Diznijevih princeza (1.4 miliona) i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=Ju1M-SQLBro" target="_blank">The Lion King Random Death</a> sa 1.27 miliona pregleda.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='560' height='315' src='https://www.youtube.com/embed/Ju1M-SQLBro?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<br />
Poenta cele ove priče je da, koliko god se trudili da napravimo nešto lepo, možda i korisno, to niko neće primetiti, sve dok na to ne ukaže neka naizgled potpuno irelevantna besmislica ili srećan (čudan) splet okolnosti. Ljudi očigledno danas žele samo laku zabavu, bez mnogo opterećivanja i razmišljanja. Takav je život, a i Internet.Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-29136964351694163892013-07-02T00:38:00.002+02:002015-01-06T00:12:20.474+01:00Soba 4<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBd2ON258AuzHiB5lAxFPwtgKpeQVxomrJpqS8xid55T93EXt128vYEd-AxxNGeh6LYxWXA7DDNIXVW2_4GLCpR_3umG172zN7ucFeIJFiUUW2MnFw8p3XWtdqa6aH-WVHhXLY/s843/maticar-soba-4.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBd2ON258AuzHiB5lAxFPwtgKpeQVxomrJpqS8xid55T93EXt128vYEd-AxxNGeh6LYxWXA7DDNIXVW2_4GLCpR_3umG172zN7ucFeIJFiUUW2MnFw8p3XWtdqa6aH-WVHhXLY/s200/maticar-soba-4.jpg" height="200" width="133" /></a></div>
"Kafa je, očajno mi je potreban ponedeljak", prvo je što sam pomislio kad sam se probudio, iako ne pijem kafu. Posle napornog vikenda sledi još napornija radna nedelja: sastanci, novi koncepti, tim bildinzi, brejn storminzi i uobičajeni bag trekinzi. Da sve bude još dinamičnije, postaraće se Republika Srbija, odnosno njene institucije.<br />
<br />
Pre nešto više od dve nedelje moja draga je donela na svet još jednu ćerku, tačno na rođendan Če Gevare, Donalda Trampa, Koje iz "Discipline kičme" i Svetlane Ražnatović. Nema sumnje da će joj zvezde iscrtati prilično zanimljiv put, a i nama sa njom. Beba je u velikoj meri već počela značajno da utiče na naš uobičajeni ritam i postojeće navike, pre svega po pitanju spavanja, slobodnog vremena, zabavnih, kulturnih, socijalnih i svih ostalih aktivnosti. Prioritet su ponovo postale pelene, vlažne maramice, benkice, portiklice, flašice i ostali deminutivi dostupni u svim bolje snabdevenim apotekicama i drogerijicama. Jedino što nije umanjeno su cene svih ovih potrepština.<br />
<br />
<a name='more'></a><br />
Pre nekoliko dana me je umalo obradovao naslov o refundaciji <a href="http://www.021.rs/Info/Srbija/Od-1-jula-zahtevi-za-povracaj-PDV-za-bebi-opremu.html" target="_blank">PDV na bebi opremu</a>, dok nisam pročitao celu vest i shvatio da moram najmanje 6 meseci da čuvam fiskalne račune, fotokopije i spisak svih računa, potom da predam zahtev, pa da čekam još mesec dana da poreznici provere da li ispunjavamo sve uslove za povrat poreza. Ne treba, hvala, zaista cenim Vašu brigu o deci i porodici, siguran sam da je veliki problem bio da se potpuno ukine porez na ove proizvode. Kolica, stolicu, nosiljku, sedište za auto i ostale skuplje stvari srećom imamo od prve bebe, ili smo pozajmili od prijatelja, tako da ćemo nekako pregurati i sa drugom, bez Vaše nesebične pomoći. Razumem i da je 20 godina vrlo kratak period da se uvede neki red u javne institucije ili barem za jedan promil olakša izdavanje neophodnih dokumenata kada je u pitanju tek rođeno dete.<br />
<br />
Moja bitka sa administracijom počela je prošlog ponedeljka, u nastavku epizode opisane u prvom pasusu. Prva adresa mi je bila matičar na (kakve li simbolike) Trgu mladenaca, dobro poznata firma u kojoj smo već dobili dve životne bitke: venčanje i rođenje prvog deteta. Sada je trebalo prijaviti i drugo. Pravila su sledeća: Ukoliko iz prvog pokušaja uspem da u određenoj ustanovi dobijem željeni dokument, to je 1 poen za mene. Svaki sledeći dolazak u istu ustanovu zbog iste stvari je 1 poen za državnu administraciju. U velikoj meri osedeo, sa desetak kila u plusu i mnogo nerava u minusu, šanse da lako pobedim su, nakon sedam godina, svedene na minimum, rekao bih da sam autsajder. Ali, nikada se nisam lako predavao, pa sam krenuo na sve ili ništa...<br />
<br />
Prijava rođenih obavlja se u sobi broj 4, na prvom spratu. Stigao sam tačno u <a href="http://www.youtube.com/watch?v=OAcnSd_liI4" target="_blank">osam i trideset</a>, nadajući se da neće biti gužve. Za divno čudo, nije bilo. Bio je samo jedan romski par, tačnije nepar - čovek i mlada žena sa bebom u naručju. Bilo mi je malo neobično što su došli svi zajedno, pošto znam da nema potrebe, osim u slučaju vanbračne dece, ili kada je majka deteta maloletna. Ovo drugo sam odbacio jer na papiru koji smo dobili pri napuštanju porodilišta, a koji je zalepljen i na vratima sobe broj 4, piše da u tom slučaju uz maloletnu majku mora biti prisutan i jedan od roditelja. Majka je sedela na drvenoj klupi, a otac je strpljivo stajao i čekao. I ja sam stajao i čekao, nešto manje strpljivo, jer sam mislio o tome kako ponovo neću stići na vreme na posao, sedmi put ovog meseca. Prvih 15 minuta sam samo jednom preneo svojih 90 i kusur kilograma sa jedne na drugu nogu. Napamet sam naučio šta piše na vratima i kako se zovu službenici koji me čekaju sa druge strane zida. Vrata se nijednom nisu otvorila. Nekoliko službenika iz drugih kancelarija je prošlo istim hodnikom, pojavljivali su se na jednom kraju, a nestajali na drugom. Neki su imali ključ od vrata na kraju hodnika, pa su ulazili u tu prostoriju. Posle treće osobe sam shvatio da im je to toalet, isključivo za zaposlene, ili za stranke koje imaju kalauz. Nisam ga imao.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='420' height='315' src='https://www.youtube.com/embed/wSWbr9S36T4?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<br />
Prošlo je još 10 minuta, približavalo se 9 sati, a vrata sa brojem 4 se još uvek nisu otvorila. U međuvremenu se pojavio još jedan mladi bračni par, seli su na drugu klupu i izvadili mobilne telefone, dobro pripremljeni na ovu situaciju. U 9 i 2 je došao još jedan tata, klimnuo glavom i pitao - Je l' im gotova pauza? "A to je, dakle, u pitanju." prošlo mi je kroz glavu. "Pauza. Majka svih državih službenika." Prepodnevna pauza za kafu, novine, doručak i pregled "Farme". Ništa bolje od pauze na početku radnog vremena. Pauza za sve zaposlene, u isto vreme, bez obzira što ih ima toliko da, kada bi je svi zaposleni posebno pravili, u razmacima od po 10 minuta, ne bi stigli svi da se izređaju u toku osmočasovnog radnog vremena. Ali onda ne bi mogli lepo da se ispričaju, a ta socijalna crta je u državnim preduzećima najbitnija.<br />
<br />
U 9 časova i 4 minuta vrata su se otvorila da bi se pojavila jedna gospođa sa "ladnom trajnom" još uvek žvaćući poslednji zalogaj tog doručka. Pogledala nas je sa blagim prezirom i bez reči (neće valjda pričati punih usta) produžila do kraja hodnika. Imala je ključ. U 9:06 zaključala je vrata kolegijalnog toaleta i vratila se do svoje kancelarije, kada je rekla: - Možete ući, ko je sledeći. Romski par je poslušno ustao i krenuo za njom. Vrata su se ponovo zatvorila.<br />
<br />
Ništa se nije čulo sa druge strane, zvučna izolacija je bila odlična. Poslao sam poruku da ću zakasniti na posao. "OK" - dobio sam povratnu poruku. Odahnuo sam. Pomislio sam kako ću to morati da nadoknadim i da ću kasnije otići kući. Uzdahnuo sam...<br />
<br />
Nije mi bilo jasno zbog čega toliko traje procedura prijavljivanja deteta. Prošlo je još 18 minuta. U hodniku niko ni sa kim nije pričao, svi smo stajali ili sedeli sa svojim mislima i telefonima u rukama. Prošlo je još 7 minuta i napokon su izašli. Nisam čekao da zatvore vrata, odmah sam ušao i poželeo im dobar dan. Pored pomenute gospođe, u kancelariji je za stolom do njenog sedeo i mladić mojih godina, samo znatno mlađi. Unosio je neke podatke u formu prikazanu na ekranu. Koleginica nije podizala pogled, ljubazno mi je rekla da sednem, ali se videlo da je udubljena u predmet ispred sebe. Klima uređaj je radio punim kapacitetom, osetio sam to na potiljku, ali mi nije mnogo smetalo jer je ogromni prozor bio širom otvoren, tako da su istovremeno rashlađivali i dvorište ovog sektora gradske uprave.<br />
<br />
- Zbunili su me skroz podaci iz njegove lične karte - rekao je mlađi kolega, okrenuvši se kratko prema starijoj koleginici. - Piše da mu je mesto rođenja Helmštat, a ovde mi izbacio H-E-L-M-S-T-A-D-T.<br />
- Ma nije to problem, evo, ovde piše lepo, Helmštat, ono ti je originalni naziv, mene je više iznerviralo to što ona nema nijedan dokument.<br />
- Šta misliš, JER on tamo našao neku drugu?<br />
- Ma ko će ga znati, čuo si kako kaže da je stalno na putu. I bolje, šta će joj takav, samo bi se napatila sa njim... Izvolite, gospodine, koga vi prijavljujete?<br />
Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da se meni obratila.<br />
- Ćerku.<br />
- O, pa to je baš lepo. Prvo dete?<br />
- Drugo.<br />
- Divno. Jeste doneli otpusnu listu iz porodilišta?<br />
- Doneo sam. Izvolite...<br />
- Dobro... Fino... Samo trenutak...<br />
Upisivala je hemijskom olovkom podatke iz otpusne liste u neku debelu crvenu knjigu. "Kome još trebaju kompjuteri?", pomislio sam.<br />
<br />
Vrata kancelarije su se otvorila i ušla je mlađa koleginica koju sam pre toga video u hodniku, takođe je imala ključ od toaleta. Zaključio sam kako barem jedan službenik u svakoj kancelariji ima taj ključ.<br />
- Rado, stigli su oni rezanci što smo poručivali, daj pare!<br />
Rada je prestala da piše.<br />
Rada je prestala da diše.<br />
Rada je podigla pogled.<br />
- Uf, pa kud baš danas, kad nismo još dobili platu. Je l' 200 dinara?<br />
- Jeste. Hoćeš ti uzeti za Bosu, ona je na godišnjem?<br />
- Ma neću, nemam toliko kod sebe, a i šta ću sa tolikim rezancima?<br />
Ustala je i izvadila novčanik iz tašne.<br />
- Dobro, pitaću ja ove iz trojke, možda će neka od njih. Dejane, tebi ne trebaju? - pitala je kolegu koji se još mučio sa nazivom nemačkog grada.<br />
- Šta, rezanci? Ne trebaju mi, ja kuvam samo supe koje već imaju rezance, HAHAHAHAHA!<br />
- E moj Dejo, ne'š se ti skoro oženiti, koja će te hteti takvog? - našalila se mlađa koleginica i krenula napolje, zatvarajući vrata<br />
- A što, šta mi fali, ti se kao ne bi udala za mene? HAHAHAHAHA!<br />
<br />
Rada je sela i nastavila da prepisuje podatke.<br />
- Evo... Kažite mi, kako će Vam se zvati ćerka?<br />
- Vanja.<br />
- Sjajno. Baš lepo ime...<br />
<br />
Vanjino ime se tako prvi put upisalo u neku državnu svesku. Pisanim slovima. Siguran sam da već godinama svi službenici u državi prepoznaju Radin rukopis i da valjda neće neko pogrešiti, ako jednog dana slučajno bude unosio te podatke u neku elektronsku bazu podataka. Može eventualno da se zove Banja, ali postoje i čudnija imena, pa ljudi ipak normalno žive sa njima. Mama moje drugarice se dugo zvala Titovka, posle su je nagovorili da promeni ime.<br />
<br />
- Gotovo! Dođite za nedelju dana u šalter salu u prizemlju, tamo ćete dobiti izvod. Iskopirajte ga u pet primeraka, četiri će vam besplatno overiti u opštini, posle će Vam trebati za razne prijave. Zahvalio sam se i izašao. Posle mene je ušao bračni par sa telefonima. Nisu skidali pogled sa ekrana.<br />
<br />
Pri rezultatu od 1:0 za državu, krenuo sam na posao...Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-85162134403267694102012-11-23T22:00:00.001+01:002015-01-06T00:12:37.882+01:00Sunce tuđeg neba<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiKuAiJISFAid2_8Kx5i9sU2AqU_xy2PgPSlVrJYo-EOBboSnHzIoo7XrnMgCiFEyToJs3OcNYm7bByAMyBpHOIjQUDh-xPSYUkQA2CXIxUuu_dTETEYEFcqBpZi9inl_7lY4k0/s1600/zivjeti_s_titom.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: center;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiKuAiJISFAid2_8Kx5i9sU2AqU_xy2PgPSlVrJYo-EOBboSnHzIoo7XrnMgCiFEyToJs3OcNYm7bByAMyBpHOIjQUDh-xPSYUkQA2CXIxUuu_dTETEYEFcqBpZi9inl_7lY4k0/s1600/zivjeti_s_titom.jpg" /></a>Pre neki dan mi dobar prijatelj reče kako nema još puno normalnih ljudi u nenormalnom svetu. Ima nešto manje od dve decenije otkako mislim da nisam baš normalan.<br />
<br />
Pripadam takozvanoj X generaciji, kažu da su to oni koji su rođeni između 70-ih i 80-ih godina XX veka. <span style="text-align: center;">Ne pamtim Tita jer sam imao svega 2 godine kada je umro, ali sam čitao knjigu "Bilo je časno živjeti s Titom" i kao da se kroz maglu sećam da su svi oko mene plakali 4. maja 1980. godine. "Mora da je bio mnogo dobar ovaj čika", mislio sam, "kad je svima žao što je umro". Sad mislim da su oni stariji i iskusniji plakali jer su znali šta ih čeka. Ipak, ako pitate generaciju koja je X generaciju donela na svet, svi će se jednoglasno složiti da je tada bilo mnogo bolje nego danas. Onaj ko tvrdi suprotno laže, ili nije normalan. </span>Posle Titove smrti je neko vreme po inerciji još sve funkcionisalo u tadašnjoj SFRJ, a onda je krenuo sunovrat koji traje i dan danas.<br />
<br />
<a name='more'></a>Te godine provedene u osnovnoj školi krajem 80-ih su mi verovatno najlepši i najbezbrižniji period u životu. Baš pred kraj tog školovanja počelo je da se dešava nešto čudno: odjednom je jako mnogo ljudi došlo u naš grad; neki fićom, neki jugom, stojadinom, renoom 4, neki traktorom, retki "tamićem" a pojedinci čak i biciklima. Najveći broj njih, ipak, došao je u punim autobusima, noseći samo najneophodnije stvari. Na livadi pored moje škole sve je ličilo na jedan veliki piknik, ali nešto ipak nije bilo u redu. Niko se nije radovao.<br />
<br />
Nekako u isti vremenski period paralelno sa tim scenama smeštam i druge događaje:<br />
Nekoliko drugara se odselilo, sa kompletnom porodicom: Nemačka, Austrija, Francuska, Danska, Švedska, Kanada, SAD, Australija, Novi Zeland...<br />
Nekolicini drugara je poginuo otac, stric, ujak.<br />
Mnogima su se razveli roditelji.<br />
Normalnima ništa nije falilo, ali nisam mogao da ih nađem.<br />
<br />
Mi smo prešli u drugi, "normalniji" grad.<br />
Nova škola, novi drugovi, novi parkovi, Novi Sad.<br />
Pitao me skoro neki momak iz Beograda odakle sam, tek što smo se upoznali:<br />
- To ti je, druže, malo komplikovano. Rođen sam u Beogradu, živeo 15 godina u Rumi, pa sam se preselio u Novi Sad.<br />
- Pa učinilo se meni odmah da imaš taj banatski akcenat - reče momak, savršeno ozbiljan.<br />
Shvatio sam tada da je zaista komplikovano, pa sad skratim i kažem da sam iz Novog Sada, da ne okreću u glavi globus Srbije, lakše je.<br />
<br />
I tako, posle više od 18 godina u Srpskoj Atini, sedim sinoć sa "školskim" u "Bezecu", ispijamo hladan pivski kvasac i odvajamo opnu sa kikirikija... Pitao me je gde sam kupio kofere kad sam išao sa porodicom na letovanje pre 3 godine. On ih nikada nije imao. Nigde nije putovao, barem ne toliko da mu treba više od onoga što staje u ranac, dovoljno za vikend. Sad putuje u jednom pravcu, u Finsku, sa verenicom, da živi i radi. Više ovo prvo nego drugo, za promenu. Ugojio se malo, kaže (pola u šali) da je našao oglas za Deda Mrazovog pomoćnika - dobro se plaća, a nije neophodno prethodno iskustvo, samo malo veći stomak.<br />
"Idealno za mene", pomislih.<br />
<br />
Kaže da je malo hladno "gore".<br />
Da je "minimalac" 24 evra na sat.<br />
Da ne radi samo onaj ko neće da radi i kome je dovoljna socijalna pomoć da pregura mesec. A dovoljna je.<br />
Da je svakom stanovniku Ustavom garantovan širokopojasni pristup Internetu, a za brži protok podataka mora nešto da se doplati, ne može baš sve džabe.<br />
Može da radi skraćeno ili puno radno vreme, ali nema potrebe više od 8 sati dnevno.<br />
Ne mora da uči finski, svi govore i razumeju engleski.<br />
Zna jedan <a href="http://www.youtube.com/watch?v=_wMvGmVd6_k" target="_blank">lokalni punk bend</a>, lako će naći ekipu.<br />
<br />
Drago mi je zbog njega, zbog njih.<br />
Drago mi je što više nema ni dinara duga prema našim bankama.<br />
Drago mi je što više neće listati naše novine sa idiotskim naslovima i još gorim tekstovima.<br />
Drago mi je što će ponovo imati hobi.<br />
Žao mi je što je prodao kuću i plac koji je nasledio i što više nema gde da se vrati.<br />
Žao mi je što ne znam kada ćemo ponovo popiti pivo i ići zajedno na svirku.<br />
Žao mi je, jebi ga, zbog svega...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDoEKvnzKKfEzvSZytazJA0L7Vrx-G3liCXmuHDJkBp-zsHe0x0W_OMEQuU2rKs1s-n85oBeBlhuJ3FDHfgSFo-8aGj8ZfkWghZzoe9wnrUveEOahcXfemQ5Juu6GH6Mv4CpTB/s1600/pionir.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDoEKvnzKKfEzvSZytazJA0L7Vrx-G3liCXmuHDJkBp-zsHe0x0W_OMEQuU2rKs1s-n85oBeBlhuJ3FDHfgSFo-8aGj8ZfkWghZzoe9wnrUveEOahcXfemQ5Juu6GH6Mv4CpTB/s200/pionir.jpg" height="200" width="150" /></a></div>
Tita odavno više nema. Mi smo, ako se ne varam, poslednja generacija koja je nosila crvene marame i plave "titovke", kada smo polagali svečanu zakletvu:<br />
<br />
<i>Danas kada postajem pionir,</i><br />
<i>dajem časnu pionirsku reč</i><br />
<i>da ću marljivo učiti i raditi</i><br />
<i>i biti dobar drug.</i><br />
<br />
Ovih dana su mi sasvim drugačiji stihovi u podsvesti, verujem da bi i <a href="http://bs.wikipedia.org/wiki/Aleksa_%C5%A0anti%C4%87" target="_blank" title="Ostajte ovdje">Aleksa Šantić</a> danas slično pisao:<br />
<br />
<i>Ko je tu pametan, a ko je budala?</i><br />
<i>Razbijam glavu još uvek oko toga.</i><br />
<i>Sunce tuđeg neba ne greje k'o naše,</i><br />
<i>ovo naše više neće imati koga.</i><br />
<br />
Većina prijatelja iz Generacije X uči još jedan strani jezik, pouzdano znam da nije iz hobija.<br />
Više se ne pozdravljamo sa "Kako si, šta ima?" nego "Kad ideš?"<br />
Ne idu više isključivo trbuhom za kruhom, već da bi sačuvali svoje dostojanstvo. Ovde se više ni sa kim ne može živjeti časno.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='580' height='328' src='https://www.youtube.com/embed/H0OijjS-FZQ?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<br />
P.S. Srećan put, druže. Pošalji razglednicu ili sliku sa Deda Mrazom. Nije teško biti fin u Finskoj.<br />
<br />Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com5Ilije Ognjanovića, Novi Sad, Serbia45.2550568094002 19.8470431566238445.2522623094002 19.842107656623842 45.2578513094002 19.851978656623839tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-61740115379607066742012-06-06T09:43:00.001+02:002015-01-06T00:14:26.990+01:00Kad sunce opet izađe<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjy1I2S982hyphenhyphenRcQiBkYHKtmnF0wC3rmTfQflb2cCcJ6DgnIBlEPExx8CK0iBz98IXPPrUSMlbbs804WfcIVSe8F9nFxy-LNj-oDGENMqxJsRf6B2-MTYVpnpJpeQI8I56E4b91h/s1600/Parking1.jpg" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjy1I2S982hyphenhyphenRcQiBkYHKtmnF0wC3rmTfQflb2cCcJ6DgnIBlEPExx8CK0iBz98IXPPrUSMlbbs804WfcIVSe8F9nFxy-LNj-oDGENMqxJsRf6B2-MTYVpnpJpeQI8I56E4b91h/s200/Parking1.jpg" height="150" width="200" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dolazimo i po pozivu, ne žalite impulsa!</td></tr>
</tbody></table>
Nažalost, naslov će vas zavarati ako mislite da ću napisati nešto inspirativno, nadahnuto, pozitivno i optimistično. U prenesenom značenju, može donekle da bude optimistično, ukoliko se nadate da će nas sunce jednog dana zaista i ogrejati. Prošli su izbori, inaugurisan je novi predsednik "posle čega sunca nismo videli", dobili smo i starog predsednika za premijera i definitivno dokazali da smo parodija demokratski uređene države.<br />
<br />
O čemu se onda radi ovde? Pa radi se o novom bahaćenju JP Parking servisa iz Novog Sada.<br />
Zar opet? Pa to svi znamo, zašto ponovo o tome? - pitaće se neki.<br />
Pa zato što njihovom bezobrazluku nema kraja.<br />
<a name='more'></a><br />
Jutros sam krenuo na posao i video "pauka" kako se sprema da odnese sivog "punta" sa PARKINGA ispred bloka zgrada u Bulevaru kneza Miloša na Novom Naselju, Bistrici, ili konkretno, Šarengradu, kako od milja zovu ovaj deo grada, ne znam još da li zbog raznobojnih fasada ili zbog aluzije na skladan i uređen život u njemu. Nadam se da razumete ironiju...<br />
<br />
Bilo kako bilo, pre izvesnog vremena, nekom jako mudrom je palo na pamet da na jednom delu ovog parkinga obeleži nekoliko mesta za taksi vozila, iako stanari ovih zgrada konstantno kubure sa slobodnim mestom za parking. Ovo je uobičajena slika za sve delove grada, međutim, Novo Naselje je pravljeno planski i jako se vodilo računa o tome da svaka zgrada ima dovoljno parking mesta. Ipak, poslednjih godina primetno je povećan broj vozila, pa su tako i periferni delovi grada nasledili problem užeg i šireg centra, pa je u popodnevnim i večernjim časovima osetno teže pronaći slobodno mesto.<br />
<br />
Na pomenutom parkingu gotovo nikad nema mesta, pa je neophodno čekati da se jedno mesto oslobodi, privremeno parkirati na pešačkom prelazu ili pribeći nekim od dobro poznatih manevara naših vozača. Sve sadnice na tom potezu stoje ukoso, krivlje od tornja u Pizi, jer vešti vozači uvek znaju do u milimetar precizno da se parkiraju, onaj ko ima malo jači branik ne mari što će malo nagnječiti mlado stablo. Drugi problem je što je ovo tranzitna saobraćajnica, što podrazumeva izrazito gust saobraćaj tokom celog dana, kamioni, teška mehanizacija, šleperi, svi koji dolaze iz pravca Futoga preusmeravaju se u ovu ulicu jer im je kretanje kroz grad zabranjeno. Svakih nekoliko minuta vozači šlepera se parkiraju da kupe doručak, novine, cigarete, dopune kredit i slično, čime blokiraju celu kolovoznu traku i desetak parkiranih automobila.<br />
<br />
Pukim slučajem sam sinoć našao mesto tik uz pešački prelaz na tom parkingu, tako da mi zadnji desni točak nije prelazio belu šaru"zebre". Komšija koji vozi sivog "punta" sa početka teksta mislio je da je bolje prošao kada je stao na parking obeležen žutom bojom, predviđen ISKLJUČIVO za taksi vozila. Avaj! Kako će se samo neprijatno iznenaditi kada ne bude video svoje vozilo koje mu je pre nešto više od sat vremena odneo pauk. Ne znam koji je komšija u pitanju, ali tačno znam šta će mu proći kroz glavu jer su i moj auto odneli pre nekoliko meseci, to ću možda opisati drugom prilikom.<br />
<br />
Prvo će pomisliti da su mu ukrali, jer se ovaj automobil danas dosta vozi po našim ulicama putevima, pre svega zahvaljujući subvencionisanim kreditima i programu "staro za novo" koji su isisali poslednji dinar od vlasnika punoletnih "zastava" ili ih dodatno zadužili povoljnim kreditima indeksiranim u najstabilnijoj evropskoj valuti.<br />
<br />
Ako bude imao sreće, radnica iz trafike ili baka koja svako jutro prodaje domaća jaja i rezance će primetiti njegovo širenje ruku i hvatanje za glavu pa će mu reći da mu je "pauk" odneo vozilo. Nadam se da mu neće biti hitno potrebno, da ne mora da vozi dete nu školu ili kod lekara, da mu se žena ne porađa ili ne žuri na važan sastanak od kojeg mu zavisi ionako neizvestan posao. Nadam se da će mu saznanje da je auto "na sigurnom" u Filipa Višnjića 47 ipak doneti izvesno olakšanje, jer JP servis radi ISKLJUČIVO u službi građana. Oni će mu objasniti da su ga sačuvali od radoznalih komšijskih pogleda koji su jutros sa prezirom gledali kako jedan usamljen auto bez taksi oznaka stoji na žutom parkingu. Kako se samo usudio da gazi po žutom? Za simboličnih 6000 dinara, auto je premešten u njihovo dvorište na čuvanje. Ah, da, čikama u plavom treba platiti još manje simboličnih 5000 dinara za saobraćajni prekršaj, oni su izdali nalog za odnošenje vozila, ali to ne mora odmah da se plati, može za naqrcutenosam dana.<br />
<br />
Jedna digresija ovde: ako je neko od, usuđujem se reći običnih građana, branio interese taksista u gradu, onda sam to ja, možete pročitati neke od tekstova na tu temu.<br />
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6tl9jQjNFCUXVMzPjyjikK7gTJ9J4v6hGaP1oo9Coc90Qh2sphICGeECs7DEiRq9zO7HvgoGj1pefliRYA8VjP4JREKgmDZ399_puX2qaCX9l_AuerZOSMP6kM2hk03ZuKXI6/s1600/Parking2.jpg" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6tl9jQjNFCUXVMzPjyjikK7gTJ9J4v6hGaP1oo9Coc90Qh2sphICGeECs7DEiRq9zO7HvgoGj1pefliRYA8VjP4JREKgmDZ399_puX2qaCX9l_AuerZOSMP6kM2hk03ZuKXI6/s200/Parking2.jpg" height="150" width="200" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nikom ne smeta, ali žuto je žuto!</td></tr>
</tbody></table>
Da cela stvar bude još interesantnija, preko puta ovog parkinga, na uglu pomenutog Bulevara i ulice Dušana Danilovića, dijagonalno od okretnice gradskih autobusa na linijama 2, 8, 9 i 12, postoji veliki parking, dovoljan za stanare i za taksiste, koji već godinama stoje baš na ovom mestu i primaju pozive za ovaj deo grada. Ustupiti deo konstantno pretrpanog parkinga za ovu svrhu je čist bezobrazluk i bahaćenje javnih preduzeća, direktno protiv građana koji ih finansiraju.<br />
<br />
Pitao sam radnike zbog čega nose automobil sa praznog parkinga, jer taksisti ovde gotovo nikad ne stoje, odgovorio je (nemojte da vas ovakav spreman odogovor zavara) da su došli po pozivu i da "samo rade svoj posao".<br />
<br />
O, kako je to idilično! Pomisliće neki stranac opčinjen lepotama našeg grada: "kod vas gradske službe zaista revnosno rade svoj posao. Zaista je lepo uređeno, nema šta."<br />
<br />
Smatram da je odnošenje automobila čista krađa i voleo bih da im komšija uzme milionsku odštetu za to nedelo, kao i za pretrpljeni stres, odnosno, duševnu bol.<br />
<br />
Ono što je možda najtužnije u ovoj priči je da smo toliko otuđeni da niko od komšija, pa ni ja, nije znao čiji je zaista taj "punto" pa da pozove vlasnika koji bi mogao da siđe i "dogovori" se sa "žutima", "plavima", "belima", "crvenima" itd. Manje bi platio, ali bi se bar na vreme odvezao tamo kuda je krenuo i sačuvao bi još koju sedu, ako to nije onaj potpuno sedi komšija što su mu već 3 puta obili punta zbog rezervnog točka, prve pomoći i poslednji put onako, čisto radi vežbe.<br />
<br />
Svi smo mi pomalo vozači "punta", sunce nas ogrejalo.Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com7tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-20993249704396299832012-02-17T04:59:00.004+01:002012-02-17T05:11:16.858+01:00Dnevnik jednog taksiste #8<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUCT_ed_99ncrs7UruW3tnYm9h5Ulo_pi5X5osste0enmT52xIR5KzKsoe14gV7HEGm_1EQ79_snwR-YlkuHl2UOe38PgtmYPMnHpbJmy8jmxRrzJD1tYSrIRqsMcPqxkZiF0c/s1600/tvrdjava.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUCT_ed_99ncrs7UruW3tnYm9h5Ulo_pi5X5osste0enmT52xIR5KzKsoe14gV7HEGm_1EQ79_snwR-YlkuHl2UOe38PgtmYPMnHpbJmy8jmxRrzJD1tYSrIRqsMcPqxkZiF0c/s200/tvrdjava.jpg" width="200" /></a></div>
Jacino golo telo zračilo je toplotom, a ja nisam mogao da zaspim ni dva sata nakon verovatno najboljeg seksa koji sam imao ove godine. Tačnije, jedinog, pošto sam apstinirao više od sedam meseci. Leva ruka ispod njenog vrata mi je potpuno utrnula a nisam želeo da je izvučem i slučajno je probudim, iako posle toliko pelinkovca sigurno ne bi ništa primetila. Ovi moji bilmezi bi mi pomerili dupe da znaju da smo Jaca i ja spavali, pa se sasvim sigurno neću hvaliti ni pred kim. Ne znam samo šta će ispasti od svega. Bolje da ne razmišljam previše, samo se prepustim, pa kako bude...<br />
<br />
<a name='more'></a>Prošlo je 6 kad sam osetio da je Jaca polako ustala iz kreveta. Počela je da se oblači, pa sam pomislio da i nije baš oduševljena razvojem događaja od sinoć i pitao se koliko se zapravo seća šta se tačno dogodilo. Odavno sam prestao da se opterećujem pitanjima šta devojke misle nakon što se prvi put intimiziramo, ali nekako mi je ovog puta to bilo bitno. Ipak, nisam hteo ništa da je pitam u vezi sa tim, nego sam tiho izustio:<br />
- Hoćeš da te odvezem kući?<br />
Trgnula se, valjda je mislila da spavam. Brzo je zakopčala brus.<br />
<br />
- Ne moraš. Otići ću busom.<br />
- Nije mi problem, svakako moram da radim, sinoć sam imao samo jednu vožnju. U stvari, dve - nasmejao sam se.<br />
Ona nije. Bila je potpuno ozbiljna.<br />
- Izvini ako sam ti pokvarila planove - rekla je rezignirano.<br />
- Šta pričaš? Nemam nikakve planove već četiri godine!<br />
<br />
Istog momenta sam shvatio da to baš i nije rečenica koja bi devojku oborila s nogu, ali je bila istinita.<br />
<br />
Jedina prividna prednost taksiranja je što svakog dana imaš jednu ili dve hiljade dinara u džepu, pa barem ne razmišljaš o tome šta ćeš jesti tog dana, osim ako ti ne rikne Bosch pumpa ili turbina. Ali o nekom kreditu za stan ili makar plac na Fruškoj Gori nema ni govora; porez nisam platio dve godine, dobio sam četiri opomene pred tužbu i isto toliko odbijanja za reprogramiranje duga. Treba da platim dve kazne za prebrzu vožnju i jednu za razgovaranje mobilnim u toku vožnje, koje ću najverovatnije kompenzovati višednevnim all-inclusive aranžmanom na Klisi, o državnom trošku...<br />
<br />
- Nemoj me zezati, odvešću te, nije mi problem - rekao sam nešto smirenijim glasom, gotovo šapatom.<br />
<br />
Nije ništa rekla, zakopčavala je košulju i gledala kroz prozor prema krovu Katedrale.<br />
Pokušao sam da pronađem gaće pre nego što ustanem, ali to nije bilo moguće. Neverovatno kako ujutru sve izgleda idiotski, ako nisi sa devojkom u vezi. Šta god da uradiš ili kažeš ne može biti pametno. Morao sam da ustanem i podignem ćebe kojim smo bili pokriveni. Ništa. Nisu bile tu. Pogledao sam pored kreveta, takođe bez uspeha. Onda sam morao da razmaknem malo krevet i pronašao sam ih na podu, uz sam zid. Na brzinu sam ih navukao, ali naopako, u želji da što brže okončam tu neprijatnu scenu, pa mi je etiketa sa oznakom XXXL prkosno vijorila na dupetu. Otišao sam u kupatilo da se na brzinu istuširam i razmišljao kako će biti sve u redu ako me sačeka i ne pobegne iz stana...<br />
<br />
Čini mi se da smo silazili niz stepenice dva i po sata, niko nije progovorio ni reč, a njeni koraci su odzvanjali kroz hodnik zgrade. Za trenutak sam zastao jer nisam odmah mogao da se setim gde sam sinoć parkirao, ali sam instinktivno krenuo desno prema "Skveru", što se ispostavilo ispravnom odlukom. Kao u starim filmovima, otvorio sam joj vrata i sačekao da sedne, pa sam tek onda ušao u kola. Iako je bilo nešto svežije jutro, auto je upalio iz prve, zbog čega sam mu bio zahvalan, jer mi sad baš nije trebalo da me izneveri. Doduše, to mi ne treba nikad, ali sada posebno.<br />
<br />
Vožnja glavnim gradskim ulicama u ranim jutarnjim časovima je neopisivo zadovoljstvo, pogotovo ako je vedro i sunčano. Grad je zaista prelep, naročito ako vozite pored Dunava. Ja sam vozio preko "Duge", dok je sa desne strane Tvrđava izgledala veličanstveno, okupana aprilskim suncem. I dalje nismo progovorili ni reč. Nemam predstavu o čemu je Jaca razmišljala i to je jedino što mi je malo smetalo, inače sam se osećao odlično. Rešio sam da ipak prekinem tu tišinu:<br />
<br />
- Jesi gladna, hoćeš da nam uzmem neko pecivo iz pekare? - usporio sam dok smo se približavali mojoj omiljenoj pekari u Petrovaradinu. Pretpostavljao sam kakav će biti njen odgovor, ali sam umirao od gladi, pa sam iz pristojnosti ipak pitao i nju.<br />
- Neću ništa, samo me odvezi kući...<br />
Mogla je lepo reći: "Crkni, konjino, jebala te pekara" isto bi zvučalo.<br />
Ubrzao sam i prošao pored pekare, odlučan da svratim u povratku, ne vredi da se nerviram na prazan stomak. Nije mi samo bilo jasno zbog čega je tako daleka sada, da li sam uradio nešto što nije trebalo, ili je počela da je grize savest.<br />
<br />
Stigli smo do njene zgrade. Nisam hteo da izađem i otvorim joj vrata, to bi već bilo previše. Otkopčala je pojas, nagnula se prema meni i brzo me poljubila u obraz.<br />
- Ćao! - izašla je i skoro utrčala u ulaz.<br />
Taj drugarski poljubac me je malo ohrabrio, tek toliko da eliminišem pretpostavku da sam ispao kreten. Kad sam premotao film, zaista nisam mogao da nađem ništa za čim bih zažalio: ona je mene zvala, sama je predložila da odemo u stan i dalje je već sve bilo spontano, valjda...<br />
<br />
Otišao sam u pekaru i uzeo burek sa sirom i pola litre jogurta, za poneti. Onda sam se odvezao gore na Tvrđavu i parkirao pored Akademije. Popeo sam se na brdo na kojem se montira VIP bina za vreme EXIT festivala i seo na kameni odžak. Gledao sam Dunav kako je samouvereno razdvojio Srem i Bačku, Frušku Goru u blagoj izmaglici i galebove oko ribarskih čamaca kako se bore za svoj doručak. Ja sam razmotao još uvek vruć burek i otvorio jogurt, spreman da se izborim sa svojim...<br />
<br />
<div style="text-align: left;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/12/dnevnik-jednog-taksiste-7.html">Dnevnik jednog taksiste, 7. deo</a></div>Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-10448223616420283852011-12-19T01:11:00.000+01:002015-12-22T01:54:31.766+01:00Dnevnik jednog taksiste #7<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyuUm9mfAy6fepNC8cKK7qdykmbPGiiZgU3Q29ml3sg8Q79J-s_BdfOKibFyC5dO93rDbV0CgUPK6uCXkyDQwmPs-nONK9FL4AGHZf2rAar1gT86bpRfJEcv9zQRwso9MEOwCJ/s1600/novi_sad_gradska_kuca.jpg" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Photo: <a href="http://www.flickr.com/photos/tamburix/123154851/" target="_blank">tamburix</a></td></tr>
</tbody></table>
Ne volim da generalizujem, ali ako primite vožnju iz "Gardena" u petak uveče, možete da
očekujete dve opcije: namontirane cice koje migriraju u neku od folkoteka na
celovečernju zabavu, ili namontirane opasne momke koji se spremaju da
emigriraju. Istini za volju, momci obično imaju sopstveni prevoz u obliku crnih
audija i BMW džipova sa zatamnjenim staklima, ali mlađi wannabejevi još nisu na
tom nivou, pa masovno koriste usluge jeftinog taksi prevoza. Ovog puta je bilo
nešto drugačije; čekale su me tri devojke i jedan mladić.<br />
<br />
<a name='more'></a>Mladić je otvorio zadnja
vrata i sačekao da se sve tri smeste na zadnje sedište moga auta, a onda je seo
pored mene i dosta jako zalupio vratima. Istog momenta su se pomešala četiri
različita parfema, sa mirisnim notama alkohola, egzotičnih biljnih vrsta
Madagaskara i ekstrakta žen-šena, tako da sam morao još malo da spustim staklo
na svojim vratima. Niko nije imao nameru da mi saopšti barem deo grada u koji
treba da ih vozim, pa sam morao da pitam - Dokle ćemo? Umesto normalnog odgovora,
plavuša koja je sela tačno iza mene odgovorila je - A i ti ćeš s nama? - na šta
su sve tri počele da se kikoću, što me je nedvosmisleno podsetilo na kokoške iz onog crtanog filma sa Sofronijem
kad koka traži muža. Momak je očigledno bolje podnosio koktele koje su pili u
lokalu, pa mi je rekao da vozim na Tvrđavu. Bio sam mu
zahvalan zbog toga. Noć je tek počela, a odmah imam "Sex i grad" u
kolima.<br />
<br />
- Je l' može ovde da se puši? - pitala je Devojka u beloj košulji koja je
sedela do desnih vrata. Ponovo smeh, još glasniji i još antipatičniji od prvog.<br />
- Ne može - odgovorio sam joj, iako je žuta nalepnica sa precrtanom
cigaretom pretila da joj iskopa oko.<br />
- A što, je l' ti smeta? - nastavila je.<br />
- Lično mi ne smeta, ali to je pravilo kojeg se svi pridržavamo - slagao
sam. Naravno da mi jebeno smeta. Ne podnosim duvanski dim, keva i ćale su me
trovali 15 godina. Kad sednem u auto kod nekog kolege koji je pušač, momentalno
mi se zavrti u glavi jer katran ne može da se izvuče iz presvlaka. Ne pomažu mu
ni jelkica koja visi o retrovizoru, niti limenka zelenog kineskog radioaktivnog
gela u držaču
za plastične čaše iza menjača.<br />
- Jao, što si ti neki fin dečko, kad ne voliš da ti puše u kolima - graktala
je i dalje.<br />
- Hihihi - kikotale su se sve jače, a priključio im se i momak koji je počeo
prstima da podešava krilca za usmeravanje vazduha na pultu ispred sebe.<br />
<br />
Vožnja do "Đave" ne traje dugo, pogotovo uveče, ali morao sam prvo
da skrenem polukružno kod Pozorišta, pa da onda nastavim Bulevarom Mihajla
Pupina prema Varadinskoj dugi. "Bože, da li ove guske znaju ko je bio
Mihajlo Pupin?" proletelo mi je kroz glavu.<br />
Momak je sve brže pomerao krilca na otvoru za vazduh, a meni je puls
proporcionalno rastao. Pitao sam se dokle će. Činjenica je da su mi živci nakon
pet godina taksiranja po novosadskoj džungli popustili i da mi je
prag tolerancije značajno opao, ali ako nešto ne podnosim, to je kada mi se
neko iživljava na kolima. <br />
- Hoćeš, molim te, prestati da pomeraš ta krilca? - rekao sam mu.<br />
Za trenutak je zastao, a onda je valjda pomislio kako će ispasti smešan pred
svojim nimfama, pa je nastavio da ih mrda levo desno, doduše, nešto sporije. - Klik... Klak... Klik...Klak...<br />
Bio sam usred manevrisanja, a pošto mi servo baš i ne radi najbolje, morao
sam da pazim kako skrećem i da se rvem sa volanom. Kad sam skrenuo, pogledao
sam ga u nadi da će to biti dovoljno.<br />
Shvatio je da sam potpuno ozbiljan, pa je rekao - Pa neću ti polomiti,
jebote, iskuliraj malo.<br />
Čoveče, u njegovim godinama nisam smeo da pisnem nekom starijem, a klinci
danas nastupaju sa samopouzdanjem Hulk Hogana. Pomislio sam kako nikom od njih ponaosob ne bi palo na pamet da se tako
ponaša da su sami u kolima, ali čopor je druga priča.<br />
<br />
Bili smo ponovo kod Gardena,
ali sada okrenuti u drugom smeru, kada se upalilo crveno na semaforu. Znači,
još minut napetosti više. Momak je ponovo stavio prste na otvor vazduha gledajući desno kroz prozor,
da izgleda kao da to radi potpuno slučajno. Možda obrnuta psihologija pomogne?<br />
<br />
- Slobodno nastavi, vidim da te to smiruje - rekao sam mu. <br />
- Kod ovog modela mora 150 puta da se promeni položaj tih usmerivača da bi radilo kako treba.<br />
Pogledao me je kezeći se i sklonio ruku sa usmerivača.<br />
- Okej, brate, shvatio sam, ne voliš da ti niko dira bilo šta u kolima. Ali ovo je taksi, to je javni prevoz, je l' tako?<br />
Obrnuta psihologija začinjena sarkazmom je urodila plodom, ali nisam mogao da verujem šta je upravo izgovorio.<br />
- Nije, dečko, ovo je MOJ auto registrovan u PRIVATNOM taksi udruženju kojem JA plaćam članarinu, a državi porez. Javni prevoz vam je ovaj plavi "Neobus" koji smo upravo obišli, ako želite, mogu da vam stanem na sledećoj stanici pa da nastavite sa njim preko mosta.<br />
- Neka, baš nam se sviđa s tobom - rekla je Devojka u beloj košulji. Hoćeš s nama na žurku, imamo pozivnicu viška? <br />
Ne verujem da je to iskreno mislila, ali za svaki slučaj sam ostao "rezervisan":<br />
- Hvala na pozivu, ali tek sam počeo da radim, neki drugi put.<br />
- Baš si "neki" - nastavila je, a ja sam se pitao da li je uopšte punoletna.<br />
Ne znam kakav ću ja biti roditelj jednog dana, ali prema svemu što sam do sada imao prilike da vidim, ja ću moju decu verovatno pratiti iz prikrajka.<br />
<br />
- A, je l' imaš devojku, upitala me je devojka koja je sedela u sredini. Imala je baš lep glas, pre toga ništa nije rekla. Koliko sam uspeo da vidim u retrovizoru, imala je kratku crnu kosu i pune usne. Dva fetiša u jednom, još joj samo fale naočare i zaprosio bih je.<br />
- Imam, zašto pitaš? - slagao sam. Platonska veza sa Jacom koja se svodi na viđanje tokom doručka u pekari i poneki SMS ne može baš da se nazove vezom.<br />
- Pa onako, sladak si, pretpostavljam da te devojke baš gotive.<br />
Nemaš ti, dete, pojma koliko ja nemam sreće sa devojkama. Drago mi je da je napeta atmosfera ipak splasnula i da su klinci ipak samo željni dobre zabave, a ja znatno opušteniji nego kada su seli u auto. Koga sam sve vozio, ovi su zlato...<br />
- Hvala ti, ali nešto baš i ne primećujem to - odgovorio sam joj.<br />
- Ma daj, ne budi skroman. Evo, ja sam primetila.<br />
Ponovo su se svi zasmejali.<br />
- Kako se zoveš? Je l' možemo da te zovemo kad budemo krenuli kući pa da nas opet ti voziš?<br />
Ovo je valjda najlepši deo ovog smrdljivog posla, kad mušterija traži tvoj broj da bi te ponovo zvala. Čak i da se više nikad ne javi, ostaje neki lep osećaj da si pružio dobru uslugu i da su ljudi zadovoljni, a to je danas vrlo redak slučaj.<br />
- Ja sam Milan, zovu me i Miki. Evo vam moje vizit-karte, zovite kad god hoćete, radiću celu noć.<br />
Podelio sam im četiri kartice, preostale od gomile koju sam odštampao pre godinu dana, misleći kako ću ih podeliti za dve nedelje i ubijati se od posla.<br />
- Hvala, Miki, zvaćemo te sigurno - rekla je Tanja, baš kad smo stigli ispred "Bastiona".<br />
Dečko je džentlmenski platio vožnju i pozdravio se kad je izlazio, a tri devojke su skoro u glas rekle "Ćaaooo!"<br />
<br />
Parkirao sam pored, za slučaj da neko bude hteo da ide prema gradu, ali je bilo još rano da bi iko napuštao žurku koja je tek počela. Razmišljao sam da li da se ipak vratim kada mi je stigla poruka:<br />
Jaca: "Radiš?"<br />
"Radim." odgovorio sam mehanički i poslao poruku pre nego što sam dodao "Gde si?" ili "Što pitaš?" Kreten. Ipak, činjenica da mi je prva poslala poruku delovala je ohrabrujuće. Nije ljuta na mene, neću morati da je izbegavam narednih dana. Stigla je nova poruka:<br />
"U gradu sam. Hoćeš da se vidimo?" <br />
Naravno da hoću, samo čekam razlog da napustim Tvrđavu.<br />
"Hoću. Gde si?"<br />
Uključio sam motor i krenuo nazad u centar.<br />
"SNP za 10 min."<br />
Taman, samo četiri semafora da prođem i eto me kod Pozorišta.<br />
<br />
Za osam minuta sam stigao. Jaca još nije. Koliko mi je bilo drago kad mi je stigla prva poruka, sad me je uhvatila neka nervoza. Nemam baš nešto para da je izvedem u ludi provod, a ne verujem da bi bila oduševljena da je pozovem kod sebe.<br />
<br />
Video sam je. Bila je sa nekom drugaricom. Izgledala je potpuno drugačije od uobičajenog dnevnog izdanja na poslu. Našminkala se, obukla crnu suknju i strukirani kaputić, bez onog idiotskog kačketa koji mora da nosi u smeni. Prišle su kolima, Jaca je otvorila prednja, a drugarica zadnja vrata.<br />
- Ćao. Poljubila me je u obraz. Ovo je Slađa, a ovo je Milan - rekla je dok je vezivala pojas. Nije rekla Miki nego Milan, što me je malo povredilo, ali možda ljubomorno čuva moj nadimak, ponadao sam se.<br />
- Drago mi je, Slađo - opet sam primenio bonton pravilo da ne bih zaboravio kako se zove.<br />
- Zdravo - kratko je rekla Slađa, bez lažnog osmeha.<br />
- Je l' možeš da odvezeš Slađu i mene kući? <br />
- Mogu, naravno. Otkud ovako rano, zar nema ništa u gradu?<br />
- Ma jok, smaranje, sve sami klinci. Vozimo Slađu na Podbaru, a mene znaš već gde - nasmejala se.<br />
Pogledao sam je za trenutak, zenice su joj bile malo raširene, očigledno je popila par pića pa se opustila više nego inače.<br />
Slađa je stanovala blizu Almaške crkve, stigli smo za manje od pet minuta. Nije delovala nešto raspoloženo dok je izlazila.<br />
- Sačekaj minut, molim te - rekla je Jaca pre nego što je i ona izašla iz auta.<br />
Njih dve su se malo pomerile i mogao sam samo da vidim Jacinu ruku na Slađinom ramenu i ovu kako nekoliko puta odriče glavom. Zatim je uzela maramicu iz torbice i prislonila je prvo jednom, pa drugom oku, a zatim je obrisala nos. Obraz joj je zasijao na uličnom svetlu i bilo je jasno da je plakala.<br />
<br />
Stajale su tu još dva, tri minuta, a onda je Slađa nestala u mračnom prolazu između dve stare kuće. Jaca se vratila u kola.<br />
<br />
- Raskinula je sa dečkom, posle tri godine zabavljanja. Sreli smo ga u gradu sa nekom koleginicom, a rekao joj je da mora da sprema ispit za sutra. Stoka. Muškarci su stoka!<br />
- Hvala - odgovorio sam joj. Nasmejala se.<br />
- Ti si zlato spram ostalih. Znaš kakvih kretena ima? - osetio sam miris pelinkovca, što je potvrdilo moju raniju pretpostavku. Mogao bih da napišem traktat o muškarcima kretenima, ali i o devojkama takođe, ako ćemo realno. <br />
- Ako misliš na Sinišu, on je samo hteo da ispadne frajer pred nama, rekao mi je posle da mu je žao što te je onako uvredio. Branio sam ga, iako mi nikad to nije rekao, a poznavajući ga, vrlo je verovatno da će prvom prilikom ponoviti neku sličnu glupost.<br />
Nije ništa odgovorila. Biće potrebno malo više vode da prođe Dunavom pa da se opere taj blam.<br />
Stvarno ideš kući? Hoćeš da odemo negde na piće? - kad sam izgovorio, shvatio sam da bih joj posle još jednog pića sigurno izgledao kao i svi ostali kreteni, samo nisam znao gde je ta granica.<br />
- Neću nigde da idem, vozi me kući - naredila je.<br />
<br />
- Tvojoj ili mojoj? - pitao sam, pola u šali, a dve trećine u nadi da će shvatiti kao šalu.<br />
- Svejedno mi je.<br />
Da li je alkohol učinio svoje ili je to stvarno i želela?<br />
- Svejedno?<br />
- Da. Svejedno mi je. Vozi me gde god hoćeš...<br />
Trenutak slabosti. Izgledala je baš razočarano. Sa druge strane, ipak me je zvala da vidi gde sam, želela je da dođem po nju, bilo je tu nešto...<br />
- Pa, hoćeš da idemo do mene? shvatio sam da ovo nisam pitao neku devojku skoro dve godine i osetio onaj stari osećaj u stomaku: neizvesnost prvog sastanka i nagoveštaj nečeg intimnijeg.<br />
- Hoću...<br />
Naslonila je glavu na sedište i okrenula se prema meni.<br />
Nisam imao pojma šta radim i kako će se ovo završiti, ali sam skrenuo prema Starom gradu i stegao volan da ne primeti kako mi drhte prsti.<br />
<br />
<div style="text-align: right;">
<a href="http://blog.kravic.com/2012/02/dnevnik-jednog-taksiste-8.html">Dnevnik jednog taksiste, 8. deo</a></div>
<a href="http://blog.kravic.com/2011/10/dnevnik-jednog-taksiste-6.html">Dnevnik jednog taksiste, 6. deo</a>Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-68143955235480905902011-12-17T03:45:00.001+01:002015-01-06T00:15:23.016+01:00Slobodan dan<ol>
<li>ustao u 7:00 </li>
<li>odveo ćerku u vrtić </li>
<li>vratio se po ranac koji smo zaboravili</li>
<li>otišao ponovo u vrtić </li>
<li>trčao </li>
<li>povredio koleno </li>
<li>odšepao do bankomata</li>
<li>vratio se do zgrade po auto</li>
<li>otišao do drugog bankomata jer na prvom nije bilo para<a name='more'></a></li>
<li>kupio metlice brisača<a href="http://www.dilbert.com/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;" target="_blank"><img alt="Dilbert rewarded" border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkBka8k-nsh9t7vXPfEZRnQGTLMDmhh7cbwYSv9jHFSnbxGbzvu5xFJdvTJQuzg9qhDeiClL6SC2QplVh11tVmDRzVJ3i1CgYu-XL23SBjHZD9mf0JJ1zMrbcyvHUrqtNQ7qEu/s1600/dilbert_reward.jpg" /></a></li>
<li>namestio brisače</li>
<li>predao auto ženi</li>
<li>doručkovao</li>
<li>odgovorio na poslovne mejlove </li>
<li>odgovorio na privatne mejlove</li>
<li>pravio sajt</li>
<li>zamenio <a href="http://www.oblo.rs/" target="_blank">tastere za svetlo</a> u hodniku i trpezariji </li>
<li>odsvirao dve pesme</li>
<li>otišao po ćerku u vrtić</li>
<li>otišao sa ćerkom u market</li>
<li>prošetao sa ćerkom do stana </li>
<li>učio ćerku da čita</li>
<li>pravio sajt</li>
<li>odspavao pola sata</li>
<li>pokupio veš sa sušilice</li>
<li>oprao sudove</li>
<li>spremio večeru</li>
<li>večerao sa porodicom</li>
<li>nastavio da pravim sajt</li>
<li>ostao bez internet konekcije</li>
<li>seo u auto</li>
<li>odvezao auto u perionicu</li>
<li>oprao auto</li>
<li>otišao kod brata po 3G modem </li>
<li>krenuo nazad u stan</li>
<li>zaustavila me policija </li>
<li>zamenio sijalicu u desnom faru</li>
<li>vratio se u stan</li>
<li>vratila se i internet konekcija</li>
<li>odgovorio na privatne poruke</li>
<li>pravio sajt</li>
<li>napisao ovaj tekst u 03:00 sledećeg dana</li>
<li>onesvest </li>
</ol>
<br />Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-89163455449100883042011-12-17T01:50:00.001+01:002015-12-22T01:58:37.841+01:00Zatrovanost naše varoši<div style="float: left; padding: 0px; text-align: center; width: 300px;">
<b>Toxicity</b><br />
<br />
Conversion software version 7.0<br />
Looking at life through the eyes of a tire hub.<br />
Eating seeds as a pastime activity<br />
The toxicity of our city, of our city...<br />
<br />
You, what do you own the world?<br />
How do you own disorder, disorder?<br />
Now, somewhere between the sacred silence,<br />
Sacred silence and sleep,<br />
Somewhere between the sacred silence and sleep<br />
Disorder! Disorder! Disorder!<br />
<br />
More wood for the fires, loud neighbors,<br />
Flashlight reveries caught in the headlights of a truck.<br />
Eating seeds as a pastime activity<br />
The toxicity of our city, of our city...<br />
<br />
When I became the sun<br />
I shone life into the men's hearts
</div>
<div style="float: left; padding-left: 10px; text-align: center; width: 265px;">
<b>Zatrovanost </b><br />
<br />
Konverzija, program, sedma verzija,<br />
Posmatram život kroz točak na kolima.<br />
Grickanje semenki je niz dokonih aktivnosti<br />
Zatrovanost naše varoši, naše varoši...<br />
<br />
Vi, kao, posedujete svet?<br />
Kako ćete nered, nered?<br />
Sad, negde između svete tišine,<br />
Svete tišine i sna,<br />
Negde između svete tišine i sna,<br />
Nered! Nered! Nered!<br />
<br />
Više drva za vatru, glasne komšije,<br />
Titraji svetla zarobljeni u farovima kamiona.<br />
Grickanje semenki je niz dokonih aktivnosti<br />
Zatrovanost naše varoši, naše varoši...<br />
<br />
Kada jednom postanem sunce,<br />
Isijavaću život u ljudsko srce.
</div>
<div style="clear: both;">
</div>
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="423" src="http://www.youtube.com/embed/5z4PKBNzmuo" width="580"></iframe>Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-22591729501925875152011-12-11T23:57:00.001+01:002015-01-06T00:26:47.635+01:00Računar za 200 evra<b>- Da li bi hteo sa mnom da odeš do grada da mi pomogneš pri izboru računara?
</b><br />
<br />
Ovo pitanje su mi rođaci, prijatelji i poznanici postavili toliko puta, da
mi je pomalo žao što nisam otvorio neku prodavnicu za preprodaju
računara i perifernih komponenti, pa da nešto i zaradim. <br />
<br />
Ljudi znaju da
“petljam nešto sa kompjuterima” iako sam svoj prvi računar, za razliku
od velikog broja tehnički potkovanijih kolega, kupio tek krajem 2003.
godine. Međutim, vrlo brzo sam postao “stručnjak za elektroniku” i
“majstor za kompjutere” u očima onih koji su mi postavili pitanje sa
početka teksta.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" src="http://www.glasbergen.com/wp-content/gallery/computer-cartoons/famcom79.gif" height="379" width="580" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Izvor: <a href="http://www.glasbergen.com/computer-cartoons">http://www.glasbergen.com/computer-cartoons</a></td></tr>
</tbody></table>
Pretpostavljam da je to zbog toga što sam još kao klinac obožavao da rastavim neki uređaj do
najsitnijih detalja bilo presudno da se upustim i u rastavljanje te
“crne kutije što zuji” pa da proniknem u surovi svet informacionih
tehnologija. Surov zbog toga što <b>ljudi kupe računar za dve i po plate</b>,
da bi njihov sin za nedelju dana “prekucao” poslednju verziju “Call of
Duty”, “Pro Evolution Soccer” ili “Need for Speed” i onda shvatio da na
njemu ne može da pokrene najnoviju 3D igru koja se upravo pojavila. Ne
znam da li se više frustrira dete - “napredni” korisnik multimedijalne
“zveri” ili njegovi roditelji koji, umesto zahvalnosti što su napokon
priuštili svom čedu moćno sredstvo za učenje i zabavu, dobiju kritike
kako drugari u školi imaju bolje mašine.<br />
<br />
<a name='more'></a>Na kraju 20. veka bili smo svedoci pojave Interneta kao „mreže svih mreža“ čija je brza ekspanzija nadmašila sve velike pronalaske poznate čovečanstvu. Informacija je postala univerzalna valuta, dostupna (skoro) svima i (skoro) svuda. Poslednjih godina, na kraju prve decenije 21. veka, <b>Internet je ušao u skoro sve domove civilizovanog društva i danas je osnovni razlog zbog kojeg ljudi imaju računar u svom domu</b>. Brzine pristupa su sve veće a informacije sve dostupnije. Količina informacija na globalnoj mreži je ogromna, usudio bih se reći - nesaglediva. Možete vrlo brzo pronaći omiljenu knjigu, pesmu, film, recept za kolače, rešenje matematičkog problema, prevesti tekst na bilo kom jeziku, odabrati najpovoljniju ponudu za odlazak na odmor, kupiti sve što vam padne na pamet, ili razmenjivati poruke i fotografije sa rodbinom i prijateljima na drugom kraju planete. Naravno, možete saznati neverovatno mnogo o bilo kojoj temi koja vas trenutno interesuje, a uz malo više istraživanja, možete postati i ekspert u nekoj oblasti.<br />
<br />
<b>Na svetu je sve manje poslova koji ne zahtevaju makar osnovno poznavanje rada na računaru</b> i ta činjenica, koliko god dobro zvučala, ima i svoju lošu stranu: Nijedan pronalazak na svetu nije doživeo toliko brz napredak kao što je to razvoj računara, a kasnije i Interneta. Za razvoj i uvođenje radija i televizije bile su potrebne decenije, dok se u ovom slučaju radi o periodu manjem od dvadeset godina. Ljudi koji nikada ranije nisu koristili računar ostali su nemi posmatrači dok je mlađa generacija na vreme prepoznala i sa ogromnim zadovoljstvom prihvatila novu tehnologiju čime je postala direktna pretnja starijoj generaciji.<br />
<br />
U Srbiji je ova tranzicija počela dosta kasnije nego u ekonomski razvijenim zemljama, ali je ipak uzela maha i nametnula računar kao osnovnu ljudsku potrebu. Nažalost, kod nas se i dalje <b>lični računar koristi pretežno za zabavu i druženje putem društvenih mreža</b>, a manje za neki hobi, kreativnost, edukaciju i stručno usavršavanje. Stiče se utisak da <b>ljudi kod nas nemaju predstavu šta sve mogu da urade uz pomoć računara</b> i koliko im on može olakšati svakodnevne poslove.<br />
<br />
Iako smo već desetak godina preplavljeni ponudama računara i konkurencija je, na prvi pogled, velika, <b>još uvek postoji veliki broj ljudi koji kupuju računar prvi put</b>. Od ovog broja, najveći procenat njih kupuje računar za dete koje polazi ili je nedavno pošlo u školu. Takvi kupci su idealan „plen“ naših trgovaca, jer su informatički nepismeni. To znači da nemaju predstavu od čega se računar sastoji, kako radi i zbog čega je ta „crna kutija“ toliko skupa. Još ako im potomak kaže da mora biti skuplji jer neće moći na njemu da igra igrice, problemi u vezi sa ionako preopterećenim kućnim budžetom se još više uvećavaju.<br />
<br />
Mišljenja sam da onaj ko prvi put kupuje računar, pogotovo detetu, treba da odabere što povoljniju varijantu za kućne potrebe, jer mu sigurno neće biti potrebna zahtevna grafička kartica koja podržava 3D efekte i video igre poslednje generacije. Dete ne bi trebalo da provodi vreme igrajući se za računarom jer je u fazi rasta i potrebno mu je što više fizičke aktivnosti. Dovoljno vremena provodi sedeći u školi, pa zatim kod kuće dok radi domaće zadatke, da jednostavno ne ostaje slobodnog vremena za dodatno sedenje ispred monitora.<br />
<br />
<b>Šta uopšte mislimo pod pojmom „kućne potrebe“?</b><br />
<br />
To su sve one aktivnosti koje sam pomenuo u jednom od prethodnih pasusa: pretraživanje po Internetu, slušanje muzike, gledanje omiljenih serija i filmova, plaćanje računa putem e-banking servisa, virtuelno druženje i eventualno pisanje i štampanje nekih dokumenata, pa i povremeno igranje, da dozvolimo sebi ponekad i tu slobodu, iako sam po ovom pitanju vrlo pristrasan i preferiram brzo hodanje, trčanje, vožnju bicikla ili basket sa drugarima iz kraja.<br />
<br />
Svojevremeno
sam konkurisao za posao korisničke podrške, odnosno prodavca, ili, kako
je to tada atraktivno zvučalo, “customer support” u jednoj od najvećih
kompanija koja se bavi prodajom računara u Srbiji i tom prilikom sam
prošao obuku za tehnike prodaje i rad sa klijentima. Osnovno pitanje
koje postavite potencijalnoj mušteriji kada dođe u prodavnicu po računar
je:<br />
<br />
<b>
Za koju namenu Vam je prvenstveno potreban računar?</b><br />
<br />
Naravno, sa aspekta prodavca, cilj je prodati kupcu i ono što mu ne
treba, ali tako da ga ubedite kako mu je baš to potrebno, a ako ste u
ulozi kupca, onda je cilj da kupite <b>najbolji mogući računar za najmanje
novca</b>. Jasno vam je da to uopšte nije lako, sa koje god strane da se
nalazite. Najčešći odgovor prosečnog kupca, ako pretpostavimo da računar kupuje prvi put i nikada ga ranije nije koristio, jeste
- Za sve - pri čemu pod tim “sve” zapravo misli na Facebook, gledanje filmova i
slušanje (ili opet gledanje) muzike. Ah, da, i na igranje “pucačina iz
prvog lica” ako je muško, odnosno, pretraživanje kataloga donjeg veša,
najdelotvornijih dijeta ili gajenje virtualnih biljaka, ako je žensko.
Pitajte bilo kog prodavca u prodavnici računara, koliko puta su ga ljudi
pitali:<b> </b><br />
<br />
<b>- A JER ima Fejzbuk?</b><br />
<br />
Priznajem da malo preterujem sa generalizacijom, ali poznajem dosta baš takvih
slučajeva. Ono što mene najviše frustrira je da i pored mojih saveta i
vremena koje utrošim analizirajući i objašnjavajući nekoliko različitih
ponuda, poznanik tog dana izvuče brošuru iz poštanskog sandučeta, ode u
hipermarket i kupi akcijsku ponudu računara kojeg godinu i po dana niko
nije hteo da kupi i imaju pun lager. Nema veze što će me zvati čim dođe
kući da kaže kako na njemu uopšte nema onu “zelenu livadu” koju ima na
poslu. Naravno, to ako je uspeo sâm da poveže sve kablove. Za dve do tri
nedelje će me zvati da pita kako da ga malo ubrza jer mu “sporo otvara
prozore” i da se ventilator “čuje kao traktor”, a “ima i neki virus”.<br />
<br />
Dakle, dragi rođaci i prijatelji, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=ALFhqptEt3A" target="_blank">doktori, mehaničari, odžačari i pekari</a>,
pre nego što me ponovo pozovete, molim vas da pročitate sledećih
nekoliko pasusa, siguran sam da će i vama i meni uštedeti nešto vremena.<br />
<br />
Ako
je odgovor na maločas postavljeno pitanje da vam je računar potreban za
kućnu upotrebu, uz mogućnost igranja aktuelnih, prosečno zahtevnih
igrica, gledanje filmova i slušanje muzike, ali i povremeno
“skajpovanje” sa web kamerom, možda i kucanje nekog teksta, na pravom
ste mestu. Najverovatnije će vašim skromnim zahtevima biti dovoljna i
“atraktivna” ponuda iz najbližeg hipermarketa, ali ipak da krenemo
redom:<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" src="http://www.glasbergen.com/wp-content/gallery/computer-cartoons/bizcom12.gif" height="479" width="580" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Izvor: <a href="http://www.glasbergen.com/computer-cartoons">http://www.glasbergen.com/computer-cartoons</a></td></tr>
</tbody></table>
<br />
<b>Koliki je Vaš budžet za kupovinu računara?</b><br />
<b>Da li planirate da platite gotovinom ili karticom, na rate, možda neki kratkoročni kredit?</b><br />
<br />
Od
odgovora na ovo pitanje zavisi izbor prodajnih mesta na kojima možete
realizovati željenu kupovinu. Ne pružaju sve prodavnice iste mogućnosti i
ako nemate gotovinu, onda je izbor već znatno uži. Možda ćete morati da
sačekate dan ili dva dok se ispoštuje procedura sa bankom čiji ste klijent, ili sa
kojom prodavnica ima neki ugovor o saradnji. <br />
<br />
Radi
pojednostavljenja procesa kupovine računara, pretpostaviću da raspolažete sa gotovim novcem i pokušaću da Vam
sastavim najbolju moguću ponudu, prema staroj narodnoj “kol’ko para,
tol’ko i muzike”.<br />
<br />
Bez favorizovanja bilo kog proizvodnog lanca, koristiću podatke sa sajta <a href="http://www.winwin.rs/" target="_blank">WinWin</a> online prodavnice, odnosno, prodajnom mrežom kompanije “<a href="http://www.alti.rs/" target="_blank">Alti</a>”. U poslednje vreme
ga najčešće koristim kao informaciju o aktuelnim ponudama i cenama
računarskih komponenti, imaju zanimljive akcije i promotivne cene
pojedinih uređaja, pa i gotovih konfiguracija. Pogledam svakako i ponudu
u <a href="http://www.comtradeshop.com/" target="_blank">ComTrade SHOP</a>
prodavnicama, čiji sajt je nedavno promenio izgled i funkcionalnost, pa
poređenjem cena na ovim sajtovima mogu da odaberem bolje ponude.<br />
<br />
<b>Pretraživanje Interneta pre kupovine je danas sve više obaveza, a ne preporuka</b>, jer kupci najviše poverenja imaju u druge kupce, koji su pre njih prošli kroz “torturu” odabira pravog računara. Proizvođači računara i prateće opreme danas ulažu milione dolara u timove ljudi kojima je posao da prate šta se o njihovim proizvodima piše po blogovima, internet forumima, društvenim mrežama... Na svim sajtovima ćete uočiti “feedback” dugme ili baner koji vas bukvalno mole da ostavite neki komentar o proizvodima ili uslugama koje ste došli da tražite. To je zbog toga što im je Vaše mišljenje izuzetno važno, jer se u vreme nezapamćene ekonomske krize trude da opstanu na surovom tržištu, gde se i najmanje greške vrlo skupo plaćaju. Jedan negativan komentar može da izazove ogroman pad prodaje i kompanija će izgubiti milione u raznim valutama, a zatim vrlo verovatno i hiljade ljudi. <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://www.glasbergen.com/wp-content/gallery/computer-cartoons/bizcom9.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
</a></div>
<br />
<b>Za nov računar prosečnih mogućnosti ne treba izdvojiti više od 400 evra, za kompletnu konfiguraciju. </b><br />
<br />
Nameće se nova dilema: <br />
<br />
<b>Da li za 400 evra kupiti laptop ili desktop računar? </b><br />
<br />
Cene laptop ili notebook računara su u poslednje dve godina drastično pale i danas su se gotovo izjednačile sa klasičnim varijantama računara u metalnom kućištu koje većina nas drži na stolu (desktop) ili pored njega. Do nedavno je važilo opšte pravilo kako za cenu nekog laptopa možete
kupiti desktop računar mnogo boljih performansi. Prepoznatljivost imena (da ne kažem <i>brand</i>), kompaktnost i mobilnost
laptop tj. <i>notebook</i> računara nose najveći deo cene. Godinama unazad lepši pol je gajio ogromne simpatije prema “onim <a href="http://www.apple.com/macbookair/" target="_blank">laptopima sa jabukom</a> što ima Keri Bredšo” ali su najčešće vrlo brzo odustajale kada
bi saznale cenu tih simpatičnih “gedžeta”.<br />
<br />
U nastavku ću navesti neke
<b>prednosti i mane laptopa</b>.<br />
<br />
<table style="border: 1px solid black;">
<tbody>
<tr>
<td><b>Za</b></td>
<td><b>Protiv</b></td>
</tr>
<tr>
<td><ul>
<li>mobilnost</li>
<li>dizajn</li>
<li>veličina (težina)</li>
<li>autonomija (baterija)</li>
<li>multifunkcionalnost (WiFi i bluetooth, web kamera, čitač kartica)</li>
<li>manje kablova</li>
</ul>
</td><td><ul>
<li>cena</li>
<li>prilično skupe komponente za zamenu i nadogradnju</li>
<li>skup servis u slučaju kvara (preosetljiv na prosipanje pića i hrane po tastaturi)</li>
<li>lošije performanse u odnosu na desktop računar iste vrednosti</li>
<li>atraktivan plen za lopove ako ste napolju</li>
</ul>
</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Ukoliko izbor padne na laptop, može se pronaći konfiguracija koja će odgovarati prosečnom korisniku pod uslovom da ne opterećuje procesorsku snagu zahtevnim video igrama i radom sa grafičkim programima.<br />
<br />
<b>Najveći deo vrednosti računara otpada na njegove najvažnije delove: procesor i matičnu ploču</b>. Ove komponente se uglavnom ne menjaju i radni vek računara najčešće traje koliko i jedna od njih. Kada se posle nekoliko godina korišćenja pokvari, vrlo je teško nabaviti rezervni deo, osim ako je još u garantnom roku. Čak i ako postoji takva ploča, odnosno kompatibilni procesor, po pravilu je toliko skup da se ne isplati menjati ga, već je bolje kupiti nov računar. Za pet ili šest godina brzine procesora će biti značajno veće, kao i kapaciteti radne memorije, hardverski zahtevi takođe. Biće razvijeni novi operativni sistemi koji neće baš dobro raditi sa starom konfiguracijom. Sve ostale komponente mogu relativno lako da se zamene novim: memorija, hard disk, ventilator, baterija, ali im cena nije baš pristupačna.<br />
<br />
Pronašao sam neki HP laptop koji košta tačno 39.999 dinara (maloprodajna cena).<br />
<br />
Kod ovog modela, procesor je AMD Turion II Dual-Core procesor brzine 2,4 GHz. Poseduje 4GB DDR3 RAM memorije i grafički čip Radeon HD 5470 sa 512 MB interne memorije. Ono što je retkost u ovoj klasi računara jeste HDMI port za povezivanje sa modernim TV prijemnicima pa sliku sa 15,6 inčnog ekrana možemo preneti na veći ekran televizora, čime se značajno pojačava audio vizuelni užitak gledanja filmova visoke definicije. Ovaj detalj ide u prilog tome da kakav god izbor da napravimo, vrlo brzo će se na tržištu pojaviti bolji model računara, po ceni koju smo dali za prethodni i da je to potpuno normalna pojava, sa kojom se treba pomiriti u startu, inače nikada ne bismo uštedeli dovoljno novca za vrhunski računar. <br />
<br />
Ovaj model standardno poseduje adapter za bežično umrežavanje i bluetooth, hard disk od 500 GB, DVD snimač, 5-u-1 čitač kartica, pa čak i kameru sa integrisanim mikrofonom. Ni tu nije kraj, već se uz njega dobija i preinstaliran Windows 7 Home Premium operativni sistem, dakle, potpuno legalan. Povrh svega, garancija na laptop je dve godine. Po ocenama korisnika na Internet forumima, vrlo dobar odnos cene i kvaliteta za ovaj model.<br />
<br />
Ukoliko se iz nekog razloga odlučite za desktop varijantu, za referentnih 400 evra možemo kupiti sasvim pristojnu konfiguraciju, uključujući i monitor nove LED tehnologije (recimo da na njega otpada otprilike četvrtina raspoložive sume). Na primer, nedavno sam sebi kupio Philips 221S (na 4 rate, bez
kamate) i zadovoljan sam izborom i performansama. Podržava “Full HD” rezoluciju i gledanje
filmova u ovom kvalitetu na njemu predstavlja pravi užitak. Ima 3 godine
garancije. "Alti" je nedavno postao i ovlašćeni serviser za Samsung monitore i štampače, pa nije loše da znate i taj
podatak, možda će neki zbog toga namerno odabrati baš monitor ovog
proizvođača, zbog eventualnog kvara u garantnom roku. Iskusniji
korisnici znaju kolika patnja može da bude prijava kvara na uređaju koji
se iznenada, a po pravilu u najnezgodnijem trenutku, pokvario, a ne znaju kome treba da se obrate i koliko će čekati na popravku.<br />
<br />
Pojedine prodavnice u slučaju kvara
kupljenog računara, kupcima daju drugi na privremeno korišćenje, dok se ovaj
ne popravi, pa proverite i ovu mogućnost.<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" src="http://www.glasbergen.com/wp-content/gallery/computer-cartoons/bizcom9.gif" height="438" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="580" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Izvor: <a href="http://www.glasbergen.com/computer-cartoons">http://www.glasbergen.com/computer-cartoons</a></td></tr>
</tbody></table>
Pošto smo rešili pitanje monitora i odlučili se za desktop varijantu, dolazimo i do još jednog važnog pitanja:<br />
<br />
<b>Da li želite da birate svaku računarsku komponentu posebno, ili biste
radije da kupite testirano, kompatibilno rešenje spakovano u
odgovarajuće kuštite?</b><br />
<br />
Siguran sam da naslućujete odgovor kojem dajem prednost, koji čak i ne krijem, a
evo i zbog čega: ako ste iskusan i napredan korisnik računara, moje
usluge i preporuke vam nisu potrebne i sigurno već znate koji procesor
može da se “upari” sa kojom matičnom pločom, znate da pretražujete
sajtove proizvođača i proverite međusobnu kompatibilnost, znate i cenu
svih komponenti. Znate koliko vam je radne memorije potrebno i znate da
li vam treba posebna grafička kartica, ili vam je dovoljna i
integrisana.<br />
<br />
Ipak,
pošto niste napredni korisnik i nemate mnogo iskustva sa računarima, Vi
ovo ne znate, ali Vam je neko rekao da ćete tako uštedeti dvadesetak
evra. Evo, ja ću Vam dati još dvadeset evra da ih date onom koji vam je
to rekao, pa da on umesto mene i Vas obiđe radnje, kupi te delove i na
kraju ih sklopi u funkcionalnu celinu. Ako to ne bude funkcionisalo kako treba, Vi mi vratite tih 20 evra i nikom ništa. OK, možda Vama ipak nešto, ali loše. Čak i da se svi delovi savršeno hardverski uklapaju, postoji rizik da su softverski nekompatibilni, što je detalj koji ćete saznati tek nakon pokušaja pokretanja sistema. Postoji i verovatnoća da se neki delovi slome usled nestručnog ili nespretnog rukovanja pri ugrađivanju, da se izazovu kratki spojevi na matičnoj ploči usled oslobađanja statičkog naelektrisanja itd. U tim slučajevima gubite svako pravo na garanciju, ostajete i bez računara i bez novca, a sa gomilom šarenih štampanih ploča, ventilatora, kablova, ogromnim crnim kućištem i masom kabastih kutija nećete se baš usrećiti. <br />
<br />
Dakle, <b>mnogo je bolje kupiti gotovu, atestiranu konfiguraciju</b>, sklopljenu od strane stručnih inženjera, koja odgovara standardima i na koju imate punu garanciju narednih nekoliko godina, a najčešće dve ili tri. I ovde je najveći deo cene gotove konfiguracije rezervisan za matičnu ploču i procesor. Oni su konstruisani da rade nekoliko godina, uz pravilno održavanje, odnosno hlađenje. Nažalost, u ovom cenovnom rangu trenutno ne možemo da ciljamo odličan Intelov procesor iz popularne i-serije, već moramo odabrati nešto skromnije. Za nekoliko meseci će i-3 procesori sigurno biti jeftiniji, pa će i ovaj procesor ući u kalkulaciju. Kako nam video igrice i zahtevni grafički alati nisu prioritet, ovo i nije neki hendikep. Pri izboru nam može pomoći i
<a href="http://konfygurator.com/" target="_blank">konfigurator</a> pomoću kojeg možemo da biramo deo po deo, dok ne nađemo sve neophodne komponente za naš računar, ali moramo voditi računa o međusobnoj kompatibilnosti "Svetog Trojstva": CPU + Motherboard + RAM.<br />
<br />
Odgovorili smo i na još jedno važno pitanje, pa hajde da konačno vidimo <b>kakav računar možemo kupiti za 300 evra</b>, koliko nam je ostalo na raspolaganju.<br />
<br />
Napomenuću da <b>moj prvi računar</b>, sa početka ovog teksta, <b>još uvek radi</b> sa
originalnom matičnom pločom, AMD Athlon XP procesorom i integrisanim
grafičkim čipom, <b>više od osam godina</b>!
Promenio sam na njemu dva hard diska, dva DVD pisača, stavio napajanje
veće snage, nadogradio RAM memoriju i čak neko vreme u njemu držao
posebnu grafičku karticu (AGP slot), ali su originalna ASUS A7V8-MX
ploča i pomenuti procesor još uvek u istom kućištu. Nedavno sam ga
poklonio nekom ko do tada nije uopšte imao računar, jer sam u
međuvremenu nabavio novi. Da li je taj stari računar ispunio sve moje zahteve i
opravdao uložen novac? Apsolutno. Nisam gledao na njega kao na trošak
već kao investiciju. Na njemu sam naučio apsolutno sve što danas znam o
računarima, kako o hardverskim komponentama, tako i o mnogobrojnim
programima uz pomoć kojih danas i pišem ovaj tekst i pomoću kojih sam
obezbedio sebi relativno pristojan život u informatički vrlo nepismenoj i zaostaloj državi. Tada sam ga platio tačno 400 evra, pa odatle objašnjenje zašto sam odabrao baš taj iznos. Naravno, bio je u pitanju računar sasvim prosečnih mogućnosti.<br />
<br />
Ukoliko budete žedni znanja, vrlo brzo ćete i Vi sutra opravdati uloženo i
izvući maksimum i iz sasvim prosečnog računara. Morate shvatiti da će najnoviji i trenutno najbrži procesor vrlo brzo biti potisnut novim i
još bržim i da se fokusirate na to da će ono što odaberete bez problema
ispunjavati sve Vaše zahteve narednih nekoliko godina.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" src="http://www.glasbergen.com/wp-content/gallery/computer-cartoons/famcom16.gif" height="368" width="580" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Izvor: <a href="http://www.glasbergen.com/computer-cartoons">http://www.glasbergen.com/computer-cartoons</a></td></tr>
</tbody></table>
Vođeni tom logikom, moj izbor je pao na <b>računar od 200 evra</b>, sa LGA775 Intel
Celeron Dual-Core E3400 procesorom (2,6 GHz) i pločom MSI G41M-P28.
Kapacitet DDR3 radne memorije je u ovom pakovanju svega 2GB, ali bih
tražio da na licu mesta ubace još toliko (10 evra), čime će se značajno
ubrzati rad računara pri korišćenju zahtevnijih aplikacija. S obzirom na
to da ova ploča ima integrisani grafički čip, više radne memorije je
svakako preporučljivo.<br />
<br />
Hard disk je kapaciteta 320 GB, što nije mnogo, jer se danas vrlo brzo
popuni do maksimuma ako na njemu pohranjujemo omiljene serije, HD
filmove i muziku u FLAC formatu, za prave audiofile, a poznajem dosta
takvih. Ostaje nam još 100 evra koje možemo rasporediti u zavisnosti od
preostalih želja i potreba. Možemo kupiti laserski štampač (60-100 evra)
ili zvučnike (10-100), web kameru (10-50), headset slušalice (10-30),
čitač kartica (5-10) ili eksterni hard disk (50-100) za backup
važnih podataka, što je od velikog značaja, a većina korisnika to
shvati tek kad ostane bez istih. Naravno, ne mislim da se pokupuje pola
inventara prodavnice, bolje je u narednim mesecima kupovati jednu po
jednu kvaliteniju komponentu, nego odjednom dve ili tri najlošijeg
kvaliteta.<br />
<br />
Ostalo je još da rešimo <b>pitanje operativnog sistema</b> koji nije instaliran na
hard disku ovog računara, a bez koga je on samo komad nameštaja. <br />
<br />
<b>- A JER ima Vord i Ekcel?</b><br />
<br />
Kod nas je još uvek veoma zastupljena svest da je <b>softver</b> nešto što se
podrazumeva, a ne posmatra se kao
<b>intelektualna svojina</b> i rezultat višegodišnjeg istraživanja i rada
vrhunskih stručnjaka, još manje kao <b>sredstvo koje nam pomaže</b> u
svakodnevnom radu ili nas opušta u trenucima slobodnog vremena. Pritom
razumemo da majstoru koji nam održava auto moramo platiti opravku koja
uključuje njegovo znanje i iskustvo. Namerno sam napravio poređenje sa uslugama
automehaničara jer <b>jedna ozbiljnija popravka na automobilu košta koliko
i legalan Windows koji možemo da koristimo doživotno</b>. Da me ne shvatite
pogrešno, uopšte nisam zagovornik najvećeg softverskog giganta,
naprotiv. Sticajem okolnosti posedujem laptop koji sam dobio sa
originalnim Widows sistemom, ali pored njega imam instaliran i <a href="http://www.ubuntu.com/" target="_blank">Ubuntu</a>
linux koji je danas mnogo pristupačniji prosečnom korisniku računara, sa aspekta jednostavnosti korišćenja.<br />
<br />
Dakle,
ako pri kupovini računara želite da uštedite na operativnom sistemu,
snimiću vam na disk poslednju verziju Ubuntua i naterati Vas da sami
instalirate ovaj sistem na potpuno prazan hard disk Vašeg novog kućnog
prijatelja. Garantujem da će Vam se svideti i da ćete naučiti da ga
koristite 15 minuta nakon instalacije. Sa druge strane, bićete “faca” u društvu
kada kažete da koristite linuks, mada rizikujete i da pomisle kako ste
pripadnik neke sekte.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" src="http://s3.amazonaws.com/theoatmeal-img/comics/computers/6.png" height="359" width="580" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Izvor: <a href="http://theoatmeal.com/comics/computers" target="_blank">http://theoatmeal.com/comics/computers</a></td></tr>
</tbody></table>
Pored potpuno besplatnog operativnog sistema, gotovo svi komercijalni
programi imaju svoju besplatnu alternativu:<br />
<ul>
<li><a href="http://www.openoffice.org/" target="_blank">OpenOffice</a> kao zamena za Microsoft Office paket, </li>
<li><a href="http://www.avast.com/" target="_blank">Avast</a>, <a href="http://www.avg.com/" target="_blank">AVG</a> ili <a href="http://www.avira.com/" target="_blank">Avira</a> za zaštitu od virusa </li>
<li><a href="http://www.videolan.org/vlc/" target="_blank">VLC</a> za reprodukciju svih audio i video formata, </li>
<li><a href="http://www.foobar2000.org/" target="_blank">foobar2000</a> ili <a href="http://www.aimp2.us/" target="_blank">AIMP</a> za muziku, </li>
<li><a href="http://www.irfanview.com/" target="_blank">IrfanView</a> i <a href="http://www.gimp.org/" target="_blank">GIMP</a> za pregled i obradu fotografija,</li>
<li><a href="http://cdburnerxp.se/" target="_blank">CD burner</a> za “rezanje” diskova, </li>
<li><a href="http://www.7-zip.org/" target="_blank">7zip</a> za (de)kompresiju fajlova, </li>
<li><a href="http://inkscape.org/" target="_blank">Inkscape</a> za vektorsko crtanje, pa čak i </li>
<li><a href="http://www.blender.org/" target="_blank">Blender</a> za 3D animaciju. </li>
</ul>
Word i Excel nisu sastavni deo Windows
sistema, to su programi iz posebnog “Office” paketa koji se takođe
plaća. <b>U vrlo bliskoj budućnosti vam neće uopšte biti potreban nijedan program</b> na kućnom računaru. Za pisanje ovog teksta inicijalno sam koristio <a href="http://docs.google.com/" target="_blank">Google Documents</a>. Mogu da mu pristupim sa bilo kog računara koji ima pristup
Internetu, da ga izmenim, pošaljem mejlom, dam drugim osobama direktan pristup da nešto dopišu itd. Nema potrebe da ga nosim sa sobom, niti da brinem da li na
računaru postoji instaliran Word. <br />
<br />
Zaista
nema potrebe da potrošite silne pare na super-brz računar koji ćete 99%
vremena koristiti za funkcije koje danas bez problema obavljaju malo
bolji mobilni telefoni. Vrlo brzo ćete shvatiti da svi računari zaista rade na beli dim: čim on izađe, računar više ne radi :-)<br />
<br />
Što pre prihvatimo ove neverovatne brze informatičke promene i usvojimo informaciju kao univerzalnu valutu u trgovini znanjem, lakše ćemo prebroditi godine “oblaka” koje su pred nama. Moramo se prilagoditi svetu jer on sigurno neće nama, ali ne ne smemo zaboraviti da uživamo u malim stvarima. Računari su tu da nam u tome pomognu, da brže obavimo željene poslove i posvetimo se porodici, prijateljima, prirodi ili onome što nas opušta i ispunjava. <br />
<br />
<i>P.S. Tekst nije naručen niti sponzorisan od bilo koje kompanije ili pojedinca i u potpunosti predstavlja lični stav autora. Naslov članka se odnosi samo na cenu kućišta desktop računara, a ne na cenu kompletne konfiguracije, što ste sigurno shvatili ako ste pročitali ceo tekst. Hvala Vam na tome :-)</i>Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com7tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-85663020063382941392011-12-07T10:00:00.001+01:002015-01-06T00:15:01.235+01:00Nasilje u SrbijiNakon nedavne tragedije u Beogradu kada je <a href="http://www.naslovi.net/tema/326757" target="_blank">tročlana porodica skočila sa zgrade</a>, povela se još jedna u nizu rasprava putem društvenih mreža i u komentarima elektronskih medija. Prvo je "Blic", u želji za ekskluzivnošću, preneo pogrešnu informaciju da su svo troje poginuli, čuo sam da je to učinjeno čak i pre dolaska hitne pomoći na lice mesta. Potom su drugi mediji u narednih sat ili dva prenosili različite informacije, o tome da su skočili sa 5. ili 6. sprata, sa krova zgrade, o godištu roditelja i o zdravstvenom stanju dečaka, da bismo kasnije saznali šta se zapravo dogodilo. To je sve manje bitno. Ono što jeste bitno je razlog zbog kojeg se dogodila ova užasna tragedija, kao i razlozi svih tragedija iz prošlosti i onih koje će se dogoditi u budućnosti. Siromaštvo, depresija, psihoza, nasilje u porodici...<br />
<br />
<a name='more'></a>Ono što je takođe bitno su reakcije ljudi na ovu vest. Pre nešto više od mesec dana sam na neki način branio decu koja su čestitala srećan rođendan <a href="https://www.facebook.com/sumaricekragujevac" target="_blank">Facebook grupi Šumarica u Kragujevcu</a>. Kolega <a href="http://smisaodrustvenelobotomije.blogspot.com/2011/10/kapirate-li-facebook-lajk.html" target="_blank">Aleksandar Grubeša</a> je ukazao na ovaj fenomen, ne znam kako drugačije da nazovem tu pojavu. Mislio sam da ta deca nisu to učinila sa namerom, već iz potpunog nehata, automatski, da ne kažem robotizovano. Čak i da jesu, to nije opravdanje da se malo zastane i zapita: "Čekaj malo, hoću da čestitam srećan rođendan grupi koja je posvećena streljanju đaka u Drugom svetskom ratu? Tu nešto definitivno nije u redu"...<br />
<br />
<div style="background-color: #cccccc; padding: 10px;">
Na vest sa početka ovog teksta u sredu 7. decembra od 13:11h na <a href="https://www.facebook.com/pages/Blic/130061742089" target="_blank">Fejsbuk strani Blica</a> čak 25 (dvadeset i pet) ljudi je kliknulo "Like"! </div>
<br />
Posle ove tragedije povela se rasprava da li je moguće da niko ništa o tim ljudima nije znao, kakve smo mi to komšije, zar nije moglo to da se spreči? Ako su se već roditelji odlučili na ovakav način, zašto su poveli u smrt i svog sina kojeg su 15 godina pre toga pokušavali da dobiju? Gde su njihove porodice i najbliži prijatelji? Zašto niko nije razgovarao sa njima? Da li su bili lečeni od nečega? Da li možemo nešto da učinimo da sprečimo slične tragedije u budućnosti? Ako oslušnemo svoj komšiluk, svako od nas poznaje bar jedan problematičan slučaj. Da li ste nekada pozvali policiju? Da li ste prijavili nasilnika centru za socijalni rad? Verujem da većina nije nikada. Zašto? Zato što se bojimo. Zato što nas je strah da će nas taj isti nasilnik sutra prebiti na stepeništu, da će nam razbiti stakla na kolima, da je možda lokalni diler pa će nam natovariti još veće probleme na vrat. Lakše je zatvoriti oči, uši i usta i pustiti da "priroda sve na kraju odradi sama".<br />
<br />
Moja prijateljica radi kao lekar opšte prakse i deo je tima za borbu protiv nasilja u porodici. Na obukama koje je prošla saznali su da je gotovo u svakoj porodici prisutan neki oblik nasilja. Verbalno i psihičko nasilje je ponekad za žrtvu gore od fizičkog. Ono što lekar može da uradi, ako joj se obrati potencijalna žrtva, jeste da je uputi psihologu u centru za socijalni rad ili eventualno pozove policiju, koja u principu ne može ništa da uradi bez jasnih dokaza. Nema čak pravo ni da fotografiše fizičke povrede, već se one snimaju uz prisustvo posebne komisije. Ovo je za većinu ljudi jedna teška trauma i ogoljavanje svoje najdublje intime, pogotovo u manjim mestima gde se svi međusobno poznaju, ako ne direktno, onda preko najmanje jednog zajedničkog prijatelja. Treba biti izuzetno jak ili beskrajno očajan pa izneti u javnost svoju "sramotu".<br />
<br />
Lekar nije psiholog i mora da ostavi rezervu sumnje u izjavu pacijenta, pošto su poznati slučajevi lažnih prijavljivanja nasilja. Zbog toga je u obavezi da svaki slučaj uputi na psihološko savetovanje. Da stvar bude još gora, nisu ni svi psiholozi spremni da obavljaju svoj posao kako bi trebalo. Poznat mi je slučaj majke koja je sa detetom napustila muža jer ih je ovaj konstantno ugrožavao. Pio je, omalovažavao majku, zapostavljao dete, vređao ih, dok njoj nije pukao film i dok se nije spakovala i izašla iz stana. pokrenula je proces za razvod braka i otišla je i kod psihologa. On joj je rekao da ipak razmisli dobro o svemu i da se preispita da nije možda ipak problem u njoj. Kome treba prijaviti psihologa?<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMdpr_bnp6OxAIwPGcns_Kr-7WVEPNuqk1F4tAYsks5EY47zY-YB1tRpThHNnOEbaM3ROq2ETKDQ30Lv0eFXxjEuQig8BI2OyFYoV0WVuCx6MmdQ2F1thHAoBpbWdFe5jCSzrr/s1600/deaf_dumb_blind_monkeys.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMdpr_bnp6OxAIwPGcns_Kr-7WVEPNuqk1F4tAYsks5EY47zY-YB1tRpThHNnOEbaM3ROq2ETKDQ30Lv0eFXxjEuQig8BI2OyFYoV0WVuCx6MmdQ2F1thHAoBpbWdFe5jCSzrr/s1600/deaf_dumb_blind_monkeys.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Fotografija preuzeta <a href="http://www.mylot.com/w/image/2099561.aspx" target="_blank">odavde</a></div>
<br />
Da li treba prijaviti komšiju ako čujemo da u stanu iza zatvorenih vrata lete tanjiri, razbijaju se čaše i dopiru zastrašujući krici? Dok stigne policija, često je prekasno. "Strasti" su se smirile, komšija će se ponašati kao da se ništa nije dogodilo. Policija nema ovlašćenja da interveniše ukoliko niko nije životno ugrožen.<br />
<br />
<span class="commentBody" data-jsid="text">Trenutno živim u zgradi koja ima 4 sprata i 18<span class="text_exposed_show">
stanova. Bio sam 2 godine predsednik Skupštine stanara, dok nismo
angažovali firmu. Nebrojeno puta sam terao narkomane, alkose i lokalne
pišače iz ulaza. Zvao sam naravno i policiju, ali im je vreme odziva
trajalo koliko i utakmica koja je trenutno bila na TV-u. Sad ih više ne
zovem. Pošto imam malo dete, kad god mi neko smeta, a da nije primereno
vreme, ja ga pozovem telefonom. Imam jedan prepaid broj koji mi služi
samo za plaćanje parkinga, da čak ni ja ne znam napamet koji je, a na <a href="http://www.belestrane.988info.rs/site/" rel="nofollow nofollow" target="_blank">http://<wbr></wbr><span class="word_break"></span>www.belestrane.988info.rs/<wbr></wbr><span class="word_break"></span>site/</a>
bez problema pronađem broj telefona u tom stanu i onda ga zovem dok se
ne javi pa prekinem vezu. Jednom, dva, tri puta... Ako ima
identifikaciju poziva, može da me pozove, ali se ne javljam. </span></span><span class="commentBody" data-jsid="text"><span class="text_exposed_show">Dovoljno je
da shvati da uznemirava još nekog.</span></span> <span class="commentBody" data-jsid="text"><span class="text_exposed_show"> Možda to baš i nije normalno, ali je ipak normalnije od užasa koji se odvija sa druge strane zida. Jedan moj prijatelj je lepo rekao: "Mala je verovatnoća da čuješ komšije u ljubavnom zanosu, ali ćeš zato lepo čuti svaku reč i razbijen tanjir kada počne svađa u kući."</span></span><br />
<br />
Postoji i drugi scenario: Neki brakovi tako opstaju godinama. Žena trpi uvrede, ponižavanja i batine i nema snage da se suprotstavi mužu, da li zbog deteta, straha od još gorih batina, straha od napuštanja, samoće, sramote od porodice i okoline, milion drugih razloga. Neke se spakuju i odu, ali se posle izvesnog vremena vrate, pa ponovo proživljavaju istu stvar. Njima niko neće pomoći ako sami ne odluče da im je pomoć potrebna. Ako nemaju podršku kod najuže rodbine ili najboljeg prijatelja, postoje ustanove u kojima mogu da potraže stručnu pomoć.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://www.womenngo.org.rs/content/view/255/" target="_blank"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0sVe8weAwdZdboR1twLLa9uB4YXxL6Z4v_lluqU62YZxC3ryj7uTsLfzVAbZfhjHIw7G4Vo8H4S2kFIyEoFtgkh2vzctlfGbe0YGzXf414Ba_RiTB6YXOVqooDJQKWiwR0gEZ/s1600/sos-nasilje_nad_zenama.jpg" /></a></div>
<br />
Bez neke ambicije novinara-istraživača, postavio sam se u ulogu prosečno informisanog korisnika koji traži način na koji bi mogao prijaviti slučaj porodičnog nasilja. Ako pokušate isto što i ja, siguran sam da ćete dobiti manje ili više iste rezultate:<br />
<br />
Na sajtu <a href="http://www.nasiljeuporodici.rs/" target="_blank">Nasilje u porodici</a> može da se nađe dosta informacija o ovom problemu, ali sa desne strane ima nekoliko "aktuelnih vesti" iz 2009. godine. Projekat je sponzorisala češka vlada i tačno se dobija utisak da je neko brinuo o tome samo dok su pristizale pare.<br />
<br />
Postoji i sajt <a href="http://www.sigurnakuca.org/">www.sigurnakuca.org</a> takođe iz 2009. godine kada je kampanja o porodičnom nasilju bila u punom jeku. Na sajtu su, međutim, predstavljene samo sigurne kuće u Kragujevcu i Smederevu. Postoji doduše i nekoliko korisnih linkova, pa ako je neko dovoljno uporan, može pronaći ono što traži.<br />
<br />
Na sajtu novosadskog <a href="http://www.csrns.org.rs/" target="_blank">Centra za socijalni rad</a> još uvek stoji email adresa sa .yu domenom što znači da sajt nije ažuriran godinama i na taj način ne možete prijaviti ništa. Uz ovaj sajt je povezan i sajt <a href="http://www.csrns.org.rs/sigurnakuca" target="_blank">Sigurne kuće u Novom Sadu</a> na čijem forumu stoji "Sada je točno Čet, Jul 17, 2008." i poslednja poruka je iz januara te godine. Na stranici Kontakt nalazi se običan formular gde nemate nikakav podatak, ali na stranici "<a href="http://www.csrns.org.rs/sigurnakuca/sekcije.php?r=sbr-38/%D0%9E%D0%B1%D1%80%D0%B0%D1%82%D0%B8%D1%82%D0%B5-%D1%81%D0%B5....html" target="_blank">Obratite se</a>" postoji broj telefona 021/646-57-46 koji sam pozvao i uverio se da je aktuelan.<br />
<br />
<div style="background-color: #cccccc; padding: 10px;">
Iskoristiću priliku da navedenim sajtovima ovim putem ponudim <b>besplatne usluge ažuriranja</b>, kako bi korisnici imali pravu informaciju i direktan kontakt kada dođu na njihov sajt.</div>
<br />
Najažurnije što sam uspeo da pronađem je sajt <a href="http://www.womenngo.org.rs/" target="_blank">Autonomnog ženskog centra</a> i mislim da ovde može da se dobije najviše informacija i pre nego što se neko odluči za neposredan kontakt.<br />
<br />
Pošto nisam odmah hteo da objavim tekst, obratio sam u toku jučerašnjeg dana na plakate koje sam uspeo da zapazim na nekoliko lokacija u gradu. Prvi plakat koji sam uočio je <a href="http://www.sosns.org.rs/" target="_blank">SOS ženski centar</a> a drugi je <a href="http://www.hocudaznas.org/" target="_blank">Hoću da znaš</a> - projekat <i>Ka sveobuhvatnom sistemu za zaštitu od nasilja nad ženama u AP Vojvodini</i> koji sprovodi Pokrajinski sekretarijat za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polova od 2009. do 2012. godine.<i> </i>Aktivnosti
projekta zasnivaju se na sprovođenju Strategije za zaštitu od nasilja u
porodici i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja u AP Vojvodini.<br />
<br />
Ovom prilikom bih naveo i malo statističkih podataka, iz priloga <a href="http://www.yueco.rs/" target="_blank">Radio i televizije YU eco</a> iz Subotice. Frapantan je podatak da je ove godine u Srbiji ubijeno 35 žena, od čega 27 u
porodičnom ili partnerskom nasilju. Najizražajnije je i dalje fizičko
nasilje, kao i ekonomsko zbog koga žrtve se čestvo odlučuju da ostaju uz
nasilnika. Prilog je povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama pripremila Sandra Iršević, a datum objavljivanja je 25.11.2011.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="423" src="http://www.youtube.com/embed/ygkmCx2RitY" width="580"></iframe>
<br />
Definitivno je sve trulo u državi Srbiji, mogao bih da nabrajam do sutra. Na primeru Norveške i <a href="http://www.naslovi.net/search.php?q=oslo+brejvik&date_from=01.07.2011&date_to=31.07.2011&sel=0" target="_blank">masovnom ubistvu 77 ljudi</a> u Oslu slušali smo nedeljama i shvatili da bolesnih umova ima na svakom kraju planete, bez izuzetka i bez obzira na životni standard, štagod to značilo. Monstrum je inače pre nekoliko dana proglašen neuračunljivim i biće na psihijatrijskom lečenju.<br />
<br />
Došao sam do zaključka da se u poslednje dve godine ipak intenzivno radi
na podizanju svesti o ovom važnom i sve prisutnijem problemu kod nas.
Postoje institucije kojima se možemo obratiti i postoje mehanizmi koji
pomažu žrtvama nasilja da se izbore sa svojim problemom i da se nakon
oporavka lakše i brže integrišu u normalne životne tokove, ako je to
uopšte moguće u sredini u kojoj živimo.<br />
<br />
Ne smemo zaboraviti ni vršnjačko, maloletničko nasilje u školama, gde je broj prijavljenih slučajeva takođe značajno povećan u poslednjih nekoliko godina, a što opet zahteva posebnu pažnju. Možemo li nešto uraditi da se taj broj smanji? Ne znam, ali ako stalno okrećemo glavu na drugu stranu, znam da sigurno nećemo.Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-70873008482173034342011-12-05T02:52:00.001+01:002015-12-27T22:38:44.228+01:00Kad sunce opet zađe<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdny8sUtCtj0THyLkoryTMBpvDtrMPtLSlvDV5iauBaVTtQHdADgw4ZAtT1qSfdyOjLvI1Zc9EDkL6S0ccbQ1Thq6I31dIiUjOP51nzLfGhzjPXPsZ9vJIiiR8mXw5CSSusMUE/s1600/Hladno_Pivo_ulaznica.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="93" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdny8sUtCtj0THyLkoryTMBpvDtrMPtLSlvDV5iauBaVTtQHdADgw4ZAtT1qSfdyOjLvI1Zc9EDkL6S0ccbQ1Thq6I31dIiUjOP51nzLfGhzjPXPsZ9vJIiiR8mXw5CSSusMUE/s200/Hladno_Pivo_ulaznica.jpg" width="200" /></a></div>
U trenutku kada je počinjao prvi koncert <a href="http://www.hladnopivo.hr/" target="_blank"><b>Hladnog piva</b></a> u Hali sportova, ja sam osamdesetak kilometara severnije uspavljivao Mašu uz pesmu <b>Kad sunce opet zađe</b> Starih pizda iz Pule. Nakon što se rodila, plakala je prvih nekoliko nedelja noću. Pročitao sam na nekom forumu da je jedan tata
pevao tu pesmu svom sinu kada ovaj nije hteo da spava, pa sam i ja rešio da probam. Za divno čudo, uspevalo je. Ne pamtim
kada sam joj poslednji put svirao pred spavanje, pošto je skoro uvek
mama uspavljuje. Pevao sam <i>"i zvezde nek ti kažu da još uvijek volim te
ja..."</i> kada je počela da plače.<br />
<br />
<a name='more'></a><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="423" src="http://www.youtube.com/embed/d_KXNDY4Gvg" width="580"></iframe>
<br />
- Mašo, šta ti je, zašto plačeš?<br />
- Šmrc... Nemoj više, šmrc, da sviraš tu pesmu...<br />
- Pa dobro, lepi, neću više, obećavam, a je l' tako gadno pevam? - pokušao sam da je nasmejem, kad sam video da ju je pesma stvarno potresla.<br />
- Ne... šmrc, samo mi je jako tužna...<br />
- Pa jeste, tužna je malo, a šta ti je tu toliko tužno?<br />
- Pa to što te ja čekam, šmrc, a ti nikad nećeš doći...<br />
<br />
Kad mi tad srce nije puklo... Nisam ni primetio kako je brzo porasla, koliko je emotivna i krhka i kako upija svet oko sebe. Pitam se zašto bar malo grubosti nije nasledila od mene, bilo bi joj lakše u životu... Poljubio sam je i rekao da neću više nikad to da joj sviram, pa sam morao brzo da smislim nešto veselije. <b>Razbole se lisica</b> se nikako nije uklapala u repertoar pesama pred spavanje, pa sam otpevao <b>Na svetu postoji jedno carstvo</b> od Branka Kockice. Zaspala je pre nego što sam otpevao svoj aranžman <i>"Tamo Maša radi ono šta hoće, tamo raste slatko voće"</i>. Utom je i BRranka došla s posla...<br />
<br />
Ne mogu rečima dočarati koliko volim koncerte i žive svirke, to možda razumeju samo oni koji me malo bolje poznaju. Čak ni "rođena" supruga ne razume taj životinjski poriv koji dobijem kada čujem da neki od mojih omiljenih bendova svira u gradu ili okolini. Ne umem da objasnim odakle mi tolika strast za koncertima, gužvom, guranjem, gaženjem, prolivenim pivom, pocepanim majicama i drugim kontraindikacijama ovakvih masovnih događaja, tako odbojnih "normalnim" ljudima.<br />
<br />
Jedan od razloga je sasvim sigurno taj što imam jako mnogo prijatelja i poznanika koji se aktivno bave muzikom, pa volim da ih vidim i čujem uživo kad god mogu, pošto se u ovim, da kažem zrelim godinama, sve ređe viđamo. Među njima i moja dva venčana kuma. Da, imao sam dva kuma na venčanju, a i BRanka je imala dve kume. Par kumova kod matičara i par u crkvi. Nismo imali puno svatova, ali smo zato imali pregršt kumova. Nek ide život...<br />
<br />
Drugi razlog je što, iako nikada nisam imao bend, neizmerno volim da sviram gitaru i pevam, što činim pretežno kada nikog nema kod kuće, na radost moje porodice, a na žalost mojih najbližih komšija, jer je zvučna izolacija u zgradi takva da komšiju ispod nas svake noći čujem kako hrče, dok onog pored čujem kako iskijava neke gremline, pošto zdrav čovek ne može da kija sedam puta uzastopce i pritom urla kao <a href="http://lotr.wikia.com/wiki/Uruk-hai" target="_blank">Uruk-hai</a> u samrtnom ropcu. Gitara je bez sumnje moja najveća strast, jer ništa ne može da mi napuni baterije kao pola sata sviranja. Ranije sam svirao mnogo više, danas samo kad "moram", a to postaje sve češće, što ima i dobre i loše strane. Loše - zato što mi sve češće treba to punjenje baterija, a dobre - što imam neki ventil da se izduvam posle ubitačnog tempa života.<br />
<br />
Kada čovek poput mene dođe u pomenute zrele godine, gde porodične i poslovne obaveze zauzimaju 120% raspoloživog vremena, onda tu baš i nema mesta za svirke i "lude provode" po klubovima. Tako sam se, po ko zna koji put razočarao, kada sam shvatio da 2. decembra 2011. u Hali sportova na Novom Beogradu neću moći da gledam i slušam jedan od omiljenih bendova, zbog toga što BRanka tada radi drugu smenu, a ćerka nam je još uvek suviše mala da bih je ostavio samu kod kuće ili izlagao tolikim decibelima. Tazbina mi živi na više od 100 km udaljenosti, pa nije baš najsrećnije rešenje za privremeno čuvanje dece, pogotovo za tako banalan razlog kao što je tatin odlazak na "Ono Zlo", koji god koncert da je u pitanju. <br />
<br />
Ipak, pomirio sam se s tim da ih neću videti ove godine, iako mi jako fali da ih čujem u nekoj boljoj dvorani. Pre dve godine sam ih slušao u Hali novosadskog sajma, gde mislim da nikad pre toga nisu bile održavane svirke. Zvuk je bio gori nego u Hali 1 beogradskog sajma, gde sam prvi put gledao "aero-mede" kako ih moja ćerka zove. Žao mi je što nisam mogao da ih gledam 2009. kada sam bio na letovanju u Lovranu pored Opatije, kada su imali koncert u Rijeci, tačnije na Krku. Nisam imao baš nikakvu varijantu za prevoz. BRankin tetak Marić mi je rekao kako u hladnjaku mogu birati "Žuju" ili "Karlovačko" i da nema potrebe putovati čak na Krk zbog hladnog piva. Gledao sam ih i 2002. na <a href="http://www.exitfest.org/" target="_blank">Exit festivalu</a>, kada je zvuk sigurno bio mnogo bolji, ali mi taj koncert nekako nije baš ostao u sećanju, mislim na čitav festival uopšte, valjda zbog previše maligana koje sam na njemu uneo u sebe. Kada sam čuo da će zbog velikog interesovanja praviti i drugi koncert u subotu, šareni leptirići u stomaku su počeli da prave šutku i pevaju <a href="http://youtu.be/VRiBTX3gVR4" target="_blank"><b>Rigoleto</b></a>, ali ne onaj Verdijev za koji ste čuli u školi na času muzičkog obrazovanja.<br />
<br />
Na dan prvog koncerta išli su svi drugari i kolege koje znam. Nije mi bilo bitno ni ako odem "solo", na takvim događajima uvek naletim na nekog poznatog. Svi smo sličnih interesovanja, odrasli smo na muzici istih bendova, svi smo pili pivo ispred dragstora ili u parku, "svi pelcovani u istom danu". Saznao sam da i moj drugar Sale, koji dan posle koncerta odlazi da radi u London, takođe ide na koncert, ali će najverovatnije popuniti broj osoba iz saobraćajne dozvole njegovog drugara, pa ćemo se videti na licu mesta.<br />
<br />
U subotu ujutru me je probudio Slaviša, moj verni uhoda sa Fejsbuka, kojeg nisam video otkako se pre više od dve godine preselio iz pokrajinske u republičku prestonicu i kojem nije promaklo da ću "atendovati" drugi koncert zagrebačkih pankera. Nije prvi put da me neko od poznanika zove i pita da li imam mesta u kolima za svirku na koju sam svojim časnim klikom svečano obećao da ću ići. Zato valjda i služe te društvene mreže, barem ja njih tako doživljavam. Ako ovo čita i neki obijač stanova, samo da napomenem da u zgradi imamo video nadzor, a u stanu rotvajlera kojem ne dajemo hranu na dan kada negde putujemo.<br />
<br />
Slaviša je je upravo postao moj najbolji prijatelj, jer se ispostavilo da stanuje u zgradi pored Hale sportova. Iako je tog dana bilo izrazito toplo za početak decembra, često je problem kada idete negde na svirku gde ostaviti višak garderobe i stvari koji vam u toj atmosferi samo smetaju, pa je drugar koji živi u blizini važniji i od venčanog kuma. Krenuo sam oko 18:45 iz Novog Sada, starim putem preko Inđije, koji je nedavno renoviran. Pustio sam disk na kojem je bila <i><b>Knjiga žalbe</b></i> i skoro sve pesme sa <i><b>Šamara </b></i>jer nisu baš mogla stati oba albuma na jedan disk. Fabrički plejer u kolima ne čita mp3 diskove, a zaboravio sam USB fleš za FM modulator koji koristim za duža putovanja. Ako ovo čita neki obijač automobila, samo da napomenem da u kolima imam onaj iritirajući višemelodijski alarm i ženku rotvajlera koja ne podnosi kada je odvojena od mužjaka.<br />
<br />
Stari put jeste presvučen novim slojem asfalta i odličan je, ali tek od južne strane Fruške Gore. Nije mi jasno zbog čega nisu mogli da presvuku i preostala 3 kilometra tog uništenog puta, ako su već uradili ostalih 11. Nije mi, doduše, jasno mnogo toga kada su u pitanju građevinski radovi u našoj zemlji, ali to je posebna tema kojom ne bih da se bavim ovde i sada. Stigao sam sat vremena pre koncerta, bez žurbe, taman da se malo ispričamo. Pošto me je čekala i vožnja nazad, čvrsto sam obećao sebi da neću popiti
više od jednog piva, a otresli smo po jedno čim sam parkirao. Šta je tu
je, barem sam siguran da ću ovaj koncert pamtiti dok sam živ.<br />
<br />
Dok smo stajali pored hale, elaborirali smo akustiku betonskih konstrukcija i razmatrali da li da se smestimo na tribine, pa da kao ona dva namćora iz Mapetovaca pratimo koncert, ili da ga pratimo iz partera, gde se odigrava sve ono što sam pomenuo. Pre toga sam bio samo jednom u Hali sportova, 1997. godine kada sam gledao <b>Biohazard</b>. Iako sam tada već tri godine živeo u Novom Sadu, na koncert sam išao sa starom ekipom iz Rume, gde je hard-core scena bila u punom jeku, ponajviše zahvaljujući drugarima iz <b>Lake gimnastike</b>, kasnije <b>Gymnastics</b> koji su, kao nesvakidašnji trio u potpuno nekonvencionalnoj formaciji - bubanj, bas i glas, tada tutnjali alternativnom domaćom scenom. Taj koncert je za mene bio otkrovenje, adrenalin kakav nisam pre toga nikad osetio, vrlo moguće i glavni razlog zbog kojeg sam zavoleo žestoke koncerte, kad štekću gitare i odzvanjaju činele.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="423" src="http://www.youtube.com/embed/gFdAzol0nB8" width="580"></iframe> <br />
<br />
Slaviša je pričao o tome kako je kupio <b>Azrine <i>Filigranske pločnike</i></b> i kako je od Đure čuo da ploče treba premazati lepkom za drvo, posle kojeg se, kad se osuši i skine, uklanjaju sve nečistoće i ispravljaju krčanja, šuštanja i preskakanja, a ja sam njegov monolog iskoristio da pošaljem poruku BRanki da sam bezbedno stigao i kolegi e-Miletu koji je veliki ljubitelj <b>Hladnog piva</b> i hladnog piva, da ga pitam kako je bilo juče i da li je bio dobar zvuk. Onda smo načeli čips koji sam kupio umesto neke normalne hrane, ne bih li stvorio rezerve rezervi ugljenih hidrata, neophodnih za naporan koncert, kada je naišao neki Slavišin kolega sa devojkom. Kao debil sam izbegavao da se rukujem, pošto je ova serija čipsa bila izrazito masna, ni da su ga pravilii od svinjske kožure. To je ipak, čini mi se, bilo bolje rešenje nego da sam im ostavio po tridesetak grama masti na dlanovima. Ovako me možda i neće zapamtiti. Čim su se oni udaljili, naišle su Maya i Jelena, sa pivom koje je glavni konkurent onog koje sponzoriše koncert, pa smo im rekli da ne smeju da ga piju blizu hale. Za divno čudo, nisu produžile dalje, već su ostale da čuju "još koju pametnu" od nas. Njih dve su takođe živele ranije u Rumi, a sada žive i rade u Beogradu. Rumljani imaju tu sjajnu osobinu da im je smešno sve ono što drugima nije, tako da je Slaviša za trenutak imao malih problema da se prilagodi, ali mu nije dugo trebalo, s obzirom na to da je on zapravo iz Šapca, iako to vrlo vešto krije.<br />
<br />
Stigla je poruka od e-Mileta da je koncert bio odličan, ali da je sedeo na tribinama, pa ne može baš da bude objektivan kada je zvuk u pitanju. Kad si sa dobrom ekipom, dobro će ti zvučati i Tribjut tu Milić Vukašinović, a ne <span class="st">Ingemark Stenmark iz Gajnica sa svojom klapom.</span> Zaključili smo da je najbolje da ipak siđemo na parter i iskusno zauzmemo mesto ispred miksete, jer je tu, prirodno, najbolji mogući zvuk. Od BRanke nisam dobio povratnu poruku.<br />
<br />
Na ulazu u halu, tek nakon što me je redar pretresao, sreo sam Vladu Lukića, još jednog Rumljanina kojeg je posao doveo u Beograd. Stanovali smo u istoj zgradi, na istoj vertikali, gde je od 5 stanova čak u 4 stanovao po jedan Vladimir. Sreli smo se i pre 4 godine na pomenutom "Iron Maiden" koncertu na Sajmu. Oženio se i, kako to stariji Sremci kažu, "popravio" za još par kilograma od momenta kad sam ga poslednji put video.<br />
<br />
Iz hale je već dopiralo prašenje <a href="https://www.facebook.com/pages/Covek-Bez-Sluha-Official/191098743729" target="_blank"><b>Čoveka bez sluha</b></a> koji su bili "na visini zadatka". Sigurno je velika čast biti predgrupa <b>Hladnom pivu</b>, baš kao što je i
njima svojevremeno bila, kad su svirali kao predgrupa <b>Idijotima</b>. Baš mi je drago što
sam i njih čuo uživo, a nakon ovog kratkog izvođenja, sigurno ću ih
gledati na nekoj od budućih svirki. Mikija pamtim od dana kada sam pratio <b>Gimnastiku</b> na svirku u Smederevskoj Palanci kada su bili gosti tada malo poznate grupe <a href="https://www.facebook.com/pages/SIX-PACK/53012317310" target="_blank"><b>Six Pack</b></a>. Svirka je bila u fiskulturnoj sali osnovne škole, a binu su konstruisali od školskih stolova, ispod koša. Sećam se da smo igrali basket pre svirke, na drugom košu, kada je jedan lokalni mangup hteo sa tih stolova da zakuca loptu u koš iznad bine, ali je u odraznom koraku propao kroz trulu dasku stola. Srećom, nije se povredio, ali smo ga propisno zavitlavali ostatak večeri. Ne znam da li su koševi bili niži od pravih, ili su dve godine treninga ipak urodile nekim plodom, uspeo sam tada bez problema da zakucam u duksu, farmerkama i cipelama. Sa druge strane, imao sam i 25 kilograma manje nego danas, kad jedva uspevam da pipnem mrežicu, a čini mi se da je i Mickey od tada uložio u sebe isto toliko. Izgleda da je višak kilograma neke osobe dvostruko veći od broja godina koje su prošle od poslednjeg susreta.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="325" src="http://www.youtube.com/embed/wPrN_Ya51fc" width="580"></iframe><br />
<br />
Posle <a href="https://www.facebook.com/pages/Covek-Bez-Sluha-Official/191098743729" target="_blank"><b>ČBS</b></a> upalila su se svetla u hali i onda sam pogledom pokušavao da nađem Saleta, pošto još nije bila gužva dole. Poslao sam mu poruku da smo locirani ispred miks-pulta, blago udesno, bliže stepenicama. Samo što sam mu poslao poruku naleteo sam na Bjutija kojeg sam do tada poznavao samo u virtuelnom svetu, prvo na Srbovanju, a zatim i na Fejsovanju. Po sopstvenoj tvrdnji i on je imao višak kilograma od momenta kada smo se virtuelno upoznali, ali je <a href="http://neblog.bjuti.info/neblog.item.9/kako-sam-steso-guzicu.html" target="_blank">uspešno stes'o guzicu</a>.<br />
<br />
Već vidim da će mi biti jako teško da ispratim ceo koncert bez još barem dva piva, koliko je dobra atmosfera, ali ovde nema mesta zajebanciji, treba se vratiti nazad, nakon tri sata stajanja i skakanja. Alkohol mi u tome neće pomoći. Slaviša i ja smo primetili na plafonu hale mrežu punu žutih balona sa jelenovom glavom i počeli da nagađemo na kojoj pesmi će ih pustiti da padnu na publiku. Neko je rekao da su na prvom koncertu pustili balone na samom početku svirke, ali to mi nije imalo mnogo smisla. Da sam neki marketing stručnjak, pustio bih balone na samom kraju, da ih ljudi iznesu iz hale u što većem broju, to je dobra reklama. Ali nisam marketing stručnjak, pa verovatno ne razmišljam na pravi način. Slaviša je otišao po još jedno pivo, a ja sam ostao karakter, pa sam ga mrzeo zbog toga.<br />
<br />
Stvorila se već prilična gužva na parteru, a napunile su se i tribine, doduše, na prvom nivou, gore je bilo još dosta slobodnih mesta. Maji i Jeleni sam rekao da stanu ispred nas ako masa okolo počne intenzivno da skače i da se šutira, njih neće previše gurati. One su se nasmejale misleći da se šalim, pa sam se i ja nasmejao, a plakao bih. Bolje uspela šala, nego da ispadnem budala, pomislio sam. <br />
<br />
Svetla su se ugasila, nastao je mrkli mrak, počelo je...<br />
Prvo se pojavio Deda za klavijaturama, a onda je pala zavesa i ušli smo u <a href="http://www.youtube.com/watch?v=TUahudC-iYE" target="_blank"><i><b>Svijet Glamura</b></i></a>. Odlična scenografija sa velikim LED ekranom i Mile u kostimu Napoleona oduševili su masu "na prvu". Sjajna uvertira i poruka koja opominje:<br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>Ko kome gura u svijetu glamura, </i><br />
<i>Koliko košta nova frizura? </i></blockquote>
Glavna preokupacija malih građana u vremenu kada nam mediji serviraju gomilu besmislenih i nepotrebnih informacija dok se ljudi bore za goli život.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiC0txlj7m_7iuwP58ew1uxzma-jJF77STgirfQmSZvVuh-_n0KCeqUuEkEnkLd4y6BlsrbW7y7SvLW_Kc0F2B35ywRuAI6eL9CnGJ4oPaB3ARy0PE_qXyuVbfs76Z4rgwaaN8J/s1600/Hladno_Pivo_Hala_Sportova_Svijet_Glamura.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="327" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiC0txlj7m_7iuwP58ew1uxzma-jJF77STgirfQmSZvVuh-_n0KCeqUuEkEnkLd4y6BlsrbW7y7SvLW_Kc0F2B35ywRuAI6eL9CnGJ4oPaB3ARy0PE_qXyuVbfs76Z4rgwaaN8J/s400/Hladno_Pivo_Hala_Sportova_Svijet_Glamura.jpg" width="580" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-size: x-small;">FOTO: <a href="http://www.longplay.rs/vesti.php#2408" target="_blank">LongPlay</a></span></div>
<br />
Posle toga je usledilo još nekoliko pesama sa aktuelnog albuma, koje su mi zvučale toliko poznato, kao da ih slušam godinama, iako mi se album iskreno i nije baš dopao. Izgleda mi kao da su tekstovi nekako u prvom planu, ispred muzike, a takvi albumi zahtevaju dodatni angažman da bi postale prijemčive armiji vernih fanova. Ipak, to je čisto subjektivni utisak koji će se vremenom sigurno popraviti. Zaista ne znam pozadinu nastanka ovog albuma, ali mi se <i><b>Knjiga žalbe</b></i> dopala odmah čim sam je čuo. Posle sam saznao da su otišli u Liku i bukvalno se izolovali od sveta dok nisu završili album. To jednostavno nije moglo ispasti loše. Meni lično je <i><b>Šamar</b></i> omiljeni album, ali i na onim pre njih ima sjajnih momenata.<br />
<br />
Uopšte se ne sećam redosleda pesama koje su svirali u subotu, ali znam da su u skoro dva i po sata izređali oko 35 pesama, među kojima i mnogo onih "matorih": <a href="http://www.youtube.com/watch?v=A_uwMa6ifkM" target="_blank"><b>Pjevajte nešto ljubavno</b></a>, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=OilHrvquG6M" target="_blank"><b>Princeza</b></a>, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=b5RGykk6XBU" target="_blank"><b>Trening za umiranje</b></a>, <a href="http://youtu.be/gFc1_rv9vAI" target="_blank"><b>Šank</b></a>, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=0cs4xxHlhH8" target="_blank"><b>Nema više</b></a>, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=8aDCAZSLVP4" target="_blank"><b>Debeli</b></a>, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=RQEl6DF1t7U" target="_blank"><b>Bačkizagre stuhpa šeja</b></a> i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=kowKFQQulKc" target="_blank"><b>Bubašvabe</b></a>. Izostala je meni posebno simpatična <b><a href="http://www.youtube.com/watch?v=TFNBDotELqg" target="_blank">Frizerska</a> </b>ali sam nju čuo pre dve godine u Novom Sadu, kada mi je malo falilo da nokautiram kretena ispred mene, koji je na stihove <i>"ne bi sada na pozdrav dizao ruku"</i> upravo dizao ruku na opisan način. Verujem da bi i sada bilo takvih, a na to sam posebno alergičan i možda je i bolje što je nisam čuo.<br />
<br />
Pošto od balona nema ništa, neko je naduvao prezervativ i bacio ga uvis, što je većina oduševljeno prihvatila. Došao je i do mene, pa sam ga odgurnuo par redova dalje, a onda ga je neka devojka spustila dole. Pomislio sam kako nekim ljudima leteći kondomi baš idu na k**ac, a eto, uhvatila ga je devojka. Ubrzo je ponovo počeo da skakuće iznad naših glava. U hali je postajalo sve toplije, pa sam počeo da osećam žeđ. Uzeo sam gutljaj piva od Maje. <br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>Jednim osmjehom, ti puniš me</i><br />
<i> I daješ snagu mi da ustanem ujutro </i><br />
<i>Kada je vani mračan dan...</i></blockquote>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="423" src="http://www.youtube.com/embed/ZKIpkAjQAxw" width="580"></iframe> <i><br /></i><br />
<br />
Kad je počela <b>Jednim osmjehom</b> osetio sam potrebu da pošaljem BRanki još jednu poruku. Znao sam da joj nije svejedno što sam je ostavio samu kod kuće jedinog dana u nedelji koji smo mogli provesti zajedno.<br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>Moramo se maknuti ili ćemo usahnuti. </i><br />
<i>A ti me uspravljaš onako k'o što znaš,</i><br />
<i>Samo ti.</i></blockquote>
Send - Recently used - BRanka - OK<br />
<br />
Onda je prošlo još nekoliko pesama, nemam pojma kojih. Znam samo da su odsvirali i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=H1yeoVBCbLQ" target="_blank"><b>Šamar</b></a>, a baloni su još uvek bili u mreži. Nedugo zatim su upalili svetla da bi se slikali sa publikom za uspomenu, pa su odsvirali <a href="http://youtu.be/FwYvEpzTSzg" target="_blank"><b>Fotoaparat</b></a> sa poslednjeg albuma. Tada me je Slaviša pozvao i pokazao na devojku pored njega koja mi je mahala. Od pojačanog svetla, umora i bez naočara koje sam ostavio u kolima, nisam odmah prepoznao Milicu. "Konačno neko poznat a da nije iz Rume", pomislio sam, a onda sam se setio da veza ipak postoji, pošto je ona Stevina sestra od tetke. <a href="http://www.jebomamu.com/" target="_blank"><i>Jeb'o mamu</i></a>, ni manjeg mesta, ni veće povezanosti među ljudima...<br />
<br />
Milica mi je ostavila čašu piva i izgubila se negde u pohodu na prve redove, mi iz pozadine smo bili izgleda previše statični. Par puta sam odgurao neke malo razuzdanije tipove koji su se približavali na pola lakta dužine, ali nije bila velika gužva, pa je bilo dovoljno prostora za sve. Da sam 10 godina mlađi sigurno bih išao napred, ovako sam već dobio upalu vratnih mišića i kičma me je sve slabije podnosila, da bih se još upuštao u koštac sa mladim pankerima. Sledeći put definitivno idem na tribine, gde god bio. Prošle su dve pesme, više nije bilo smisla čuvati pivo, pa smo ga Slaviša i ja dokrajčili. Ako se vrati, kupiću joj novo.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHXSKJIh6CvLH9XZlJmxaCcrPPAG0weuQ2dkT8amnCvjaGtbINrCt8D7YVvS87O3nmsXswm4Z2lBwshTpa5mLKMPvExCubQuFp812BYu82w6dXP74fkQrkVVd_ujEbOOVSH7o0/s1600/Hladno_Pivo_Hala_Sportova_publika.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHXSKJIh6CvLH9XZlJmxaCcrPPAG0weuQ2dkT8amnCvjaGtbINrCt8D7YVvS87O3nmsXswm4Z2lBwshTpa5mLKMPvExCubQuFp812BYu82w6dXP74fkQrkVVd_ujEbOOVSH7o0/s400/Hladno_Pivo_Hala_Sportova_publika.jpg" width="580" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-size: x-small;">FOTO: <a href="http://www.longplay.rs/vesti.php#2408" target="_blank">LongPlay</a></span></div>
<br />
Nešto pre ponoći završen je i regularni deo koncerta, pa smo tražili bis. Bilo je jasno da će ga biti svakako, ali smo se potrudili da ih zaista i pozovemo kako dolikuje, stvarno su prašili iz sve snage. Mile je izašao sam sa akustarom pa smo znali da sledi <a href="http://www.youtube.com/watch?v=A5F4jhJ8CTo" target="_blank"><b>Roštilj</b></a> i suština života sažeta u samo jednoj strofi:<br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>Divlje izlaske u grad zamijenio je sad </i><br />
<i>Lagani dvokorak uz puni želudac .</i><br />
<i>A sada zreli i debeli iscrpljenoj ženi</i><br />
<i> U prolazu dijelimo poljubac .</i></blockquote>
Pogledao sam telefon i video dve poruke. Prva je od Saleta: <i>"Jbg, tražio sam te. Mi smo 10m ispred levog zvučnika"</i>. Znao sam. Na suprotnom smo kraju hale. Valjda ćemo se videti posle koncerta. Druga je bila od BRanke: <i>"Yo man"</i> što ne znam da li je bio odgovor na poruku da sam stigao u Beograd, ili na stihove iz <b>Jednim osmjehom</b>, ali je bio znak da je sve OK i da zna sve što i ja znam.<br />
<br />
Posle toga su odsvirali još <a href="http://www.youtube.com/watch?v=7UkvKD56k0w" target="_blank"><b>Supermena</b></a>, <b><a href="http://www.youtube.com/watch?v=YPYuhqIzc9k" target="_blank">Politiku</a> </b>i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=KiM9xaYx5u8" target="_blank"><b>Planetu</b></a>, da bi ponovo sišli sa bine. Kako su baloni i dalje prkosili iznad naših glava, ostalo je dovoljno snage i raspoloženja da ih pozovemo na drugi bis. Morali su odsvirati <b>Nije sve tako sivo</b> i Slaviša i ja smo se složili da je to verovatno pesma za kraj, kada se spominje pivo i kada će pasti baloni. <br />
<br />
Ako se ne varam, odsvirali su <a href="http://youtu.be/Jw1R40lRlI4" target="_blank"><b>Samo za taj osjećaj</b></a> i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=F6loMWarVaI" target="_blank"><b>Ne volim te</b></a>, kada su počeli prvi taktovi od <a href="http://youtu.be/fLDLXnxkhxk" target="_blank"><b>Nije sve tako sivo</b></a>:<br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>Zbog nje su dečki pišali sjedećki </i><br />
<i>Sad, jebi ga, šta ćeš, sjediš i plačeš </i><br />
<i>Treba ti par promila, muška idila </i><br />
<i>I barem tona testosterona!</i></blockquote>
Slaviša snima kamerom sa mobilnog telefona, mreža počinje da se cepa i baloni padaju... <br />
<br />
Oduševljena publika kao po komandi buši sve balone i pre nego što padnu na zemlju. Marketing menadžer verovatno nije bio oduševljen. Nisam hteo da podležem toj psihologiji mase, pa sam uhvatio jedan u nameri da ga odnesem Maši. Preostalo je možda još nekih dvadesetak balona do kraja poslednje pesme na koncertu, a neki su me gledali kao zveri čiji je plen bio u mojim rukama. Namestio sam svoju agresivnu grimasu i dao do znanja da se neću bez borbe odreći dragocenog trofeja.<br />
<br />
A onda je doprlo sa razglasa:<br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>Kad sunce opet zađe</i><br />
<i>i ptičice zašute sve</i><br />
<i>ja ipak ću te čekat dragi</i><br />
<i>do kasno u noć.</i></blockquote>
Ajoj, kakav "fleš", ponovo... Bio sam na ivici suza, srećan i tužan u isto vreme... Da sam imao još decilitar piva u sebi sigurno bih se prosuo. Plakao sam na Exitu 2005. kada sam u jenom trenutku ostao sam ispred opservatorije na Petrovaradinskoj tvrđavi dok je pevao <b>Massimo</b>: <i>"Pjevaću dok suze me ne zabole..."</i> BRanka je tada bila trudna s Mašom i otišla je kod svojih da podeli sa njima tu radosnu vest, a ja sam sa budućim kumom otišao na festival i napio se kao žedna zemlja kiše. Jedan lik je prošao pored mene i brzo pobegao, nije baš bilo sigurno stajati pored ludaka koji sa čašom vina plače uz Masima Savića!<br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>A ti si sada daleko</i><br />
<i>iza sedam mora, sedam gora</i><br />
<i>ali zvijezde nek ti kažu</i><br />
<i>da još uvijek volim te ja.</i></blockquote>
Ne znam otkad puštaju ovu pesmu na kraju koncerta, pomislio sam da su to sigurno počeli kako bi podržali Tustu dok se <a href="http://www.blic.rs/Zabava/Vesti/280262/Tusta-iz-Idijota-pobedio-rak" target="_blank">borio protiv raka</a> i to me je dodatno zakucalo za pod Hale sportova, sada već novog dana.<br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>Ja još uvijek čekam na tebe<br />Ali ne znam da nikad nećeš doć<br />Prve laste što dođu sa sjevera<br />Prve laste javit će mi to.</i></blockquote>
Raspao sam se...<br />
<br />
Ne znam da li je nešto primetio, ali Slaviša me je povukao za rukav i rekao da se raščistila gužva na izlazu i da možemo da krenemo napolje. Duks mi je pocepan, kosa mokra od piva, a patike mokre i prljave od barica sa poda hale. Milica nije došla po pivo, Saleta nisam video i nisam se pozdravio sa njim. Vlada Lukić je nestao do sledećeg koncerta, Bjuti takođe. Nas četvoro smo se uputili ka stepenicama, gladni i umorni.<br />
<br />
Svaki put posle koncerta kažem sebi da je ovaj poslednji. Video sam i čuo skoro sve što sam hteo, potreban sam kod kuće. A onda me uhvati neko ludilo kad čujem da se približava svirka nekog benda koji volim i pomislim u sebi: "Vladimire, đubre, samo još ovaj i dosta je!"<br />
<blockquote class="tr_bq">
<i>Riskirao bih svaki pokušaj </i><br />
<i>Da zadržim taj osjećaj...</i></blockquote>
Pevao sam dok sam išao ka kolima čvrsto držeći žuti balon. Marketing menadžer je bio bar malo srećan.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="423" src="http://www.youtube.com/embed/sz95mvXIsaQ" width="580"></iframe><br />
<br />
<div style="background-color: #cccccc; padding: 10px;">
<span style="font-size: small;">P.S. Inspiraciju za ovu priču dobio sam delom zahvaljujući tekstu koji je <a href="http://www.slideshare.net/ivanminic" target="_blank">Ivan Minić</a> sa bloga <a href="http://ftw.rs/lektira-zivotne-lekcije-iz-pesama-hladnog-piva" target="_blank">For The Win</a> napisao odmah nakon prvog koncerta 2. decembra. Pročitao sam ga taman uoči koncerta i zamislio se koliko zapravo celokupan opus Hladnog piva, ali i svih drugih bendova i autora koje volimo imaju značaja u našim životima. Kakve poruke izvlačimo i koliku snagu mogu da nam pruže u nekim bitnim momentima, kada nemamo dovoljno snage da sami budemo dovoljno kreativni. Nisam mogao svoj utisak da sažmem u dva ili tri refrena. U nadi da mi neće zameriti, drugarski pozajmljujem Ivanovu odličnu prezentaciju o životnim lekcijama iz pesama Hladnog piva.</span></div>
<div id="__ss_10440503" style="width: 580px;">
<b style="display: block; margin: 12px 0 4px;"><a href="http://www.slideshare.net/ivanminic/lektira-zivotne-lekcije-iz-pesama-hladnog-piva" target="_blank" title="Lektira: Zivotne lekcije iz pesama Hladnog Piva">Lektira: Zivotne lekcije iz pesama Hladnog Piva</a></b> <iframe frameborder="0" height="355" marginheight="0" marginwidth="0" scrolling="no" src="http://www.slideshare.net/slideshow/embed_code/10440503" width="580"></iframe><br />
<br />
<i>Hvala Ivane.</i><br />
<i>Hvala Idijoti.</i><br />
<i>Hvala Hladno pivo. </i><br />
<i>Hvala svim akterima ove priče. </i><br />
<i>Hvala svima vama koji ste uspeli da stignete do ovih redova.</i><br />
<i>Hvala BRanka i Mašo.</i><br />
<div style="text-align: right;">
<i>Vlada</i><br />
<div style="text-align: left;">
<i><br /></i></div>
</div>
</div>
Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-78365910558205208442011-11-24T10:52:00.000+01:002015-12-22T01:54:48.870+01:00Dnevnik jednog taksiste #6<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZoDI43wADeTkloEEG6HjRwpJGyyMMMoMN2cHiRSYymm3s7elXxg6OU0Lp1AbYe0PXqNy_TKmZe-kvdp7kNI2Y8n0J-abl8m76jKlg92yP1Lm-tVSgetcKd5NkXHeZ1hPK5q7N/s1600/Novi_Sad_by_Night.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZoDI43wADeTkloEEG6HjRwpJGyyMMMoMN2cHiRSYymm3s7elXxg6OU0Lp1AbYe0PXqNy_TKmZe-kvdp7kNI2Y8n0J-abl8m76jKlg92yP1Lm-tVSgetcKd5NkXHeZ1hPK5q7N/s320/Novi_Sad_by_Night.jpg" width="320" /></a></div>
Probudio sam se posle dvočasovne "sieste" i podrignuo od punjene paprike koju sam vario tokom sna. Treba raditi celu noć. Petkom uveče je za nijansu lakše raditi nego subotom, barem statistički gledano, ali izuzetaka uvek ima. Prošli put je prošlo bez ijednog incidenta, ali je zato 699 imao dinamičnu noć. Kad god krenem u auto setim se te priče, verovatno ću tako dok sam živ.<br />
<br />
Bilo je prethodnih nedelja nekoliko napada na taksiste u gradu. Nije nam svejedno kad god neki sumnjivi likovi sednu na zadnje sedište pa nam dahću za vratom. Kolegu su izboli nožem jer nisu imali ili hteli da mu plate. Pa ne moraš mi platiti, pička mu materina, samo izađi iz auta i idi bestraga. Napali su i vozača gradskog autobusa. Zato se od svoje gumene palice ne razdvajam. Sva je sreća da je još nisam upotrebio. A hteo sam, mnogo puta. Trudim se da se maksimalno iskontrolišem, ali, posle višečasovne vožnje kroz gradsku gužvu, voleo bih da vidim nekog normalnog. Znam da su taksisti večiti krivci kod ostalih učesnika u saobraćaju, mnogi s pravom, ima nas raznih, ali kako ljudi danas voze, to nije normalno. <br />
<br />
<a name='more'></a>Siniša je prošlog petka radio noćnu smenu kada je kolega 287 zatražio pomoć preko pomoćnog kanala. Bio je na Telepu, kod Doma zdravlja, rekao je da mu prete neka tri mladića. U pitanju je stajalište kod dežurne ambulante, svakog vikenda tamo idu razni hitni slučajevi posle proslava, pijančenja, sportskih uspeha naših reprezentativaca i slično. Ova trojica su dovela kolegu koji nije bio pri sebi od alkohola i odbili su da plate vožnju, takođe "pod gasom". Kao za inat, nijedno taksi vozilo nije bilo na parkingu ispred ambulante, pa je kolega posegao za "ćurkom". Uspeo je taman da izgovori poziciju i da kaže "pomoć" kad mu je jedan od te trojice iščupao "ćurku" i krenuo da ga hvata za kragnu. Većina ljudi gleda da sačuva sopstveno dupe i nije ga briga šta se dešava u njegovom dvorištu sve dok ga neko baš potpuno ne ugrožava. Tako su na kolegin poziv za pomoć reagovala svega trojica ili četvorica taksista iz udruženja koji su se iz raznih delova grada uputili ka Telepu. Između ostalih, bili su to Siniša i 323, odranije poznat policiji zbog nasilne vožnje i nanošenja lakših telesnih povreda, koji je na kolegin poziv zašlajfovao iz Veternika.<br />
<br />
Siniša je stigao sa Detelinare za otprilike 4 minuta i stigao tačno posle patrole policije koja je, kako se kasnije ispostavilo, vijala baš 323 sa sve rotacijom i sirenom. Danima već raspravljamo kako neko može da stigne od Veternika do Telepa brže nego da ide od Detelinare, ali smo zaključili kako je 699 suviše spor. Uglavnom, ta sirena je nehotice pomogla kolegi 287 jer su se "banditi" razbežali pre nego što su ga izgazili od batina. Usledila su uobičajena proceduralna pitanja službenih lica u plavom, umesto da su potražili begunce ili bar obavestili svoje kolege. Kada su završili sa ispitivanjem kolege 287, prešli su na 323, koji je bio pomalo razočaran što nije mogao da upotrebi svoje "fight club" veštine. Siniša se kune da je razgovor tekao ovako:<br />
<br />
- A Vi, mladiću, da li znate koliko ste prekršaja napravili od Veternika?<br />
- Pa šta sam mogao, napali su kolegu, bio sam najbliži...<br />
- Bili ste najbliži, u Veterniku?<br />
- Pa da, ovi što su u gradu su ili zauzeti, ili su sisice, pa ih boli dupe da pomognu kolegi.<br />
- Prošli ste kroz dva crvena svetla i prekoračili ste brzinu u naseljenom mestu.<br />
- Ja vam lepo kažem da je kolega tražio pomoć, nisam u tom trenutku razmišljao...<br />
- Za to Vam sledi oduzimanje dozvole.<br />
- Čoveče, razumeš li ti srpski? Šta biste vi uradili da vam neke pijane budale napadaju kolege? Ubili biste boga u njima. A ko nas štiti? Vi? Pa vama je samo u interesu da naplatite kaznu, po mogućstvu bez prijave, nego onako, uvijeno u vozačku i saobraćajnu.<br />
- Pazite malo šta pričate!<br />
- Šta da pazim? Nikad vas nema kad treba, a sutra ćete me zajebavati što nemam upaljena svetla usred dana.<br />
- Ni sada vam nisu upaljena, a noć je.<br />
- To sam prijavio u servisu, ne znaju šta je, ponekad se sama tako ugase, pa posle prorade sama od sebe.<br />
- Mi smo vas pratili sve vreme, nismo uspeli da vas stignemo koliko ste brzo vozili...<br />
- Pa kad vozite te krševe od auta!<br />
Za divno čudo, policajac se nasmejao, pa zatim i njegov kolega, jer su znali da je to tačno, pola njihovih automobila ne bi prošlo vanredni tehnički pregled, zimi voze sa "ćelavim" gumama, ne rade im farovi, štop svetla itd. Objašnjenje za to je kao i kod svih nas - nema se para. Upozorili su vozača i seli u svoj "krš" gde su još pet minuta nešto pričali i žvrljali u tefter, da bi se potom odvezli u pravcu odranije poznatom policiji.<br />
<br />
Petkom uveče je uvek živo u gradu, ima dosta posla, ali generalno ne
volim da vozim petkom i subotom uveče. Do ponoći još i nekako, ali posle
toga počinje mračna strana Novog Sada: pripiti menadžeri sa polupijanim
sponzorušama, maloletne klinke u krznenim čizmicama i pirsingom u
pupku, njihovi vršnjaci u belim košuljama sa pola litre čičkovog ulja u
kosi i pola litre pelinkovca u želucu, poneki narkoman ili prijateljica
noći. Verovatnoća da vam uđe neko prema kome nećete bacati sumnjičave
poglede u retrovizor se drastično smanjuje od ponoći do 4 ujutro. <br />
<br />
Na stajalištu u centru bio je samo jedan taksi iz mog udruženja, sivi "xsara picaso". Neki novi kolega, pošto ga nisam ranije viđao. Klimnuo mi je glavom u znak pozdrava, uzvratio sam mu istim gestom. Baš smo kulturni. Novajlije ćete najlakše poznati po tome što ne čitaju novine i ne igraju igrice na mobilnom da bi prekratili vreme u pauzi između dve vožnje. Konstantno su u grču da ne propuste poziv dispečera i vrlo pažljivo posmatraju šta rade druge kolege. To je potpuno normalno i zahteva izvesno vreme dok ne postane uobičajena rutina. Sećam se kada sam počinjao da radim koliko sam imao propusta, ali na greškama sam najbolje učio i vremenom sam ih sveo na minimum. Iako sam u teoriji znao kako sve funkcioniše, nekoliko puta sam primio vožnju pre kolege koji je ranije stigao na stajalište. Kad to uradite jednom, dobijete opomenu, poput žutog kartona, a ako se ponovi istog dana, završili ste smenu. Da ne pričam koliko su blagonaklone kolege kojima ste bukvalno preoteli vožnju, vrlo brzo zaradite lošu reputaciju.<br />
<br />
Da je bilo prilike, izašao bih da pozdravim novog kolegu, bio je mojih godina, sigurno bismo brzo našli zajednički jezik. Mnogo je lakše kad ti neko pruži podršku na početku, ovo je posao kao i bilo koji drugi, iako si uglavnom prepušten samom sebi. Dobra stvar je što ne postoji hijerarhija, svi smo zaista jednaki, nikom ne polažemo račune, samo plaćamo članarinu i vozimo. Loša stvar je... Uh, sve ostalo je valjda loša stvar; cene nismo podigli već dve i po godine, a gorivo je poskupelo više nego duplo. Poreze gotovo niko ne plaća, pa smo svakog dana kao na dobošu, jer onaj kome uđe inspekcija rizikuje da ostane bez auta dok ne podmiri sve troškove državi. Zbog toga najveći broj taksista registruje automobil na ženu ili nekog drugog člana porodice, da ne bi mogli da mu zaplene ličnu imovinu. Osim nas dvojice nije bilo naših kolega, što znači da će prvi poziv na adresu iz užeg centra pripasti njemu. Zbog toga ne bih da ga dekoncentrišem i ometam, sačekaću neku drugu priliku.<br />
<br />
Trenutak pre nego što je dispečerka pročitala "Garden", na stajalište je stigao beli "suzuki swift" sa roze nalepnicama "Viki taksija". Kolega nije registrovao da je adresa najbliža našoj lokaciji, jer je zurio u prenaglašeno našminkanu Viki, za koju su kružile glasine da naplaćuje najskuplje vožnje u gradu, a naročito u okolini, s obzirom na kvalitet pruženih usluga. Svirnuo sam mu da primi tu vožnju kako ne bi baš prvo veče potpuno uprskao stvar. Trgnuo se i pogledao u mom pravcu, pokazao sam mu gest kao da telefonira, misleći pritom da treba da se javi, a on je samo slegnuo ramenima. Onda sam podigao "ćurku" u nadi da će shvatiti, međutim, on uopšte nije registrovao taj poziv. Nije mi ostalo ništa drugo nego da i ja slegnem ramenima i odgovorim dispečerki "357, centar, primio." Odmah sam krenuo, dok je kolegi donja vilica ostala da visi pošto je konačno ukapirao da je propustio vožnju.<br />
<div style="text-align: right;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/12/dnevnik-jednog-taksiste-7.html">Dnevnik jednog taksiste, 7. deo</a></div>
<a href="http://blog.kravic.com/2011/10/dnevnik-jednog-taksiste-5.html">Dnevnik jednog taksiste, 5. deo</a>Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-86916320777102955052011-10-19T11:30:00.000+02:002015-12-22T01:55:07.065+01:00Dnevnik jednog taksiste #5<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibHkuYB1RAQ3tlCvZL3bV7M63ca-mLeeG13TMK_BBoYOZTTXuU_g6uNW9XUd9YqXH2me2AGHtcmAdg6G_ffa9-_VjVAQ3aFOcCfOjxZbOu5546-wg3p4nCGF_2nb8Jq4b_8Xx5/s1600/bulevar.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibHkuYB1RAQ3tlCvZL3bV7M63ca-mLeeG13TMK_BBoYOZTTXuU_g6uNW9XUd9YqXH2me2AGHtcmAdg6G_ffa9-_VjVAQ3aFOcCfOjxZbOu5546-wg3p4nCGF_2nb8Jq4b_8Xx5/s1600/bulevar.jpg" /></a></div>
Dispečerka je objavila Bulevar 8, kod banke. Pošto na Stanici nije bilo kolega iz mog udruženja, prihvatio sam poziv, treba mi samo minut i po, čak i ako bude crveno na semaforu.<br />
<br />
U Novom Sadu danas postoji 12 bulevara, računajući i ove nove, još nezavršene, koji će povezati Limane sa Telepom, Detelinarom i autoputem, neposredno pred nove izbore. Ipak, ako se kaže samo Bulevar, misli se na Bulevar oslobođenja, koji vodi od železničke stanice do Mosta slobode. Ja ga pamtim kao Bulevar 23. oktobra, što je datum kada je Novi Sad oslobođen od fašističke okupacije u Drugom svetskom ratu 1944. godine. Nazivi ulica se menjaju sa svakom novom vlašću, pa je tako i Bulevar dobio novi zvaničan naziv. Novo ime ne predstavlja neku drastičnu promenu, kontekst je isti, ali će se datum po kojem je dobio ime polako zaboraviti.<br />
<br />
<a name='more'></a><br />
Ispred broja 8 je već stajao čovek sa torbom za laptop,
pretpostavljam da je zvao sa mobilnog telefona i da mu se prilično žuri.
Seo je na zadnje sedište.<br />
- Dobar dan želim. Fruškogorska 11 - kulturno me je pozdravio.<br />
- Dobar dan. Da li želite da stanem preko puta ili baš ispred?<br />
<br />
Znao sam tačno gde ide, jer mi brat radi na toj adresi, firma se zove "Mikronas", ili se ranije tako zvala, sada ima neke skraćenice koje su jasne samo štrebolikim likovima poput njega koji tamo rade. Uglavnom, Fruškogorska 11 je kod nas poznata kao "kontejner" jer se radi o dvospratnoj montažnoj zgradi plave boje, koja potpuno odudara od okoline, studentskih domova i Tvornice mašinskih delova, stare zgrade koja danas pripada Fakultetu tehničkih nauka. Još jedan interesantan detalj je taj što je to prva zgrada sa neparne strane Fruškogorske ulice, pa bi bilo logično da ima broj 1, međutim, nije tako. Ne mogu da tvrdim, ali mislim da je to zbog toga što su za vreme izgradnje Bulevara cara Lazara porušene stare kuće koje su imale brojeve od 1 do 9.<br />
<br />
- Možete stati preko puta, hvala - odgovorio je čovek, verovatno jedan od profesora sa fakulteta koji je tamo radio.<br />
Hteo sam da mu kažem da mi brat radi u "Mikronasu" i pitam da li ga poznaje, ali sam se uzdržao, retko kada prvi započinjem konverzaciju. Umesto toga, koncentrisao sam se na vožnju i trudio se da makar jednu danas odradim potpuno profesionalno.<br />
<br />
Vožnja od početka Bulevara do Fruškogorske nije nešto dugačka, oko 3 kilometra, sa samo jednim skretanjem ulevo. Uz zeleni talas, stigne se za manje od 5 minuta. Na semaforu kod "Agrovojvodine", gde treba da skrenem levo, pali se crveno svetlo. Pošto sam prvi, lako ću skrenuti, jer se prvo pali uslovno levo za vozila iz mog smera, pa tek onda zeleno za ona iz suprotnog, što silaze sa Mosta slobode. Znam raspored promene svetala na skoro svim semaforima u gradu, pogotovo na većim raskrsnicama. U trenutku kada se za pešake upalilo crveno svetlo počeo sam da odbrojavam u sebi: "Deset, devet, osam, sedam..."<br />
<br />
Na "jedan" se upalilo žuto i lagano sam krenuo. U isto vreme je krenuo i zeleni "volvo" iz trake desno od mene, koji takođe sme da skrene levo. Ja se držim svoje krajnje leve trake i skrećem takođe u krajnju levu traku, međutim, "volvo" mi bez potrebe ulazi u putanju i prisiljava me da usporim. Ima ljudi koji su neverovatno bahati u saobraćaju, verovatno i u životu uopšte, pa još kad vide taksi tablu na krovu automobila, nema kraja iživljavanju. Bezbroj puta sam poželeo da imam neki torpedo ispod haube i da kao u akcionim filmovima po potrebi mogu da aktiviram projektil koji bih uputio prema automobilu ispred mene. Ipak, "astra" karavan je daleko od Bondovog "aston-martina", pa sam mogao samo da mu svirnem malo duže nego što je uobičajeno i par puta uključim duga svetla, čisto da mu signaliziram da znam da je to namerno uradio i da je đubre. Nisam ovog puta ništa opsovao jer vozim jednog profesora koji je uz to možda i neki nadređeni mom bratu, pa da ne kvarim utisak. Vozač "volvoa" je jedva dočekao moju reakciju, rešio je da se još malo igra sa mojim već kratkim živcima, pa je naglo usporio. Prešao sam u desnu traku da se sklonim, ali je i on odmah prešao ispred mene u istu traku. Ponovo sam svirnuo, dva puta, a onda je uključio brisače i pritisnuo prskalicu za pranje vetrobranskog stakla, očigledno podešenu da baca malo jači mlaz, tako da je nekoliko kapi palo i na moje staklo, pošto sam vozio tačno iza njega. Bilo mi je smešno, ovo još nisam doživeo, ali sam čuo od nekih kolega da postoje vozači koji ovo redovno rade. <br />
<br />
Približili smo se raskrsnici sa Fruškogorskom, vožnja je praktično bila pri kraju, na radost profesora koji je sedeo iza, a na žalost vozača "volvoa" koji bi više od svega želeo da se zakucam u njega otpozadi pa da naplati neku štetu, jer mu je desno stop svetlo već bilo polomljeno, a branik zahvatila korozija. Kako je on išao pravo, a ja na sledećem semaforu desno, u jednom trenutku smo se našli jedan pored drugog, jer sam morao da usporim zbog jednog "smarta" koji je krenuo da razvozi kinesku hranu iz "2 štapića", pa je samo izleteo ispred mene. Pogledao sam levo prema vozaču, ogroman nos, crven kao paprika, guste crne obrve, brkovi, rošavo lice. Spustio je staklo na vratima suvozača i počeo da se dere: "Šta je, majmune, što ne gledaš malo, a? Pun mi je k***c vas taksista ovde, mamu vam j***m, ne može da se živi od vas." U nekim okolnostima bih mu verovatno odgovorio istom merom, a sada mi je cela situacija bila komična, pa sam dohvatio naočare za sunce iz pregrade iznad mog prozora, okrenuo se prema njemu i laganim, malo dužim pokretom ispruženog srednjeg prsta ih namestio na nos, uz širok osmeh. Upalilo mu se zeleno, pa mu je još jedan nervozni sugrađanin svirao da krene, inače bi već izašao iz kola da se raspravlja ili možda malo boksuje.<br />
<br />
Mi smo stigli preko puta Fruškogorske 11, skinuo sam naočare, najnormalnije rekao - Izvolite, 140 dinara. - kao da ništa nije bilo. - Hvala, doviđenja - uzvratio je profesor, pružajući mi novčanicu od 200 dinara. Dok sam ja tražio sitno, on je već izašao. - Sačekajte kusur! - viknuo sam.<br />
- Ne treba, u redu je - reče i krene preko puta u plavi "kontejner". Pogledao sam prema prozoru gde je bila kancelarija u kojoj mi je radio brat, ali on je bio zagledan u monitor, ne bi okrenuo glavu ni da je pored zgrade defile brazilskih manekenki u donjem vešu. Navikao je na uobičajenu saobraćajnu buku jer je na ovom semaforu redovno mogao da se čuje hor sirena, kad god se upali zeleno svetlo za vozila koja skreću levo na Bulevar cara Lazara, pošto je trajalo svega 4 sekunde. Oni nesrećnici koji se zamisle čekajući na crvenom 84 sekunde i ne krenu odmah na žuto, dobiju za nagradu gromoglasan krešendo sirena svih koji su poređani iza njega.<br />
<br />
Ova vožnja me je malo oraspoložila i otvorila apetit. Pomislio sam da odem ponovo do "Evrope" i možda sačekam Jacu da joj se završi smena pa da je barem odvezem kući, ali sam se na samu pomisao unervozio i odlučio da ipak jedem kod kuće i malo odremam posle ručka. Ostalo je još malo punjene paprike, bilo bi bolje pojesti nešto kuvano, od utorka nisam pojeo nešto kašikom, odnosno, sa šporeta. Treba se okrepiti i dobro psihički pripremiti za noćnu smenu petkom uveče.<br />
<br />
<div style="text-align: right;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/10/dnevnik-jednog-taksiste-6.html">Dnevnik jednog taksiste, 6. deo</a></div>
<br />
<a href="http://blog.kravic.com/2011/10/dnevnik-jednog-taksiste-4.html">Dnevnik jednog taksiste, 4. deo</a>Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-61515754950416735402011-10-03T23:02:00.002+02:002015-12-22T01:55:17.642+01:00Dnevnik jednog taksiste #4<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqZNEWhY89UuWlObMS84aR95iFBEOvhTh9xGCMkN_zICjmvxudqMFzILo72EdQsRw_7ArHfMLnZkVAQ2tvPbg05tEKm9ETQsf79YVeacV3ozXXKFRWyE3owcDgg5hTTY6TBB9F/s1600/filozofski.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqZNEWhY89UuWlObMS84aR95iFBEOvhTh9xGCMkN_zICjmvxudqMFzILo72EdQsRw_7ArHfMLnZkVAQ2tvPbg05tEKm9ETQsf79YVeacV3ozXXKFRWyE3owcDgg5hTTY6TBB9F/s1600/filozofski.jpg" /></a></div>
Na taksi stajalištima važi pravilo FIFO (First In First Out); onaj koji je prvi stigao na stajalište, prvi ga i napušta, nakon prozivke dispečera. Ako narušite ovo pravilo, dobijate isključenje za taj dan i možete da uživate u šetnji Kejom ili Dunavskim parkom. Izuzetak je ako imate "živku", odnosno, kada stranka iz nekog razloga uđe baš u vaše vozilo. Ne dešava se baš često, ali za vozača nema veće sreće, otprilike kao da čekate u redu u pošti, banci ili SUP-u, pa odjednom svima ispred vas pozli i put ka šalteru se naprasno oslobodi. Sa druge strane, vaše kolege će vas prezirati uz glasne ili tihe psovke dok ostaju na stajalištu još neizvestan period vremena.<br />
<br />
Godinama kruži adaptiran vic o momku koji je u ranim jutarnjim satima imao samo 200 dinara kod sebe, a morao je hitno da ode sa Stanice do Petrovaradina. Pitao je nekog taksistu koliko otprilike košta ta vožnja, pa kad je čuo oko 250 (obično se uvek navede 20-30% manja cifra da se stranka "navuče") seo je bez pogovora i pružio vozaču svojih 200 dinara, da ga vozi u tom pravcu dok taksimetar ne otkuca taj iznos. Ovo se desilo pre samog mosta i taksista je "mrtav 'ladan" stao i sačekao da ovaj izađe. Dečko je izašao kada je shvatio da se ovaj neće sažaliti, navukao je duks preko glave i potrčao preko mosta po najvećem pljusku te jeseni.<br />
<a name='more'></a>Posle nekoliko dana, isti momak je ponovo bio na stanici, ovog puta sa nešto više para, pa kad je ugledao istog taksistu na stajalištu odlučio je da se osveti. Krenuo je od početka reda i namerno sa malo feminiziranim glasom pitao prvog taksistu, malo starijeg čikicu, koliko košta vožnja do kafića u centru grada, koji je inače omiljeno mesto LGBT populacije. Kad god neki momak saopšti ovu adresu, taksista uglavnom sa gađenjem pogleda u retrovizor, jer, pogađate, ovi nikad ne sednu napred, ako su sami. Nije ni sada bio izuzetak, taksista ga je odmerio perifernim vidom i dao svoju ponudu od oko 300 dinara. <br />
- OK, daću ti 500 i još 500 ako sedneš sa mnom u kafić da sačekam jednog kolegu. <br />
- More, marš, pederčino! - prosiktao je homofobični taksista.<br />
Posle ove reakcije, mladić je ponovio istu foru sa još trojicom, četvoricom kolega, preskačući namerno po jedno ili dva vozila između njih, da bi konačno stigao do onog koji ga je izbacio na mostu.<br />
- Dobro veče, - rekao je sada malo grubljim glasom. - Koliko košta vožnja do pozorišta?<br />
- 250 - odgovorio je taksista.<br />
- Daću Vam 400 ako me odvezete i usput mahnete svojim kolegama ovde na stajalištu.<br />
- Pa dobro, mahnuću im, 'ajde ulazi - bio je zadovoljan taksista dok je mahao kolegama, ne sluteći da će postati predmet sprdnje najmanje do svoje penzije.<br />
<br />
Na satu je prošlo pola 12, pa sam rešio da odem do Filozofskog, možda se onim devojčicama završe predavanja malo ranije, pa da ih odvezem do stanice, ako neko ne čeka pre mene. Srećom, bio sam jedini iz našeg udruženja na parkingu kod filozofskog. Jednom sam bio sa Sinišom u njihovoj kantini. Logično, odnos devojaka i tipova je bio 98:2 gde smo onih 2 bili Siniša i ja. Seli smo za jedan sto, možda bismo i prošli kao studenti književnosti da nismo naručili pecivo sa viršlom i po dve čaše jogurta. Tetka za pultom nam se obradovala kao da smo joj uručili dobitni Bingo listić, ali smo brzo shvatili da smo jedini koji nešto žvaću. Sve devojke su pile neki "nes" ili "espreso", jedino smo nas dvojica žderali lisnato testo sa jogurtom. Bili smo negde na polovini porcije kada je jedna od filoloških nimfi malo glasnije rekla svojoj drugarici:<br />
- Znaš, mi smo svi inhibirani zbog tih formalizama!<br />
Siniša i ja smo se pogledali, ostavili naše pecivo i pola čaše jogurta i napustili prostorije fakulteta, zauvek!<br />
<br />
Razmišljao sam o <a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-1.html">Sinišinom ispadu</a> od jutros, opet mi je bilo neprijatno. Krenuo sam da pišem Jaci poruku, ali je dispečerka prozvala Filozofski. Naravno, bio sam jedini i još na samoj adresi, primio sam vožnju. Posle tri i po minuta su se pojavile dve crnke, kao i obično. Visoka je izgledala sasvim pristojno, bez napadne šminke, visokih potpetica, golih leđa i sličnih stereotipa kojima su kolege često karakterisali cice koje ovde studiraju, a tu su bile pravnice, jezičarke, književnice, psihologičarke, sociologičarke i filozofičarke. Prava košnica, sa medom. Energetski omotač od feromona.<br />
<br />
Niža crnka je imala ranac preko levog ramena. Zbog nižeg rasta, srebrnog nakita na skoro svim prstima i upadljive crne šminke, dao sam joj nadimak Gotičarka. Izašao sam iz auta kao skupo plaćeni uniformisani šofer iz holivudskih filmova da im preuzmem stvari i spakujem ih u gepek, a zapravo sam bio u farmerkama i uflekanoj izbledeloj košulji. Visoka se nasmejala i pozdravila me, valjda je i ona mene već prepoznala, a niža me je skenirala svojim crnim očima. Zakleo bih se da sam joj na trenutak u zenicama video obrnuti pentagram, ali sam to pripisao blagom umoru i vrućini. Da me ne shvatite pogrešno, nemam ništa protiv takvih "darkerki", bolje da voli Zvezde Grajnda nego zvezde Granda, ali su nekako mnogo mračne. Folkerke su bar vesele i spontane, do ovih ne možeš dopreti ni rentgenskim zracima. Da stvar bude interesantnija, stvarno je bila lepa, sasvim sigurno lepša nego sada sa svom tom antracit šminkom. Nešto se tu nije uklapalo.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/iCeikC18oUc?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
Smestile su se u kola, ali je ovog puta visoka sela na prednje sedište, što nije nikad ranije činila. Ovo je bio treći ili četvrti put da ih vozim, uvek su sedele zajedno pozadi, nešto su ćućorile, valjda se dogovarale šta će obući za izlazak u Somboru, ali ovog puta je bilo drugačije.<br />
Seo sam i ja, pitao ih da li idemo na Stanicu, na šta je visoka odgovorila:<br />
- Pa da, osim ako nećeš da nas voziš do kuće?<br />
Hteo sam da pitam da li je mislila do moje ili njene, ali sam zadržao tu opasku za sebe, pa sam se nadovezao:<br />
- Do Sombora?<br />
- Aha, otkud znaš? - pravila se kao da me prvi put vidi, a zapamtio sam da je odatle još prvi put kad sam je vozio. Tada je bila sama, ali je svaki naredni put bila sa ovom spodobom. <br />
- Pa znam, rekla si mi prošli put - slagao sam.<br />
- Ti baš imaš dobro pamćenje - nasmejala se.<br />
- Pa, baš i nemam - nisam slagao. - Ne bi vam se isplatilo da vas vozim skroz do Sombora.<br />
- Nisam baš sigurna - rekla je zagonetno, uživajući u bezazlenom flertu sa lokalnim taksistom, dok sam se ja krčkao na tihoj vatri i razmišljao da li me samo provocira ili joj se pomalo i sviđam. Pomislio sam da joj tražim broj telefona, ali mi je to nekako izgledalo kretenski pa sam odustao. Možda da je bila sama...<br />
<br />
- Hoćeš da pustiš "Paramore" kao prošli put? - prekinula je iznenada Gotičarka ovaj čudan tok mojih misli.<br />
"Vidi, vidi, pa TO govori", pomislio sam. Pustio bih joj "Paramore" na "repeat" kada bih znao na kom je disku i u kom folderu, pošto sam te nove MTV hitove tako nasumično nabacao na neki "no-name" disk. Baš se potrefilo da je čula prošli put kad su se vozile. Prija mi kada putnici obrate pažnju na muziku koju puštam. Ujutru pretežno slušam radio, zbog vesti i servisinih informacija, ali posle 10 sâm biram šta ću slušati.<br />
<br />
- Vrlo rado, ali ne znam na kom je disku - odgovorio sam, potpuno iskreno. Možda zvuči neverovatno, ali imao sam dvadesetak mp3 diskova sa po 150, 200 pesama. Bilo je tu svega, od metala do ambijentalne muzike, neke tehno i pop stvari, ex YU rock, pa čak i nešto bluza, u zavisnosti u kakvom sam raspoloženju. Puštao sam svakog dana drugi disk i tako ih rotirao, da izbegnem monotoniju. U principu sam slušao disk i po svakog dana. Povremeno sam snimao nove diskove i to novije hitove koji su mi se svideli, tako da su mi često komentarisali kako mi je dobar izbor muzike u kolima. To je obavezno značilo i da ne treba da im vratim kusur.<br />
<br />
Da joj izađem u susret, izvadio sam disk koji je bio u plejeru, i stavio drugi, za koji sam mislio da je "pravi". <br />
Pogodio sam, ali pošto definitivno nisam znao ni ime pesme, ni folder u kojem je, uključio sam "shuffle" da bi uređaj nasumično odabrao redosled pesama. Ukoliko bude imala sreće, čuće pesmu svog života koju će verovatno zaboraviti čim diplomira.<br />
<br />
Dok sam pritiskao dugmiće, njena drugarica je pomno posmatrala šta radim.<br />
- Imaš jako lepe ruke - rekla je, potpuno opušteno.<br />
- Je l'? Hvala ti - trudio sam se da odgovorim što je moguće opuštenije, ali i dalje nisam bio siguran da li me zavitlava. Šta uopšte znači kad ti neka nepoznata devojka kaže da imaš lepe ruke? "Da li bi hteo da me izmasiraš?" prvo je što mi je palo na pamet, posledica preteranog druženja sa "zagorelim" kolegama. Setio sam se i Mirkove priče od prošle srede kako je negde čitao da su američki (a koji bi drugi) naučnici konačno došli do vrlo pouzdane proporcije između veličine šake odraslog čoveka i dužine njegovog penisa, ali se nisam nešto trudio da to zapamtim. Možda je i ona to čitala, pa je na brzinu izračunala... Uh, majku mu, CRVENO! Pritisnuo sam papučicu kočnice do patosa i svi smo po inerciji nastavili prema vetrobranskom staklu. Nas dvoje smo bili vezani, ali je Gotičarka raspizdila nos u sedište svoje drugarice, i bolno jauknula. Pogledao sam, curila joj je krv iz nosa. Pružio sam joj maramicu.<br />
- Izvini, malo sam se zamislio. Jesi dobro?<br />
- Ba dobro sab, sabo sab balo udarila dos - odgovorila je zabacujući glavu unazad.<br />
- Sigurno? Hoćeš da svratimo do hitne?<br />
- M-mm - odmahnula je glavom.<br />
- Jesi ti dobro? - pitao sam visoku crnku.<br />
- Ma jesam, opušteno, gde si se zaleteo? - i dalje se smeškala, samo sam sada bio ubeđen da misli da sam blago retardiran.<br />
Upalilo se žuto, pa sam krenuo, moram se usredsrediti na vožnju, a ne na nju. Bacio sam pogled u retrovizor, Gotičarka je i dalje držala glavu zabačenu prema nazad.<br />
- Mislim da bi trebalo da držiš glavu nadole, bradom prema grudima - setio sam se priručnika iz prve pomoći. Poslušala me je, spustila je glavu, pomerila se za svaki slučaj na sredinu zadnjeg sedišta, odmakla maramicu i pogledala crvenu mrlju na njoj, a onda je okrenula i vratila čistu stranu maramice ponovo na nos.<br />
Na poslednjem semaforu pre Stanice je bilo opet crveno, ali sam na vreme prikočio i lagano se zaustavio.<br />
Visoka je okrenula glavu i gledala kroz prozor. Stigli smo, izvadio sam torbu i ranac iz gepeka, otvorio zadnja vrata, hteo sam i prednja ali je visoka već izašla, pa sam pomogao nižoj da izađe.<br />
- Koliko smo dužni? - pitala je visoka, iako je pre toga videla na taksimetru tačan iznos.<br />
- Ništa, ovo ja častim, moram nekako da se iskupim - rekao sam, a duša me je bolela što za pola dana nisam imao ni za litru goriva.<br />
- Ma sve je u redu - rekla je Gotičarka - Samo sam malo nagnječila nos, više ne krvari.<br />
- Kako se zoveš? - pitala me je visoka - Daj nam neki broj da te opet pozovemo, uvek nam treba jeftin prevoz - nisam više mislio da me provocira, baš je delovala prirodno i spontano.<br />
- Milan, Miki me zovu uglavnom. Evo vam kartice za popust na vožnju sa našim udruženjem, a iza imate moj broj, ako vam zatreba - izdeklamovao sam kao da sam zaključio milionski tender.<br />
- Pa, hvala ti, Miki. Ja sam Tanja, a ovo je Maya, sa "ipsilon".<br />
"Bolje nego Gotičarka, u svakom slučaju", pomislih. Pošto imam veliki
problem sa pamćenjem imena ljudi sa kojima se upoznajem, bolje reći,
odmah im zaboravim ime, psiholozi kažu da je najbolji način da ga zapamtiš ako prilikom rukovanja sa nekom osobom odmah ponoviš njeno ime, nakon što ti ga ta osoba saopšti.<br />
- Drago mi je Tanja i Mayo, sa "ipsilon" - nasmejao sam se i ja konačno. <br />
- Zvaćemo te sigurno, možda već u ponedeljak - dobio sam još jedan osmeh za rastanak i jedan emo-pogled ispod Mayinih šiški, pre nego što su nestale u gužvi na peronima.<br />
<br />
Ne znam da li da idem kući da odspavam, priželjkujući da popodne padne kiša pa da izađem još malo da radim večeras, ili da se nadam da ću napokon imati neku normalnu, po mogućstvu malo dužu vožnju. Odlučio sam se za ovo drugo i krenuo ponovo na stajalište sa kog sam jutros krenuo ka Institutu. Uskoro će početi i termin za posete bolesnicima u Kamenici, pa možda mi i upadne neko ko je došao sa strane.<br />
<br />
<div style="text-align: right;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/10/dnevnik-jednog-taksiste-5.html">Dnevnik jednog taksiste, 5. deo</a></div>
<a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-3.html">Dnevnik jednog taksiste, 3. deo</a>Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-8930506142741775732011-09-27T02:42:00.000+02:002015-12-22T01:55:27.111+01:00Dnevnik jednog taksiste #3<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEd3pTZOGRqmWdKb8YGn1d5EaE-M6J6EeA8iW2BX8YERJRAvqLIOM-0lb9qETSVJCP-KLcQEMmTm3yS_ZipZs_7LBCxm888S6Gs_jAzfvMU6TF3kqX3c8ktDNOdpSg5k1V9XlL/s1600/novi_sad_01.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEd3pTZOGRqmWdKb8YGn1d5EaE-M6J6EeA8iW2BX8YERJRAvqLIOM-0lb9qETSVJCP-KLcQEMmTm3yS_ZipZs_7LBCxm888S6Gs_jAzfvMU6TF3kqX3c8ktDNOdpSg5k1V9XlL/s1600/novi_sad_01.jpg" /></a></div>
Otpao sam na Institutu dva i po sata. Imam utisak da su ljudima izrasla krila na ovom suncu i da niko živ neće da se vozi taksijem, nego masovno lete preko Dunava u grad. Psovku "jebem ti sunce" su sasvim izvesno izmislili taksisti. Dispečerka nije pročitala nijednu adresu iz Srema, što u našem slučaju znači Petrovaradin, Karlovce, Bukovac, Kamenicu, ne-daj-bože Ledince, Rakovac ili Beočin. Dalje od toga nikad nisam bio, službeno. Privatno jesam, jednom, u Čereviću, ali sam tada sjebao zadnji lonac auspuha kad sam se penjao uz brdo do Jelenine vikendice, pa se trudim da zaboravim tu avanturu. Mada je roštilj bio odličan...<br />
<br />
Zaradio sam 300 dinara, minus 200 za doručak, novine i bakšiš, znači 100 dinara. Za četiri sata. Ako mi za petnaest minuta ne sedne niko u auto, idem kući da spavam i neću izlaziti dok ne počne da pada kiša, pa makar čekao do septembra. "<a href="http://www.youtube.com/watch?v=KjNJmwwf7QA">Wake me up when September ends</a>". Jebem ti Sunce...<br />
<br />
<a name='more'></a>- Ćao! Je l' može do Futoške? - trgnuo me je iz polusna neki tip.<br />
- Naravno, izvolite.<br />
Seo je na prednje sedište. Možeš mnogo toga da zaključiš po tome da li stranka koja sama ulazi u taksi seda na prednje ili zadnje sedište. Devojke (žene) po pravilu sedaju na zadnje, dok većina tipova seda na prednje. Ako sedne na zadnje, onda je ili peder ili krimos, retko kad nešto treće. <br />
<br />
Pre neko veče sam bio na Detelinari kad sam primio poziv kod "Pilota". Bilo je 4 ujutru. Stigao sam na adresu za minut i po, sve po protokolu. Momak prati devojku, ljubi je na rastanku, to nekad ume da potraje nekoliko minuta, ovog puta nije. Ona seda na zadnje sedište, razumljivo.<br />
- Njegoševa 5 - rekla je.<br />
Bila je to Ana, Vladina drugarica. U stvari, devojka Vladinog dobrog druga. Ne bi bilo toliko čudno, da se Ana nije verila pre dve nedelje, za Peđu, bratovog dobrog drugara. Peđa nije stanovao na Detelinari. Štaviše, Peđa uopšte nije stanovao u Novom Sadu. I bio je ošišan na "trojku", ovaj je imao "konjski rep". Srećom, Ana nije znala da ja taksiram i nije bilo šanse da me prepozna po mrklom mraku. Sreli smo se samo jednom u gradu, u nekom društvu gde je bilo nas desetak, siguran sam da me nije zapamtila. Ja nju jesam, delimično i zbog toga što nije nimalo zaštitila svoj Facebook profil, pa sam nekoliko puta gledao njene fotke sa Tasosa gde je bila sa Peđom prošle godine. Izgledala je nestvarno, sa dugom crnom kosom, potamnela, sa belim dvodelnim kostimom koji je zaista više otkrivao nego skrivao, naglašavajući čvrste i bujne grudi. Svašta mi je tokom vožnje prolazilo kroz glavu, ali sam se uzdržao od bilo kakvih komentara. Stigli smo do Njegoševe, Ana mi je pružila novčanicu od 200 dinara jer je vrlo dobro znala koliko košta najjeftiniji taksi u gradu, ali nije sačekala kusur. Samo je rekla "Ćao" svojim zvonkim glasićem i nestala u mračnom haustoru... Možda je proslavila svoje devojačko veče. Možda je bila usamljena i pozvala svoju gimnazijsku ljubav. Možda je samo malo droljasta... Bolje da ne razmišljam o tome. Ako kažem bratu, ovaj će popizdeti; večiti borac za pravdu, kao da su ga vaspitali Zagor i Komandant Mark, a ne moj tata. "Diskrecija zagarantovana", odlučio sam da ispoštujem jedan od naših slogana, koji je više priličio nekom holandskom bordelu nego našem taksi uduženju, barem dok ne dam otkaz jednog dana, a nadam se uskoro. Uostalom, odakle mi pravo da se mešam u tuđe živote, njihova stvar. Dovoljno su zreli i pametni da znaju šta hoće, valjda...<br />
<br />
- Je l' ima posla, brate? - pitao je "pacijent".<br />
- Nema, "brate" - odgovorio sam mu kao iz topa, posebno alergičan na to "brate", ali sa dozom poštovanja što je ipak raspoložen za konverzaciju sa bićem nižeg reda.<br />
- Pa da, jeb'o te, u Beogradu bi mi uzeli bar šes' cigli za ovu vožnju, a ovde je tri. Pa ko je tu lud, jeb'o te?<br />
Hteo sam da mu odgovorim, ali jednostavno nisam znao šta, to je nemoguće sažeti u dve-tri rečenice.<br />
- Izvini, b'ate, ali vi ste ludi što se ne bunite, ovo je teško sranje. Pa taksijem se uvek vozila fenserica, Swarowski damice, a pogle' sad: i Kurta i Murta. <br />
Bio je pravu. Jedan deo mene je želeo da ga raspizdi u bradu, a drugi da ga pozove na piće u "Giardino".<br />
- Tako ti je ovde, "b'ate" - iskontrolisao sam se - Taksijem se sad voze bukvalno svi, busom samo onaj ko baš nema izbora, obično pod nekim lekovima.<br />
- Da, b'ate, kapiram te skroz - nastavio je - ne možeš ovde navući neku kintu ako ne voziš kurve i političare - rekao je poentu.<br />
<br />
Stigli smo do Futoške za 9 minuta. Hvatao sam zeleni talas, samo da što pre izađe i nastavi tamo kuda je naumio, najbitnije mi je bilo da se nisam džabe vratio u grad. - U redu je, matori - izleteo je brzinom svetlosti i ostavio mi 500 dinara, skoro duplo više od cifre koju je pokazivao taksimetar.<br />
<br />
Samo što je zatvorio vrata, prišla mi je neka gospođa, vidno nakostrešena: - Je l' slobodno?<br />
- Naravno, izvolite - rekao sam, krajnje ljubazno, ali zaista raspoloženo, nisam očekivao dve vožnje zaredom po ovakvom danu.<br />
- Do bolnice, molim Vas - rekla je, ne znajući da mi kida utrobu vrelim bodežom, pošto je ta vožnja jedva malo skuplja od minimalne, ali, šta ćeš, "Novi Sad je jako mali grad", pomislio sam.<br />
Krenuo sam pravo da bih skrenuo levo u prvu sledeću ulicu, ali sam se u momentu prisetio da je Novosadskog sajma već nedelju dana zatvorena zbog radova na toplovodu, pa sam okrenuo polukružno da nastavim Futoškom ulicom.<br />
- A zašto idete tuda? - pitala je gospođa.<br />
Više bih voleo da me je pitala da joj izvedem diferencijalnu jednačinu 3D potencijalne jame, što bih joj sa zadovoljstvom demonstrirao, ali plan dolaska iz tačke A u tačku B novosadskim ulicama jednostavno nije moguć u predizbornoj godini. Nikad ne možete sa sigurnošću predvideti kojim putem ćete najbrže stići do željene destinacije, iz prostog razloga što su gospoda iz JKP Put odlučili da iznenada "preoru" Novosadskog sajma, bez obzira što je kompletna ulica rekonstruisana pre četiri meseca.<br />
- Gospođo, ova ulica je zatvorena, puštena je samo jedna kolovozna traka i vozili bismo se bar 10 minuta duže nego ovuda - pokušao sam da joj objasnim.<br />
- Da, svi ste vi isti, mislite da smo mi budale. Stanite ovde, ići ću peške! - siktala je "tetka sa 'ladnom trajnom".<br />
- Gospođo, samo izvolite, ali Vas molim da više nikad ne zovete naše udruženje. - odbrusio sam, pažljivo birajući reči, da ne opsujem nešto.<br />
- Sram te bilo, mladiću, kako se to ponašaš. Da znaš da neću!<br />
- Hvala Vam, puno! - otrovao sam je sarkazmom za narednih 10 dana.<br />
<br />
Pitanje "Zašto (ne) idete ovuda?" jedno je od najponižavajućih pitanja za taksiste. Provodimo u kolima minimum 8 sati dnevno, poznajemo svaki ćošak u ovom gradu, znamo preko dispečera gde su patrole policije i koje su ulice raskopane. Znamo apsolutno svaku prečicu koja postoji i u stanju smo da brzinom četvorojezgarnog procesora proračunamo najbržu putanju do odredišta koje nam stranka saopšti pre nego što sedne u auto. I onda te namirisana gospođa pita - Zašto idete tuda? "Zato što bih želeo da ti uzmem ceo ček od penzije koju si zaradila iživljavajući se na šalteru socijalnog 40 godina, pička ti materina!" jednom ću valjda uspeti to da proturim kroz zube.<br />
<br />
Ne mogu da poreknem, zaista ima kolega koji će vam upriličiti turističko razgledanje grada po "pristupačnoj" ceni ako provali da niste lokal-patriota, ali to su obično "divljaci" koji nemaju registrovanu firmu i koji vas posmatraju kao reš pečeno pile koje hoda. Često ni oni sami ne znaju tačno kuda treba da idu, pa kada mu kažete - Do SNP-a, molim Vas - pita vas da ga podsetite "gde je tačno taj klub?"<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: right;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/10/dnevnik-jednog-taksiste-4.html">Dnevnik jednog taksiste, 4. deo</a><br />
<div style="text-align: left;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-2.html">Dnevnik jednog taksiste, 2. deo</a></div>
</div>
Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-12703832259378600732011-09-23T13:59:00.000+02:002015-12-22T01:55:39.618+01:00Dnevnik jednog taksiste #2<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHc4bbMwp3ST-BcY9I5LJT9hsbWFnTGGwVbzcv2buNJEBNsw3hqE0QTthO6i_1jwe2Wr2bTQCjuSQK6wnaBCpRVq73xE8j8capMLZDN5eQc-2VhB8tZMmTb3C2OUqDb1oLdADh/s1600/taxi2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHc4bbMwp3ST-BcY9I5LJT9hsbWFnTGGwVbzcv2buNJEBNsw3hqE0QTthO6i_1jwe2Wr2bTQCjuSQK6wnaBCpRVq73xE8j8capMLZDN5eQc-2VhB8tZMmTb3C2OUqDb1oLdADh/s1600/taxi2.jpg" /></a></div>
<a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-1.html"></a><br />
"Ćurka" je ćutala, tek povremeno se uključujući da prenese adresu koju je iskusna dispečerka poluautomatski prozivala.<br />
- Tirlu-li... Dom zdravlja, Bistrica?<br />
- Tirlu-li... Bistrica, primljeno, dva minuta...<br />
- Tirlu-li... U redu 621...<br />
<br />
Zoki 621 je svoju prvu jutarnju vožnju iskusno počinjao sa Bistrice, jer je znao da većina ljudi ide sa periferije u centar i da neće čekati dugo na prvu vožnju. Znali smo to i mi, ali nismo hteli da posle doručka u blizini Stanice idemo čak na kraj grada, nadali smo se da će nam se posrećiti, ipak je bio petak. Jedino što smo ignorisali činjenicu da je divan prolećni dan, pa su sve potencijalne "stranke" odlučile da malo prošetaju, makar i zakasnili tamo gde su krenuli.<br />
<a name='more'></a>Pročitao sam i danas ceo horoskop, čisto da vidim u kom znaku bi bilo bolje da se ponovo rodim, kada mi je na prozor pokucala prva stranka. Bakica od nekih sedamdesetak godina.<br />
- Pošto je do Instituta u Kamenici?<br />
- Oko 300 dinara - rekao sam, pretpostavljajući šta sledi.<br />
- Auuu, pa otkud toliko? - pogodio sam.<br />
- Pa tako je već tri godine, pitajte kolege ako mi ne verujete. - Ne znam koliko sam puta izgovorio tu rečenicu. Obično odu i raspituju se kod svih ostalih, dok im neko ne kaže 280 dinara, pa onda sednu kod njega. Naravno, posle izađe 360 dinara jer iskusni taksisti vrlo dobro znaju kako da uhvate crveni talas kad zatreba. Za divno čudo, bakuta je sela u auto i odmah počela svoju priču:<br />
<br />
- Znaš mladiću, idem kod muža u bolnicu, operisao je rak na plućima - i ovo sam čuo mnogo puta. Ko god ide na Institut, sigurno ne ide da uživa u svežem vazduhu četinara na obodu Fruške Gore. Nešto vedriji su lekari i sestre koje rade gore, ali to je potpuno druga krajnost. Lekari ne govore gotovo ništa, dok sestara ima raznih. Neke čitaju, neke popravljaju šminku, kuckaju poruke, retko koja neobavezno ćaska. Vozio sam par puta dve koje bi komotno mogle da prave društvo matorom Hefneru, jedna crna, druga plava, Eboni i Ajvori, zvali smo ih između sebe.<br />
- Bio je kao dren do pre 5 meseci, a onda je počeo da se guši noću - nastavila je baka.<br />
<br />
Ima dosta onih koji vas tužnom pričom dovedu do osećaja izvesnog srama, prosto vam bude neprijatno da im naplatite vožnju, ali je to bila jedna od prvih lekcija koju sam savladao. Jednom prilikom sam vozio ženu koja je rekla da ide kod ćerke, takođe u kamenički Institut. Rekla je kako mala teško podnosi zračenje, nosi joj citostatike, muž nabavio iz Nemačke, radi tamo na crno dve godine. Bilo mi je malo čudno što ne ide busom, ali otkud znam, želi što pre da stigne, postideo sam se što sam i pomislio. Stigli smo do rampe u podnožju puta prema Institutu, kod raskrsnice, kad mi je iznenada rekla da stanem tu, voli da prošeta do gore, a i doktor joj je rekao da joj je to dobro za pritisak i krvnu sliku. To mi je opet bilo čudno, ali poslušao sam, rekao sam da ne treba ništa, brzo ću imati povratnu vožnju sa Instituta prema gradu. Gore je stajao Mirko, pa me je pitao kako to da dolazim bez stranke. Ispričao sam mu da sam ostavio ženu dole kod rampe, rekla je da hoće da prošeta. <br />
- Jesi naplatio vožnju?<br />
- Nisam, sažalio sam se, nosi ćerki lekove za terapiju.<br />
- Aha, a muž joj radi na crno u Nemačkoj?<br />
- Otkud znaš? I ti si je vozio?<br />
- Nisam, kume, ali 117 jeste. Samo, on joj je naplatio, taj bi u stvari i rođenoj majci naplatio. Ne ide ta kod ćerke.<br />
- Kako ne ide?<br />
- Pa lepo, videćeš. Kažeš da si je ostavio dole kod rampe?<br />
- Da.<br />
- Znači, mora da prođe ovuda da bi došla na Institut?<br />
- Pa da, kuda bi? Osim ako neće kroz šumu.<br />
- Evo, sačekaj par minuta pa ćeš videti. Možeš da čekaš i do sutra, ta se ovde neće pojaviti, živi dole, preko puta Policije. Još si ti zelen, videla je da si mlad, neiskvaren. Ljudi će ti pričati svašta da te uhvate na tu humanu crtu. Moraš to ignorisati, ili bolje nosi neke gajbe, hahaha!<br />
<br />
Sve je to škola, pomislio sam i onda se setio jednog kolege koji je radio pre par godina. Došao je valjda iz zapadne Slavonije, počeo odmah da taksira, nije znao ni gde je Banovina, a kamoli da je položio ispit o poznavanju grada. Kod Spensa je tada bio "Zastavin" salon automobila, u prizemlju, na izlazu iz "tunela" ako se ide od Radničke ulice, od Suda. Brat i ja smo jednom stajali ispred tog "Zastavinog" izloga i zagledali najnovijeg Yuga 45 koral, "trula višnja". Nikad mi nije bila jasna ta boja "trula višnja", zašto nije samo "višnja" ili "bordo", nego baš "trula višnja"? Vlada je rekao da je to zapravo truli jugo boje višnje, ali da lepše zvuči kad se kaže "trula višnja". Nije bilo daleko od istine. Početkom devedesetih su toliko očajno sklapali "Zastavine" modele, da je tatin prijatelj kupio novog juga i staklo na vratima suvozača je prosto upalo unutra posle dva dana. Kada je skinuo tapacirung, na kartonu ispod je pisalo: "kakva plata, takva i vrata."<br />
<br />
Uglavnom, kolega je tada primio vožnju od dispečerke, bio je na stajalištu pored Spensa, a stranka kod "Zastave". Taksisti sa stajališta treba najviše minut i po da obiđe Spens i dođe do "Zastavinog" salona. Posle pet minuta dispečerka zove preko pomoćnog kanala i pita taksistu zašto ga nema, čovek je u žurbi, zvao je ponovo. Većina bi bez odlaganja zvala drugo udruženje, ali je ovaj iz nekog razloga bio dosledan. <br />
- E'ome tu, kod zastava ovijeh, nema nikog da priđe, ja ne merem dalje od stubića, majku im...<br />
- Kakvih zastava, kolega, kod autosalona "Zastava", na izlasku iz tunela...<br />
- Aaaaaaaa, pa što ne ka'eš, e'ome zapet minuta - kreće lik ponovo, svi se već kidamo od smeha jer slušamo i pomoćni kanal. Kolega nonšalantno prolazi pored stranke, skreće desno u Bulevar cara Lazara i odlazi prema Limanima. Čovek sav zbunjen, gleda za svojim nesuđenim vozilom, zove ponovo dispečerku i urla od besa što ga je ovaj ignorisao. To traje neko vreme, dispečerka ponovo koristi pomoćni kanal i pita gde se nalazi dotični kolega. Ovaj se ne javlja, tišina, kolege iz udruženja koji su na istom stajalištu razmenjuju poglede i smeju se, čekaju epilog.<br />
Posle šest minuta javlja se kolega:<br />
- Kolegice, e'ome na Mišel'ku, izaš'o sam iz tunela, nema ovdje ni'kih zastava!<br />
Plakao sam... Pogledao sam oko sebe, svi iz mog udruženja su plakali...<br />
Nakon pola minuta tišine, dispečerka se javlja:<br />
- Kolega, dođite u udruženje, završili ste za danas...<br />
<br />
Ovakvih stvari je bilo milion, primao se u taksi ko god je hteo da radi, jedini uslov je bio da imaš vozačku dozvolu. Te kratke epizode ti pomognu da preguraš još jedan dan za volanom, ali, sa druge strane, od najorganizovanijeg i najperspektivnijeg udruženja u gradu, za kratko vreme smo postali jedno od najomraženijih. Uslovi su bili sve gori, posla sve manje jer se u gradu za godinu dana namnožilo preko 4000 taksija, a likovi poput nesrećnog kolege su značajno rušili kredibilitet udruženja i tako stvarali lošu sliku o svima nama.<br />
<br />
Bakutu sam odvezao do parkinga na Institutu, taksimetar je pokazao 324 dinara, zbog crvenog talasa, ali sam joj rekao 300, da ne ispadne više nego što sam joj rekao na Stanici. Nisam hvatao crveni talas namerno, jedna gospođa u "laguni" sa rumskim tablicama nije baš bila spretna u vožnji širokim bulevarom, pa je "jurila 30" u levoj traci, paralelno sa zglobnom "sedmicom", skoro do Narodnog fronta.<br />
<br />
<a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-2.html"></a><br />
<div style="text-align: right;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-3.html">Dnevnik jednog taksiste, 3. deo</a><br />
<div style="text-align: left;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-1.html">Dnevnik jednog taksiste, 1. deo</a></div>
</div>
Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-58127029342470912252011-09-23T01:51:00.000+02:002015-12-22T01:53:53.301+01:00Dnevnik jednog taksiste #1<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWs-_-h8W_GewxcaMkKx373a7IG_ZRBudztdA_zQWpLutD3C2p3LSjtkdPOVpSrpWV9MH8Jt9_iOCm2SzVYNhNifyj4mrxA7f9krGxK3cGh2CNvT-mpfqCzJwu5he0nGkZVQ43/s1600/taksisti_novi_sad.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWs-_-h8W_GewxcaMkKx373a7IG_ZRBudztdA_zQWpLutD3C2p3LSjtkdPOVpSrpWV9MH8Jt9_iOCm2SzVYNhNifyj4mrxA7f9krGxK3cGh2CNvT-mpfqCzJwu5he0nGkZVQ43/s1600/taksisti_novi_sad.jpg" /></a></div>
“Neću da ustanem, ne mogu više da vozim za smešnu kintu, odlepiću...” prvo je što pomislim kada me probudi alarm na mobilnom telefonu, podešen u 6:00. Dan mrmota, samo što nema Bila Mareja, bilo bi mnogo zabavnije provesti ga sa njim...<br />
<br />
Razmačinjem zavese, prelepo sunčano jutro, za sve ljude, osim za taksiste. Nama kad počne jutro sa prvim sunčevim zracima, najradije bismo se obesili. Pogotovo kada je danima pre toga kiša pljuštala kao iz kabla. A danas je petak, niko neće zvati taksi u gradu, osim one dve studentkinje sa filozofskog koje večito žure sa predavanja na bus za Sombor u 12:45 i one babe sa Grbavice koja se vozi do Limanske pijace za minimalnu cenu vožnje i što nikad nema sitno.<br />
<br />
Katarina je tako slatko sinoć posle vesti najavila prvi sunčan dan u aprilu, da mi je na trenutak baš bilo toplo oko srca posle ovih pljuskova, ali sam se onda setio da neću uzeti ni 1000 dinara jer će svi hteti da prošetaju ili da voze bicikl, a u ponedeljak moram na servis...<br />
<br />
<a name='more'></a>Parkirao sam 350 metara dalje od ulaza jer sinoć nigde nije bilo mesta. Počeo je da me zajebava druk-ležaj, treba mi 500 evra da odmah zamenim i lamelu i korpu, to je taman da svakog dana imam vožnju do Subotice i nazad, skupiću za... nikad i po, otprilike.<br />
<br />
Nisam ni stigao do stajališta kad me je pozvao 416: <br />
<br />
- Dobro jutro, može jedno vozilo kod "Evrope", ali da bude crn i dugačak? Sigurno će nam se Jaca obradovati, naročito tebi, hehe...<br />
- Ma ne seri, debeli, samo joj mi falimo, znaš da joj je mama bolesna, posebno joj je stalo do tvog i Sinišinog podjebavanja.<br />
- Opa, znaš joj i kevu, vi ste baš daleko otišli sinoć, priznaj?<br />
- Aha, skroz do Sadova, nije imala bus.<br />
- Pa je uhvatila majstora na prednja, je l'? Hahaha!<br />
<br />
Prekinuo sam vezu, nisam mogao više da ga slušam, delom zbog toga što sam video pandura na motoru posle semafora, a delom i zato što sam mrzeo kad se hvali kako je prvo bio kod jedne ribe, da bi onda otišao kod druge, pod izgovorom da je premoren i da mora jako rano da ustane ujutru. Ne mogu baš da varim takve tipove, ali pomogao mi je onda kad mi je otišao levi homokinetički zglob dok sam skretao polukružno na raskrsnici Cara Dušana i Futoške, u špicu, a i onda kad mi je riknuo akumulator posle “Minut” pumpe. Većina te odjebe bez pardona, 416 nije nikad, tu je stvarno lafčina.<br />
<br />
Posle semafora me “seče” vozač GSP-a. Kakav retrovizor, šta će mu to? Em je jači od ove limene kante, em nije njegov bus. - Pazi malo, mrcino, pička mu materina! - derem se, a znam da me ne čuje, zavijam naglo ulevo i skoro udaram klinca na “vespi” kojeg nisam ni primetio jer mi je bio u “mrtvom uglu”. Eto, nisam prešao ni pola kilometra, a već sam se iznervirao kao majmun, jebem ti petak usrani.<br />
<br />
U “Evropu” su već stigli 416 i 699, poručili šunka-trapist burek, kao i svakog neparnog dana. Parnim idemo na indeks kod Maje, ako ne pada kiša; ako pada, onda opet kod Jace. Jebi ga, stvarno je zgodna za medalju, kao vita breza, što bi rekao Duško Korać, kad popije samo dve čašice.<br />
<br />
- Aaaa, evo ga 357, magnumčina, daj i njemu jedan trapist, Jaco, pola litre jogurta i ti šta ćeš popiti, hahaha - urlao je 416 u pola 7 ujutru, dok su ga dve babe uplašeno gledale, ili slušale, ne verujem da su baš mnogo videle iza ogromnih pari stakala na očima.<br />
- Dobro je, ludaci, ne morate da budite pola Bloka, drago mi je da ste veseli, nasmejao sam se i pogledao Jacu, koja mi je uzvratila još-jednom-hvala-za-sinoć osmehom.<br />
<br />
699 je to video i naravno opet počeo da provocira: - Kako ima preslatku guzu, šta mislite kako je održava, je l' trenira nešto? <br />
- Zašto je ne pitaš, siguran sam da jedva čeka da ti ispriča - nisam mu ostao dužan.<br />
- Da, stvarno, Siniša, što je ne pitaš, Milanče sigurno neće, on je fin, sinoć ju je samo odvezao do kuće i vratio se nazad, je l' tako štreberu? - tovario je Mirko i dalje.<br />
- Zakuni se da si je odvezao kući? U Petrovaradin, po onom pljusku? Ti si car, pravi nežni čovek, džentl-men, kapiraš? Jesi joj naplatio vožnju? - namignuo je Mirku, sada već prilično antipatičan. Nisam stigao da mu odgovorim, pomislio sam na sekund kako očigledno svi znaju gde Jaca živi, a ja nisam do sinoć. Utom je donela i meni burek i jogurt, dok smo sva trojica indiskretno zurili u njene kukove i grudi, respektivno. Spustila je tanjir, escajg i flašicu jogurta na sto, kad je Siniša upitao:<br />
- Je li, Jaco, da te pitam nešto: KAKO ODRŽAVAŠ GUZU? - izgovorio je bez trunke blama, kao da je pita gde je izvlačila pramenove.<br />
<br />
Mirko je na sekund zadržao viljušku sa četvrtinom vrućeg bureka na njoj, a onda ju je ispustio na sto i počeo da se smeje kao nenormalan. Ja sam se zacrveneo, u momentu mi je prošlo kroz glavu kako već toliko dugo doručkujemo ovde, da smo imali osećaj kao da je poznajemo iz vrtića, a sada je manijak rešio da nam pokaže kako je kurčevit. Nije mi bilo ovako neprijatno ni kad sam na svadbi kod drugara pitao kumu da li postoji veći brus od onog koji je ona tada nosila. Bili smo oboje malo pripiti, ona je malo koketirala sa mnom, ali je problem bio u tome što je muzika prestala baš tada kada sam ja to izgovarao, pa me je čulo pola sale. Polila me je vinom i izjurila napolje a ovi ludaci su se valjali pod stolom.<br />
<br />
Jaca je samo sagnula glavu i otišla iza pulta. Nije nas više ni pogledala.<br />
<br />
- Stvarno si stoka ponekad - rekao sam mu, sećajući se kako nije mogao da dođe kad mi je crkao akumulator. Ali me je šlepao posle toga kad mi je pukla sajla kvačila. <br />
- Pa šta, nisam mislio ništa loše - pravdao se Siniša, a Mirku je ispadao sir iz usta dok je grcao od smeha. <br />
- Ti si... Koji si ti kralj, čoveče, jebote, ugušiću se, hahaha, "kako je održavaš"? Miki, jesi čuo kako se to radi? Tako ćeš i ti, kume, samo sutra - citirao je omiljenu Đenkinu rečenicu iz "Maratonaca".<br />
- Ej, 'ajde pojedite to, pa da idemo - rekao sam, predosećajući kako ovaj petak ne može dobro da se završi. Ostavio sam 50 dinara bakšiša nadajući se da će to pomoći Jaci da zaboravi ovaj ispad, ali se nismo pozdravili kao i obično, samo sam izašao napolje i seo u kola.<br />
<br />
Sva trojica smo otišli na stajalište kod Stanice, ali nismo ništa više pričali. Kupio sam novine da pročitam šta je Noletova devojka juče obukla i da vidim da Anđelina i Bred nisu možda svratili do Spensa na kafu, u pauzi snimanja nekog filma o ratnim zločinima sa Balkana. Odlučili su da to ipak urade u Sarajevu, na žalost miliona ljudi u Srbiji. Ipak, imali smo mi drugih briga, većina domaćih estradnih pevačica je prolazila kroz neku krizu, nije im bilo lako. A nije ni nama...<br />
<br />
Sinišu su startovali neki bekpekeri, moći će da im uzme duplo više para, na drugu tarifu, ako ne zaboravi da uključi taksimetar, što mu se desi bar dva puta dnevno. Strance ovde lako prepoznajemo, ne mislim tu samo na strance iz inostranstva, ovde ih u ovo doba nema, Exit je tek za dva i po meseca, već na ljude koji dođu iz nekog drugog grada. Na primer, oni planinari iz Surdulice što sam ih vozio do Popovice jednom. Seli u auto i rekli da ih vozim u planinarski dom, ali obavezno preko novog mosta.<br />
- Preko kog novog mosta želite? - pitao sam ih, - Imamo ih tri, svi su izgrađeni posle bombardovanja.<br />
- Paaaa, ovaj, ne znamo ti mi, znaš, nismo mi odavde, znaš, tako su nam rekli, znaš, od Stanice preko novog mosta, znaš? - objasnio je surduličanski alpinista. Alpinistkinja nije ništa govorila, nisam je baš dobro video jer je sve vreme držala u krilu ranac koji joj je zaklanjao lice, a meni pogled iz retrovizora.<br />
- Znam - odgovorio sam i krenuo, razmišljajući da li da ih vozim preko drumsko-železničkog montažno-demontažnog privremeno-trajnog half-duplex brodoudaračko-samoubilačkog mosta "Boško Perošević" ali sam pomislio kako ću sigurno naleteti na kolonu šlepera kod Kvantaša, pa ću čekati da prođe ista takva kolona iz suprotnog smera, dve lokomotive i brzi voz iz Beograda koji je krenuo sinoć, tako da sam odustao od tog plana i odvezao ih najkraćim mogućim putem, preko Mosta slobode.<br />
<br />
<a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-1.html"></a><br />
<div style="text-align: right;">
<a href="http://blog.kravic.com/2011/09/dnevnik-jednog-taksiste-2.html">Dnevnik jednog taksiste, 2. deo</a></div>
Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-19546066.post-75874634896882638442011-09-22T00:01:00.001+02:002015-01-06T00:18:03.421+01:00Bogovi iz Šalter Sale<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRnSvgi0-WEf4qAe18zsKkkV929Jyuoe5JWYLgL8SP4UYocSYVSMdmoO7JQciwKpy9bDA_ppbpOebgQRHLQ9pX9gBcwZzfbmARBE6Dp0UgjZ1xLD3Qi_Q_vGMk1DOAULlqjfJP/s1600/pioni.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><br /></a></div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoGhNGc-T2JS250hII4MsqiXet4J8ZzY-lAHSANUj_m2OgBearMdMGBQJNOZuNqDH4eRQUv23poHwGoCrlRCFWO90kTm4LWP8VNtZnSNlCZuVJsZn_qKL2jQZNfB9yv2aoi-LY/s1600/zeus_hera.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoGhNGc-T2JS250hII4MsqiXet4J8ZzY-lAHSANUj_m2OgBearMdMGBQJNOZuNqDH4eRQUv23poHwGoCrlRCFWO90kTm4LWP8VNtZnSNlCZuVJsZn_qKL2jQZNfB9yv2aoi-LY/s320/zeus_hera.jpg" height="248" width="320" /></a>Danas sam rešio da još jednom isprobam sistem koji me je već nekoliko puta poštedeo višesatnog čekanja ispred SUP-a i probam da dobijem saobraćajnu dozvolu bez famoznog Broja. Agencija u kojoj sam registrovao automobil mi je uzela 2300 dinara za tehnički pregled i ceo postupak registracije da ne bih lično išao u SUP. Ne znam koliko bi mi tražili i za uzimanje saobraćajne, pa sam odlučio da bar jednom pokušam sam. Bio sam u Kralja Petra oko 20h, kada sam pretpostavio da nema velike gužve, pogotovo za dozvole. I zaista nije bilo, samo po jedan čovek sa brojem na svakom od dva šaltera za tu namenu i još dvojica običnih smrtnika bez broja koji su čekali posle njih.<br />
<br />
Objasniću vam kako funkcioniše Šalter Sala u Kralja Petra; postoji 8 službenika u smeni, na 8 šaltera, 4 za izradu ličnih dokumenata (pasoši, lične karte, promene prebivališta) i 4 za saobraćajne dozvole. Svakog jutra Policajac-Bog podeli gomilu Listića sa Brojem i oni smrtnici koji ga dobiju automatski postaju Polubogovi. Šalterske Boginje ceo dan opslužuju Polubogove obrađujući njihove predmete. Radost kada Polubog uspe da završi celu proceduru jednaka je Noletovom trijumfu na nekom od gren-slem turnira.<br />
<br />
<a name='more'></a> Prvi smrtnik bez Broja je stidljivo prišao prvom slobodnom Šalteru nakon što je sačekao da se odnekud slučajno ne pojavi Polubog sa brojem 734 koji se, uz visokofrekventni zvučni signal, prikazao na Displeju Šalter-Sale. Pažljivo sam slušao njegov razgovor sa Šalterskom Boginjom:<br />
<br />
- Dobro veče. Izvinite, čekao sam da prođu svi koji imaju Brojeve, više nema nikoga, da li biste bili ljubazni da mi izdate saobraćajnu dozvolu? - sagoreo je od poniznosti drhtavi smrtnik bez Broja, saginjući se ispred Šaltera.<br />
- Nemaš Broj? - kao užarenim žaračem odbrusila je predivna i ponosna Šalterska Boginja.<br />
- Pa, ovaj, nemam, znate, radio sam ceo dan, izvinite, žena mi je bolesna, nije mogla da dođe, a gazda nije hteo da me pusti... - znojio se smrtnik bez Broja shvatajući da nema šanse da vrati slajs dijagonalu koju mu je na prilično slab servis uputila Šalterska Boginja.<br />
- Ne može ništa ako nemaš broj, dođi ujutru! - smečovala je Šalterska Boginja.<br />
- Ali, molim Vas, pa radite još sat vremena, nema nikog više sa Brojem. - gotovo dečjim glasom izgovorio je smrtnik bez Broja.<br />
- Hoćeš da kažeš da ja ništa ne radim ako nisam na Šalteru? - sevnula je očima novosadska Hera - E pa, neće više niko večeras dobiti Dokumenta ko nema Broj, imam ja da slažem Fascikle, je l' tako draga Afrodita? - pogledala je svoju koleginicu. Afrodita se samo zagonetno nasmešila premeštajući svoje Fascikle sa leve na desnu polovinu Stola. Smrtnik bez Broja se udaljio, pogledao me očima punim suza i rekao: - Ne vredi, neće da rade za Nas bez Broja.<br />
<br />
Prišao sam rešen da rizikujem gnev svih osam Šalterskih Bogova i uputio se ka Heri sa Šaltera 4.<br />
- Dobro veče, mogu li da podignem saobraćajnu dozvolu?<br />
- Broj?<br />
- 735.<br />
- Da vidim listić.<br />
- Zaboravio sam.<br />
- Onda ne možeš dobiti dozvolu.<br />
- Zašto ne mogu?<br />
- Zato što moraš imati Broj.<br />
- Nema nikog više sa Brojem, ima nas tri smrtnika bez Broja a vi radite još sat vremena.<br />
- Pitajte dežurnog policajca da vam podeli brojeve pa ćemo vas primiti.<br />
- Policajac-Bog mi je malopre rekao da pitam Vas, pošto nema više nikog za danas.<br />
- Ne znam ja ništa.<br />
- Naravno da ne znate, zato znate da maltretirate ljude kao da su stoka, pričate gluposti.<br />
- Ja pričam gluposti?<br />
- Da.<br />
- Frmmmfff...<br />
<br />
Hera je besno ustala i otišla u raskošne odaje iza nekih Tajnih Vrata, naizgled neuglednih i neupadljivih, a iza njih je dopirao miris nektara i ambrozije, pomešan sa aromom stare hartije, antičkog nameštaja i nagorele elektronike starih Windows NT stanica koje su svakog momenta pretile da obore Sistem. Okrenuo sam se, a još tri smrtnika bez Broja su stajala u redu iza mene u nadi da ćemo uspeti da ukrademo vatru sa Olimpa.<br />
<br />
Otišao sam kod dežurnog Policajca-Boga koji je u međuvremenu dobio društvo raskošne Policajke-Boginje koja se taman ogledala u magičnom ekranu pametnog telefona, praveći božanstveni balon od dve gume za žvakanje.<br />
<br />
- Dobro veče. Možete li da nam izdate brojeve da podignemo dozvole?<br />
- Pitajte koleginice sa Šaltera 4 i 5.<br />
- Pitao sam, rekle su da će nam ih izdati ako nam podelite Brojeve.<br />
- Nema više brojeva, tek sutra ujutru.<br />
- Ne treba nama puno, svakom po jedan, može dva parna i dva neparna, svejedno, dajte nam neke najprostije, cele Brojeve.<br />
- Pokvario se automat za izdavanje Brojeva - zvučnim altom progovorila je Policajka-Boginja - dođite sutra, plop! - ispucala je svoj balon od žvakaćih guma.<br />
- Nije vas nimalo sramota? - pitao sam, gledajući u lisice i pištolj na opasaču Policajca-Boga.<br />
- Ne. - kezila se plava Boginja.<br />
<br />
Vratio sam se do Šaltera broj 5. Tu se zadesio neki dobri čikica sa brkovima, verovatno sluga Bogova, pošto me je krajnje ljudski upitao šta mi treba. Ponovio sam da nas četvorica želimo da podignemo saobraćajne dozvole i da nemamo Broj, ali isto tako nema više nikog u sali koja radi još sat vremena.<br />
- Gospodine, Boginje su vrlo ljute danas, morate razumeti. Uradiću vam, ali nemojte biti drski, nije u redu prema Boginjama, a ni prema smrtnicima koji stoje u redu od ranog jutra da bi dobili Broj. Shvatite, nije do Nas - šapnuo mi je.<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRnSvgi0-WEf4qAe18zsKkkV929Jyuoe5JWYLgL8SP4UYocSYVSMdmoO7JQciwKpy9bDA_ppbpOebgQRHLQ9pX9gBcwZzfbmARBE6Dp0UgjZ1xLD3Qi_Q_vGMk1DOAULlqjfJP/s1600/pioni.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRnSvgi0-WEf4qAe18zsKkkV929Jyuoe5JWYLgL8SP4UYocSYVSMdmoO7JQciwKpy9bDA_ppbpOebgQRHLQ9pX9gBcwZzfbmARBE6Dp0UgjZ1xLD3Qi_Q_vGMk1DOAULlqjfJP/s320/pioni.jpg" height="209" width="320" /></a>Tada sam shvatio: Zevs je sve ovo zamislio sa razlogom. Traži odabrane i poslušne podanike koji su spremni na sve da bi postali Polubogovi. Samo oni koji goli i bosi pregaze reku Stiks po kiši, snegu, vetru ili suncu i dobiju Broj, mogu da budu dostojni života pod Olimpom. Mogu da pričaju sa prelepim Šalterskim Boginjama i svojoj porodici ponesu hartije od vrednosti koje će posle zameniti za plastiku bez vrednosti. I tako svake godine, prinosiće svoje žrtve Zevsu i ostalim Bogovima sa Olimpa, dok će se oni bezbrižno naslađivati ambrozijom iza Tajnih Vrata.<br />
<br />
- Hvala Vam puno - rekao sam, dirnut ljudskošću čikice sa brkovima - izvinite što sam bio neprijatan prema Vama, niste to zaslužili, ali molim Vas da razumete, nije do Nas!Kravichttp://www.blogger.com/profile/13669683633057656821noreply@blogger.com5